Hrvatski srednjoškolci završnih razreda spremni su volontirati, donirati i uključivati se u građanske inicijative, ali istodobno imaju nisko povjerenje u političke institucije i razmjerno slabo političko znanje, pokazalo je istraživanje Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ).

Istraživanje „Politička kompetencija mladih na pragu odraslosti” provedeno je u ožujku i travnju ove godine na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1285 učenika završnih razreda srednjih škola. Ispitivano je njihovo političko znanje i angažman, vrijednosti i stavovi te načini informiranja i učenja o društvenim i političkim temama.

Riječ je o četvrtom valu istraživanja koje se provodi od školske godine 2009./2010., a ovoga su ga puta proveli istraživači IDIZ-a, Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te Centra za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci. Projekt vodi Nikola Baketa.

Na testu koji je obuhvatio 19 pitanja o temeljnim političkim pojmovima, ustavnom i političkom ustrojstvu Hrvatske te aktualnoj političkoj informiranosti, učenici su u prosjeku točno odgovorili na osam pitanja. Svih 19 pitanja točno je odgovorilo samo sedam učenika.

Najmanje učenika, njih 10,5 posto, znalo je da centri za socijalnu skrb ne pripadaju organizacijama civilnog društva. Samo 13,7 posto točno je odgovorilo na pitanje o tome koji akteri mogu mijenjati Ustav.

S druge strane, više od 90 posto učenika znalo je koja politička stranka trenutno ima vladajuću većinu u Hrvatskom saboru.

– Ukupno političko znanje učenika i dalje je razmjerno nisko, pa u prosjeku točno odgovaraju na manje od polovice od 19 pitanja. Više od samog znanja zabrinjava nizak interes za politiku i niska politička samoefikasnost, odnosno uvjerenje dijela mladih da njihovo djelovanje ništa ne mijenja, rekao je Baketa.

Dodao je da mladi pritom nisu distancirani od svoje zajednice. Spremni su volontirati, donirati i potpisivati peticije, dok su prema formalnim političkim kanalima, poput članstva u političkim strankama, znatno rezerviraniji.

Istraživanje pokazuje i izraženo nepovjerenje prema dijelu institucija. Jedina institucija kojoj vjeruje većina ispitanih je vojska. Na dnu prema iskazanom povjerenju nalaze se političke stranke, društvene mreže, Hrvatski sabor, pravosuđe i Vlada. Tim institucijama ne vjeruje između 32 i 42 posto učenika, dok im vjeruje između 8 i 25 posto. Ostali su uglavnom neodlučni.

Među političkim institucijama najveće povjerenje uživa predsjednik Republike, dok učenici iskazuju veće povjerenje u institucije Europske unije nego u Vladu i Hrvatski sabor.

Istraživanje je obuhvatilo i stavove maturanata o nekoliko aktualnih društvenih pitanja. Najizraženiji stav odnosi se na prijedlog spuštanja dobne granice za glasanje. Dvije trećine ispitanih, odnosno 66,4 posto, protivi se tome da se pravo glasa omogući sa 16 godina. Takvu mogućnost podržava 11,5 posto učenika.

Uvođenje obveznog vojnog roka podržava 44,6 posto učenika, dok mu se protivi 29 posto. Pristup društvenim mrežama osobama mlađima od 15 godina podržava 42,5 posto ispitanih, a protiv takve mjere je 30 posto.

Kad je riječ o rodnoj ravnopravnosti, stavovi učenika uglavnom su egalitarni, no istraživanje bilježi i prisutnost tradicionalnih stavova. Oko petine učenika smatra da bi se žene prvenstveno trebale posvetiti kućanstvu i djeci, dok ih oko trećine smatra da su žene biološki predodređene za poslove s ljudima, a ne za tehniku i informatiku.

Većina učenika prihvaća multikulturalnost. Više od polovice ne smatra da bi etnički Hrvati trebali imati veća prava od ostalih stanovnika Hrvatske, dok više od tri četvrtine može zamisliti prijateljski odnos s osobom druge rase, vjere ili nacionalnosti.

Istodobno, najizraženiji negativni stavovi među ispitivanim socio-političkim temama odnose se na osobe homoseksualne orijentacije. Dio učenika homoseksualnost smatra poremećajem ili bolešću te se protivi nekim pravima homoseksualnih osoba, uključujući javno iskazivanje seksualne orijentacije, javne istupe ili rad s djecom.

Više od trećine učenika navodi da bi se osjećalo nelagodno u društvu homoseksualne osobe i da im je važno koje su seksualne orijentacije njihovi prijatelji. Gotovo 30 posto prestalo bi pratiti poznatu osobu na društvenim mrežama kada bi se ona javno izjasnila kao homoseksualna.

Istraživači upozoravaju da su stavovi prema ravnopravnosti spolova i multikulturalnosti manje prisutni nego u ranijim valovima istraživanja.

– Posebno zabrinjavaju prevladavajući trendovi diskriminacije i stigmatizacije seksualnih manjina, istaknula je Jelena Matić Bojić iz IDIZ-a.

Vrsta srednjoškolskog programa pokazala se važnim čimbenikom u gotovo svim promatranim područjima. Gimnazijalci u pravilu ostvaruju bolje rezultate od učenika strukovnih škola, a razlike su osobito izražene u odnosu na učenike trogodišnjih strukovnih programa.

Razlike se odnose na političko znanje, političku samoefikasnost, toleranciju i povjerenje u institucije. Slična, ali slabija povezanost postoji i s obrazovanjem roditelja.

Istraživači zaključuju da je politička kompetencija mladih povezana s obrazovnim i obiteljskim resursima kojima raspolažu, što otvara pitanje jednakih mogućnosti za njezin razvoj.

U tom kontekstu posebno ističu ulogu škole, koja može biti prostor za smanjivanje razlika među učenicima u političkom znanju i sudjelovanju u demokratskom društvu.