Popravni domovi mjesta velike tuge

ZAKAZAO SUSTAV Domska djeca u Hrvatskoj navikla su, nažalost, na svakodnevno nasilje

Ljerka Bratonja Martinović

Prosvjedi građana ispred Doma u Puli nakon ljetošnjih strašnih slučajeva zlostavljanja djece / Foto Nel PAVLETIĆ/PIXSELL

Prosvjedi građana ispred Doma u Puli nakon ljetošnjih strašnih slučajeva zlostavljanja djece / Foto Nel PAVLETIĆ/PIXSELL

Vršnjačko nasilje u domovima najčešće se događa noću, a neki odgajatelji rijetko obilaze djecu pa nasilje ne mogu ni spriječiti. Djeca se mire s nasiljem i rijetko ga prijavljuju



ZAGREB  Djeca s poremećajima u ponašanju, smještena u ustanove socijalne skrbi, jedna su od najugroženijih skupina djece u Hrvatskoj. S tom djecom, često smještenom u neprimjerenim uvjetima, neprimjereno se komunicira, socijalni radnici rijetko ih obilaze, noćni odgajatelji premalo kontroliraju, djeca trpe vršnjačko nasilje pa se i sama iskaljuju na djelatnicima domova, a odgovarajućih sankcija, kao ni prevencije, nema.


Na ozbiljne propuste u tom sustavu upozorila je sredinom rujna u posebnom izvješću pravobraniteljica za djecu, Helenca Pirnat- Dragičević, tražeći hitan međuresorni sastanak kako bi se svi ovi propusti otklonili. Kako doznajemo u Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, prvi takav sastanak održat će se u petak, 15. studenog.


– Bit će to sastanak međuresorne skupine na visokoj dužnosničkoj i stručnoj razini, a dogovorit će se daljnji koraci k unapređenju zaštite i prava ove posebno osjetljive skupine djece, kažu u tom Ministarstvu. Na sastanku bi se trebali naći stručnjaci sustava odgoja i obrazovanja, zdravstva i pravosuđa, zajedno sa sustavom socijalne skrbi. »To nam je prioritet, obzirom da je dosadašnja suradnja nedostatna«, ističu u Ministarstvu.


Površne reakcije




Time se samo potvrđuje ono na što pravobraniteljica Pirnat-Dragičević upozorava već dulje vrijeme, ali bez rezultata. U domovima za djecu s poremećajima u ponašanju krše se prava i interesi djece. Navodi, među ostalim, da su djeca smještena u velikim i starim zgradama potpuno neprimjerenim današnjim suvremenim uvjetima. Po zastarjelom konceptu velikih popravnih domova, prostori djeluju domski dehumanizirano i hladno, zapušteni su, negdje se i ne mogu zagrijati. Postojeće stambene objekte, posebno u Puli i Ivancu trebalo bi, smatra pravobraniteljica, zamijeniti suvremenijim objektima dostojnim života i tretmana djece u 21. stoljeću.


Vršnjačko nasilje u domovima najčešće se događa noću, a neki noćni odgajatelji rijetko obilaze djecu pa nasilje ne mogu ni spriječiti ili zaustaviti. Djeca se mire s nasiljem, rijetko ga prijavljuju, jer su svjesna da djelatnici nisu u stanju spriječiti novo nasilje i odmazdu. Nasilju u domovima pristupa se interventno, kao »gašenju požara«, a sve institucije nadležne za takve slučajeve zapravo podbacuju u reakciji. Tako, navodi se u izvješću, liječnici domsku djecu pregledavaju površno, policija na prijavu nasilja u domu reagira tek nakon nekoliko dana, državno odvjetništvo odbacuje kaznene prijave i ne predlaže pokretanje sudskog postupka i teže kazne. Dječji psihijatri često djecu nakon pregleda vrate u ustanovu zanemarujući rizike za njih same i drugu djecu u domu.



Ljudi koji rade s domskom djecom, upozorava pravobraniteljica za djecu, često nemaju ni minimalne stručne kompetencije za rad s njima. Nemaju dovoljno dodatnih edukacija, ne postoji redovita supervizija, a i sami se žale da nemaju dovoljno podrške drugih sustava i institucija u kriznim situacijama. Prateći stanje u domovima, pravobraniteljica dolazi do saznanja da dio djelatnika neprimjereno komunicira s djecom, a njen je ured primio prijave o alkoholiziranju pojedinih djelatnika na radnom mjestu, neprimjerenom izražavanju i slično. Inspekcijski nadzori, konstatira Pirnat-Dragičević, ovakva ponašanja rijetko potvrđuju, a još rjeđe sankcioniraju.



Problem raste


Posljedica nema ni u slučajevima nasilja djece nad djelatnicima domova, čime se djeci šalje štetna poruka da za neprihvatljivo ponašanje nema posljedica, da se ono prešutno tolerira, što dovodi do pada standarda ljudskih i dječjih prava u domovima. Nedostaje prevencije, tretmana za djecu s problemima u ponašanju, i edukativnih programa za razvoj socijalnih vještina.


Psihoterapija se ne provodi za djecu kojoj je potrebna, iako ustanove imaju uputu resornog ministarstva da je mogu platiti iz vlastitith sredstava. Individualni programi nisu prilagođeni individualnim potrebama djece, a poseban su problem djeca s višestrukim poteškoćama u ponašanju za koju ne postoje ni stručni, ni prostorni, ni tretmanski resursi. Problem rapidno raste ako je takvo dijete sklono bježanju iz doma koji ga ne može zadržati, pa takvu djecu domovi i ne žele primiti, a kad se jednom smjeste ne dobivaju potrebnu stručnu pomoć.


Helenca Pirnat Dragičević / Foto Robert ANIĆ/PIXSELL


Helenca Pirnat Dragičević / Foto Robert ANIĆ/PIXSELL



Policija nedovoljno aktivno traži djecu pobjeglu iz doma, iako znaju za asocijalne i sumnjive osobe na svom području koje okupljaju domsku djecu i tjeraju ih na razne zlouporabe. I na kraju, ministarstvo nedovoljno prati stanje i ne čini ništa da se to stanje promijeni, upozorava Pirnat-Dragičević. Dok je ona davala sustavne preporuke, resorno je ministarstvo poduzimalo ograničene intervencije, najčešće isprovocirane pojavom nasilja.


Osim hitnog sastanka, pravobraniteljica je preporučila i sljedeće; osiguranje prostornih uvjeta dostojnih djece, učinkovitu zaštitu djece, unaprijediti stručni rad s djecom, prisiliti ustanove da plaćaju psihoterapiju, efikasnije sprječavati bježanje djece iz domova, osigurati im kvalitetnu stručnu pomoć, bolje nadzirati sustav. Međuresorni sastanak trebao bi rezultirati konkretnim mjerama kojima će se porazno stanje u domovima za djecu s poremećajem u ponašanju napokon popraviti.