RIJEKA – Dok krediti građanima rastu sve brže, krediti poduzećima stagniraju, no u Hrvatskoj narodnoj banci nadaju se da će se iduće godine taj trend preokrenuti te da će stopa rasta kreditiranja stanovništva početi usporavati, a ona poduzećima ubrzavati. To bi trebalo dati doprinos rastu BDP-a i temeljem privatnih investicija, a ne samo javnih, dijelom financiranih i EU-novcem.

No, da sporija kreditna aktivnost banaka prema korporativnom sektoru nije toliko stvar nedostupnosti kredita, ali ni njihove cijene (s obzirom da su kamatne stope ipak relativno niske te ih još dodatno ruši i inflacija), otkriva nova Anketa o uvjetima financiranja malih i srednjih poduzeća, koju je HNB, već u trećem krugu, proveo u drugoj polovini ove godine, i to na uzorku od 1.200 malih i srednjih poduzeća (MSP).

Ispalo je da poduzeća kao prepreku poslovanju najrjeđe navode pristup financiranju. Samo trećina anketiranih poduzeća uopće i koristi bankovni kredit, dok ostali kao glavni razlog za nekorištenje kredita navode dovoljno vlastitih sredstava ili raspoloživost ostalih vanjskih izvora financiranja. Zamjetno se smanjio i udio poduzeća koja ističu troškove financiranja, poput kamata ili naknada, kao prepreku pri dobivanju bankovnog kredita. Ono što je najzanimljivije je da kada ih se pita, kako se onda najčešće financiraju iz tih vlastitih sredstava, većinom odgovaraju: odgodom plaćanja dobavljačima. Najviše kasne do 60 dana, ali i duže. Ovaj fenomen hrvatske poslovne (ne)kulture spomenuo je nedavno i guverner HNB-a Boris Vujčić, predstavljajući rezultate Ankete.

Hrvatska posebnost

– To je očito dio »kulture poslovanja« kod nas i ne može se objašnjavati nekim normalnim ekonomskim parametrima. Ljudi i dalje misle da je to jedan fini način da se financiraš, a ne plaćaš nekome kome si dužan kratkoročno. Jer, možeš platiti i za tri mjeseca, a dotad imaš praktički financiranje po kamatnoj stopi od nula posto. Zato je, s druge strane, upravo nemogućnost naplate potraživanja još uvijek značajan problem u poslovanju tvrtki – ono što je nekome financiranje, drugome je problem u naplati, upozorio je Vujčić.

Anketa je pokazala, dodao je Vujčić, da je malim i srednjim poduzećima i dalje problem poslovno okruženje u smislu česte promjene propisa, potom pitanje fleksibilizacije radnog zakonodavstva, izvozne garancije te troškovi proizvodnje i radne snage, a posebno nalaženje adekvatnih stručnjaka, što navodi čak polovina malih i srednjih poduzeća.

Cijela problematika detaljnije je izložena u HNB-ovoj publikaciji Makroekonomska kretanja i prognoze za prosinac, u kojoj je priložen i graf, prema kojem ovaj vid financiranja, odgode plaćanja dobavljačima do 60 dana, koristi čak polovina anketiranih malih poduzeća, dok je čak između 60 i 70 posto anketiranih srednjih poduzeća navelo upravo ovaj odgovor! U publikaciji se navodi i da se, osim spomenute odgode plaćanja, ali i leasinga te uz kredite koje koristi oko trećina MPS-a, učestalošću korištenja još ističu zadržana dobit ili prodaja imovine poduzeća, kao i posudba od vlasnika, posebno kod malih poduzeća.

Foto Davor Kovačević

Zamjetno se ipak smanjilo kašnjenje u plaćanju dulje od 60 dana kod srednjih poduzeća (koristi ga 10 posto srednjih), dok je kod malih i dalje na razini 20 posto. Dakle, koristi ga čak petina. Poduzeća koja nisu koristila bankovni kredit najčešće su navodila da im nije bio potreban. Troškove kredita i dalje su više apostrofirala mala poduzeća, a preostali razlozi uglavnom upućuju na skromno ublažavanje uvjeta financiranja, kaže HNB.

Lančana reakcija

Očito je, potvrđuju rezultati HNB-ove Ankete, zavlačenje u plaćanju dijelu domaćih menadžera i dalje omiljeni sport. No, to izaziva lančanu reakciju i začarani krug povećanja nelikvidnosti. Jer, ako se jedna tvrtka na ovaj način odluči »besplatno financirati«, štoviše dug joj još dijelom pojede i inflacija, druga svoje potraživanje ne može naplatiti, pa onda ni ona neće na vrijeme platiti svojem dobavljaču, i tako ukrug…

Na koncu se svi nađu u problemima. Bankovni krediti su sada nešto jeftiniji, no tvrtke očito ne žele, ako baš ne moraju, ući u posao s bankom, jer koliko god niska kamata bila, bolja im je ova »nulta«. Banke su k tome, može se pretpostaviti, strože u naplati, brže idu na blokade, prisilne naplate, prodaju potraživanja još neugodnijim vjerovnicima, dok je moguće da razvlačenje u plaćanju u poznatom krugu unutar korporativnog sektora nije uvijek podložno ovoj vrsti sankcija. Ovisi naravno o tome kako će se koji dužnik postaviti, no neki očito računaju da će uvijek biti onih koji će biti sretni da im se išta plati – pa i nakon tri mjeseca.