Iako se to čini gotovo nevjerojatnim, Crno more danas je i službeno najopasniji trgovački pomorski pravac na svijetu. Prema analizi koju je provelo nekoliko neovisnih medijskih kuća, samo tijekom 2026. više od 570 brodova napadnuto je i pogođeno nekim od projektila, a više od 40 pomoraca na tom je području izgubilo život. Među stradalima bilo je i hrvatskih pomoraca. Ukupno je ljudskih žrtava više nego na području Perzijskog zaljeva i Hormuškog tjesnaca.

Iako su se početkom godine napadi na brodove odvijali mahom u ukrajinskim i ruskim teritorijalnim vodama, situacija se znatno promijenila u posljednjih nekoliko mjeseci, kada su gađani i potapljani brodovi u blizini rumunjskih i bugarskih teritorijalnih voda. U velikoj većini slučajeva riječ je bila o napadima bespilotnih letjelica, ali i pomorskih dronova za koje nije s potpunom sigurnošću moguće reći odakle potječu. No prilično je jasno kako iza velikog broja napada stoji Rusija. I to vjerojatno iz dva razloga.

Hibridni rat

Prvi je razlog činjenica da su mahom napadani trgovački brodovi povezani s Ukrajinom ili brodovi koji su ukrajinsku pšenicu prevozili prema rumunjskim ili bugarskim lukama. Kako je pšenica jedan od najvažnijih poljoprivrednih proizvoda Ukrajine, ali i žitarica o čijoj prodaji ovisi punjenje znatnog dijela ukrajinskog proračuna, jasno je kako Moskva želi svim silama smanjiti ukrajinski izvoz žitarica na Zapad. I tu se ne biraju previše ciljevi.

No drugi je razlog još specifičniji. Napadima dronovima na brodove u Crnom moru, posebice brodove koji plove u blizini teritorijalnih voda Rumunjske i Bugarske, dviju zemalja članica NATO saveza, Moskva vodi hibridni rat, ali i testira do koje granice može ići bez izravnog i otvorenog odgovora NATO saveza. Jer podrijetlo dronova nije službeno utvrđeno i Kremlj uvijek može zanijekati kako s njima ima ikakve veze.

Photo by Handout / MINISTRY OF TRANSPORT AND COMMUNICATIONS / AFP

Ovakvi napadi na brodove u Crnom moru postaju svojevrsno novo normalno stanje, nešto što najčešće prolazi bez jasnog odgovora. Kao što je prije godinu dana bilo nezamislivo da dronovi s istoka ulijeću u zračni prostor Poljske ili zemalja Baltika, što je danas učestala, gotovo svakodnevna pojava, tako se i napadi pomorskim dronovima na brodove polako počinju tretirati kao uobičajena pojava.

Samo tijekom listopada najmanje je devet trgovačkih brodova napadnuto, oštećeno ili potopljeno u blizini Rumunjske i Bugarske. I očito je da rat koji Ukrajina i Rusija vode na Crnom moru više nije geografski ograničen na područje Odese, Sevastopolja i ruske crnomorske obale, odnosno na područja u kojima ove dvije zaraćene države imaju suverenitet i jurisdikcijska prava.

Revolucija ratovanja

Taj se rat ne vodi ni samo u međunarodnim vodama, već je sukob tijekom posljednjih mjesec dana došao nadomak bugarskih i rumunjskih luka, kao i nadomak energetskih objekata država članica NATO saveza.

– Kao što je Ukrajina izvela svojevrsnu tehnološku revoluciju s dronovima tijekom ratovanja na kopnu, isto je napravila i na području Crnog mora. Kijev je razvio dronsku tehnologiju kojom je, iako sam nema osobito snažnu mornaricu, napadao ruske vojne brodove i doslovno ih primorao da se stacioniraju u lukama. No problem je što je istu dronsku tehnologiju sada usvojila i Rusija. I tu je na djelu svojevrsna revolucija pomorskog ratovanja u kojoj veliki ratni brodovi više nisu presudni. A to se sada prelijeva i na napade na trgovačke brodove koji plove Crnim morem, daleko od ukrajinskih i ruskih teritorijalnih voda, kaže za Novi list gruzijski novinar i analitičar Vazha Tavberidze.

Vazha Tavberidze

I upravo zbog toga NATO sada ima novi problem. Na koji način zaštititi trgovačke brodove bez ulaska u otvoreni rat? Francuska je prije desetak dana rasporedila svoj pomorski patrolni zrakoplov u rumunjsku zrakoplovnu bazu, a NATO najavljuje dodatne radare, dronove i patrolne zrakoplove. Cilj je očito pojačani nadzor pomorskih transportnih putova koji su do prije mjesec dana predstavljali sigurne rute, no ta je sigurnost danas više nego upitna. Ipak, pojačani nadzor i upozoravanje sami po sebi ne mogu spriječiti napade.

Eskalacija

S druge strane, NATO može uspostaviti pratnju trgovačkih brodova, protudronsku obranu i koordinaciju sigurnosnih mjera, no time se povećava rizik kontakta s ruskim snagama na Crnom moru, što vodi prema dodatnoj eskalaciji i mogućem širenju sukoba.

I upravo je u tome najveća opasnost sadašnje situacije na Crnom moru. Jer dok Rusija i Ukrajina nastavljaju međusobne napade, granica između ratne zone i međunarodnih trgovačkih plovnih putova postaje sve nejasnija. A svaki novi napad u blizini rumunjskih ili bugarskih obala povećava mogućnost incidenta koji bi NATO mogao prisiliti na znatno odlučniju reakciju. Pritom nije nužno da Moskva doista želi izravan sukob sa Savezom. Dovoljna je jedna pogrešna procjena, jedan dron koji pogodi pogrešan cilj ili jedan napad s većim brojem žrtava da se situacija počne razvijati u smjeru koji više nitko neće moći potpuno kontrolirati.

Crno more danas nije samo jedno od najopasnijih područja za trgovačku plovidbu, već postaje i jedno od mjesta na kojima se odlučuje koliko se daleko rat može proširiti izvan granica same Ukrajine.