Američki potpredsjednik JD Vance izazvao je snažne reakcije u Washingtonu nakon što je izborni poraz republikanaca na međuizborima izravno pripisao ratu s Iranom. Njegova izjava protumačena je kao pokušaj distanciranja od predsjednika Donalda Trumpa i mogućeg pozicioniranja za predsjedničku utrku 2028. godine.

U pomno sročenoj objavi na društvenoj mreži X, dugoj oko 600 riječi, Vance je priznao da su birači koji su 2024. glasali za Trumpa na ovim izborima napustili republikance.

One of the things the data analysts on our side obsessed over was “composition”—whether the electorate looked close enough to 2024 for Republicans to win. And despite polls that showed a Democrat blowout, the data kept on telling us the same story: in some states turnout was merely OK, in other states it was downright amazing, and in no state was it catastrophic. There was a genuine sense of optimism on our team: our people were showing up.

So, I asked the smartest data guy I know, does that mean we’re going to shock the world? “No,” he told me. “We might do better than the polls suggest. But the data is telling us that a lot of Trump/Vance 2024 voters are pissed and planning to vote for the other guys. Our voters are turning out, but they may not vote for us.”

Well, that looks prophetic now. Our voters did show up. In Florida, for example, the electorate was 9 points more Republican than Democrat, just a couple points worse than 2024. Undoubtedly there were places we could have done better on turnout. But the main problem is not turnout. The main problem is that many people who voted for Trump/Vance in 2024 voted for Democrats in 2026.

There will be a lot of infighting and arguing over what happened and why that is. One of the pollsters I really respect told me that our economic messaging wasn’t sharp enough down the stretch. I’m sure that’s true.

But the real reason we lost is obvious to almost everyone.

Another pollster—one of the smartest people I know in politics, told me yesterday we’d lose the generic ballot by 13 points. I felt negative going into Tuesday, but even I was shocked by this. In his polling, he saw that a lot of Trump 2024 voters were angry and planning to vote for Democrats. He asked those voters who had abandoned us what would cause them to come back on our team. The top four answers, accounting for nearly all of the responses were:

1) End the war
2) Focus on cost of living/inflation
3) Put America First
4) Change our relationship to Israel

Our voters showed up. And the above four reasons are why many of them voted for Democrats. This is according to a pollster who nailed the results. While many spent Monday attacking Rachel Campos Duffy for calling for a diplomatic resolution to the conflict, it turns out her political advice was sound. (She’s also a great person.)

In the next few months, there’s going to be a lot of gaslighting. Expect to hear any number of establishment politicians say the solution to our woes is amnesty. I’m open to the idea that we should change enforcement—by focusing more on businesses that hire illegal labor, for instance. But anyone pushing amnesty is lying to you.

The reason we lost is the war. The president himself said so last night.

If you’d like to argue it was worth it, that losing the Senate for the next 6 years was worth it, then do so. Argue it was a worthwhile cost to pay. Agree or disagree, that’s at least honest.

But everyone knows why we lost. And any honest conversation about where we go from here must start there.

I remain hopeful about our country. To the people who are pissed off and want to say, “I told you so”: you’re right, you did tell us so. Take that energy into electing Republicans who share your worldview. To the people who are just pissed at the results, you should be. Let’s take that anger and get back to the work of saving our country.

— JD Vance (@JDVance) November 4, 2026

“Razlog zbog kojeg smo izgubili jest rat. Sam predsjednik to je rekao sinoć”, napisao je potpredsjednik.

Trump je u intervjuima kasno u utorak i tijekom srijede branio odluku o ratu, ali je istodobno priznao da je sukob pridonio izbornom uspjehu demokrata, koji su preuzeli kontrolu nad Zastupničkim domom i Senatom.

Vanceov stav o ratu u Iranu već je dulje vrijeme poznat u političkim krugovima Washingtona. Iako je javno više puta podržao sukob koji su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli napadom na Teheran u veljači, prema medijskim izvješćima na privatnim sastancima s dužnosnicima administracije izražavao je protivljenje vojnoj intervenciji.

Te su razlike dosad ostajale izvan javnosti. No nakon izbornog poraza republikanaca Vance je jasno poručio da smatra kako je odluka o ulasku u rat bila politička pogreška.

“Ako želite tvrditi da se isplatilo, da je vrijedilo izgubiti Senat na sljedećih šest godina, onda to i učinite. Obrazložite zašto je to bila cijena koju je vrijedilo platiti. Slažete li se ili ne, barem je to pošteno”, napisao je.

Trump prihvatio Vanceovu kritiku, ali brani odluku o ratu

Takvo javno odstupanje od predsjednikove politike posebno je neobično jer je teško pronaći noviji primjer u američkoj političkoj povijesti u kojem je aktualni potpredsjednik tako izravno osporio jednu od ključnih vanjskopolitičkih odluka predsjednika, piše BBC..

Još je zanimljivija bila Trumpova reakcija. Predsjednik, koji od svojih najbližih suradnika u pravilu zahtijeva bezuvjetnu lojalnost, složio se s Vanceovom procjenom da je rat u velikoj mjeri odredio ishod međuizbora. Istodobno je poručio da bi, kada bi ponovno morao odlučivati, postupio jednako.

“Znam kako on razmišlja o tome. Mislim da je to bilo u redu. Znao sam to kada sam donio odluku, a spriječili smo ih da dođu do nuklearnog oružja i nikada ga neće imati”, rekao je Trump novinarima odgovarajući na pitanje o Vanceovoj objavi.

Prema mišljenju Daniela Bymana, stručnjaka za vanjsku politiku iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), Vanceova objava djelovala je kao pokušaj odvajanja vlastite političke pozicije od Trumpove.

Ako se odluči kandidirati za predsjednika, Vance će morati pažljivo balansirati između isticanja razlika u odnosu na Trumpa i očuvanja potpore njegova političkog pokreta, smatra Byman.

Upravo se takav pristup mogao vidjeti i u objavi na X-u. Vance nije izravno spomenuo Trumpa, a velik dio svoje analize izbornih rezultata pripisao je neimenovanim anketarima.

“Samo je oprezno ispitao teren kako bi vidio što će se dogoditi”, komentirala je za BBC Ashley Davis, republikanska politička strateginja.

Četiri koraka za povratak birača

Osim kritike rata s Iranom, Vance je iznio i politički plan za povratak birača Republikanskoj stranci. Sažeo ga je u četiri točke: završetak rata, usredotočavanje na troškove života i inflaciju, stavljanje Amerike na prvo mjesto i promjenu odnosa prema Izraelu.

Taj program odražava velik dio političkih stajališta koja Vance zastupa otkako je postao istaknuta figura na nacionalnoj političkoj sceni. Istodobno, prema ocjeni BBC-ja, mogao bi poslužiti kao temelj njegova budućeg predizbornog programa.

Do sljedećih predsjedničkih izbora ostale su, međutim, još dvije godine. Iako se očekuje da će se Vance kandidirati, službenu odluku još nije donio, a njegovi suradnici tvrde da i dalje razmatra svoje mogućnosti.

Trump još nije odlučio koga želi za nasljednika

Pritom ostaje otvoreno pitanje koliko se Vance doista udaljio od Trumpa. Prema pisanju New York Timesa, potpredsjednik je predsjedniku pokazao svoju objavu prije nego što ju je objavio na društvenoj mreži.

Trump bi, s druge strane, mogao promijeniti stav i jasno dati do znanja da neće tolerirati neslaganja Vancea ili bilo kojeg drugog suradnika.

Predsjednik dosad nije jasno rekao koga bi podržao kao republikanskog kandidata na izborima 2028. godine. U više je navrata pohvalio Vancea i državnog tajnika Marca Rubija, ali nije otkrio kada, ni hoće li uopće, javno podržati nekog od njih.

Trump očito uživa u nagađanjima o tome tko bi mogao nastaviti njegov politički pokret. U prošlosti je čak spominjao mogućnost ostanka na vlasti i treći mandat, iako mu to zabranjuje američki Ustav.

Vanceova objava nakon međuizbora možda se na kraju neće pokazati osobito značajnom. No mogla bi označiti i početak utrke za republikansku predsjedničku nominaciju 2028. godine te borbe za budućnost stranke nakon Trumpa.