NASILJE U ORDINACIJAMA

Liječnici su sve češće žrtve napada, ali domovi zdravlja u dogledno vrijeme neće dobiti zaštitare: ‘Otkud nam novac?’

Ljerka Bratonja Martinović

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

Dom zdravlja nema novca za to. HZZO plaća sredstva za tekuće poslovanje, čak ne plaća ni upravu. Plaću ravnatelja doma zdravlja pokriva županija...



ZAGREB – Liječnike i medicinsko osoblje u domovima zdravlja teško da će u dogledno vrijeme štititi zaštitari, kako to priželjkuju nakon najnovijeg napada na liječnicu u Malom Lošinju. Želju za angažmanom zaštitara, barem u mjestima posebnih dežurstava, izrazila je Koordinacija liječnika obiteljske medicine (KoHOM), a ministar Beroš ustvrdio je odmah da nema ništa protiv da neke zdravstvene institucije angažiraju zaštitarske službe.


U domovima zdravlja slažu se da bi nazočnost zaštitara demotivirala nasilnike od nasrtanja na liječnike ili medicinske sestre, ali ne vjeruju da bi se to moglo realizirati. Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije prije nekoliko godina angažirao je zaštitara u Makarskoj jer su imali problem s ovisnikom koji se praktički uselio u hodnik doma zdravlja, otkriva nam ravnatelj DZ-a Marko Rađa. Dom zdravlja je angažirao zaštitara, prefakturirao je uslugu, ali je nije imao tko podmiriti pa je zaštitar već idućeg mjeseca otkazan.


Pitanje financija


– Dom zdravlja nema novca za to. HZZO plaća sredstva za tekuće poslovanje, čak ne plaća ni upravu. Plaću ravnatelja doma zdravlja pokriva županija. To znači da bi za angažman zaštitara ili lokalna zajednica ili država morali odriješiti kesu, kaže Rađa. Potrebe za takvim uslugama, smatra, ima, jer je nasilje rašireno.




– Iako se događaju napadi na osoblje, pitanje je koliko bi se mogli prevenirati. Uz zaštitara sigurno bi bilo puno manje agresije, ali ako je zgrada na tri etaže, on ne može u svakom trenutku biti dostupan ni zaštititi svakog liječnika i medicinsku sestru, ističe ravnatelj DZ-a Splitsko-dalmatinske županije koji ima timove na čak 102 različite adrese.


U Zagrebu, ako se prema novom zakonu svi domovi zdravlja objedine u jedan, imat će 140 različitih lokacija. Sada samo DZ Zagreb-Centar ima 62 lokacije, od njih neke s po jednom ordinacijom.


– To bi značilo da na nekim lokacijama imamo liječnika, sestru i zaštitara. Istodobno, ne možemo zaštitare staviti samo u veće objekte, jer se jednak incident može dogoditi i tamo gdje je samo jedan medicinski tim, ističe. Da bismo zaštitarima pokrili sve lokacije, trebalo bi 120 zaštitara samo za jedan dom zdravlja, a toliko nema ni liječnika obiteljske medicine, upozorava Ino Protrka, ravnatelj DZ-a Zagreb-Centar.


– Ja jesam za to, ako će tu uslugu netko drugi platiti. Može to biti i policajac i vojnik, dapače, ali pitanje je financiranja, dodaje.


U tom je domu zdravlja bilo incidenata, uglavnom verbalnih, svjedoči ravnatelj.


– Uglavnom je sve završilo na prijetnjama i vrijeđanjima, nije bilo fizičkih napada ni ozljeda. Ali i verbalni su napadi katastrofa, ljudi su došli do jedne granice, i ne samo da nema respekta prema liječniku, nego su on i medicinska sestra prvi dostupni i na njima frustriran čovjek istrese svu frustraciju, ističe. Dvojbeno je, smatra, i kako bi pacijenti doživjeli postavljanje zaštitara u prostore gdje odlaze po zdravstvenu uslugu.


Nužna edukacija


Ravnateljica Doma zdravlja u Gospiću, Dubravka Jakšetić, priznaje da je i njihovo medicinsko osoblje često na udaru.


– Kod nas u domu zdravlja nastojimo smiriti agresivne pacijente. Nekoliko puta smo pozvali policiju, ona odmah reagira, ali smo manje mjesto, pitanje je može li to funkcionirati i u većim gradovima. Možda bi trebalo strože provoditi Kazneni zakon i odredbu o napadu na službenu osobu, uvesti strože ili novčane kazne. Mi smo uvijek osjetljivi na džep, ističe Jakšetić.


Postavljanje zaštitara u Domu zdravlja Gospić koji pokriva 2.000 četvornih kilometara, na pet lokacija – Karlobag, Lovinac, Lički Osik, Perušić, te još četiri do pet ispostava u gradu, i to u dvije smjene, bilo bi financijski vrlo zahtjevno, smatra ravnateljica tog doma. Zdravstvo ionako stoji loše i teško je, kaže, očekivati da bi se to platilo. A dom zdravlja to ne može, ionako im nedostaje sredstava. Zato ravnateljica Jakšetić izlaz vidi u edukaciji građana i utjecanju na zdravstvenu i svaku drugu pismenost, kako bi agresije i ovakvih incidenata bilo što manje.


– Edukacija je potrebna već od dječjih vrtića i škola, pa ćemo za 10 do 15 godina možda vidjeti rezultate, zaključuje.