U vrijeme raznih katastrofa te drugih, sličnih kriznih situacija, ljudski resursi važna su stavka u svakome društvu te omogućuju funkcioniranje različitih instanci, službi/organizacija/institucija te drugih sektora društvenog aparata. U trenutku kada nedostaje ljudskog, onog stručnog resursa, no i u trenucima kada neka djelatnost treba pomoć ili pak podršku, volonteri su ključna i značajna karika u funkcioniranju društvenoga procesa.

Lejla Šehić Relić jedno je od vodećih hrvatskih, no i europskih lica u svijetu volonterstva: izvršna je direktorica Dkolektiva (Volonterski centar Osijek), predsjednica izvršnog odbora Hrvatskog centra za razvoj volonterstva (HCRV) i predsjednica Europskog volonterskog centra (CEV). S obzirom na situaciju s nedavnim potresima u Hrvatskoj te povećanu potrebu za volonterima i bilo kakvom pomoći koja podrazumijeva dobru volju i vrijeme, Lejlu Šehić Relić pitali smo koja je konkretna uloga volontera i Volonterskog centra u akcijama pomoći poput ove koja se upravo odvija na Baniji.

Krizno volontiranje

– Osijek i drugi volonterski centri odmah su se uključili u pomoć područjima pogođenim potresom na različite načine, od prikupljanja pomoći, financijske podrške, do uključivanja volontera kroz Volonterski centar Zagreb. Bili smo uključeni i u odgovor na krizu izazvanu poplavama, velikim priljevom izbjeglica i pandemijom. Za vrijeme poplava bili smo pozvani da pomognemo u koordiniranju volontera u Gunji te u zaprimanju i sortiranju humanitarne pomoći na Zagrebačkom velesajmu. Za vrijeme velikog priljeva izbjeglica svakodnevno smo organizirali grupe volontera za tranzitne centre Opatovac i Slavonski Brod i bili smo dio uspostavljene koordinacije institucija i organizacija civilnog društva koje su tamo djelovale.

U prvome valu odgovora na pandemiju bili smo dio civilne zaštite Grada Osijeka. Volonterski centri nemaju velike resurse za krizne situacije, no unatoč tome naš je doprinos u ovih nekoliko kriza bio značajan. Imamo potrebna znanja koja smo stjecali kroz međunarodne edukacije te razmjenu iskustava, no i na temelju vlastitih pionirskih iskustava u ovome području. Sav taj angažman dao nam je značajne spoznaje o tome kako volontiranje funkcionira u kriznim uvjetima. Ovaj put, nažalost, nije bilo organiziranog pristupa, tako da smo djelovali pokušavajući izbalansirati silnu potrebu da pomognemo i oprez zbog nastalih okolnosti. ​

Nakon potresa na Baniji svjedoci smo brojnih, pa i negativnih komentara o samoinicijativnom angažmanu građana koji onamo odlaze ne bi li pružili pomoć? Je li potrebna bolja organizacija i koordinacija cjelokupnog procesa pomoći?

– Najveća snaga volontiranja nalazi se u slobodnoj i dobroj volji da budemo tu za druge, za zajednicu. Nakon ovako stresne situacije ljekovito je vidjeti koliki broj ljudi je iskazao solidarnost i angažirao se. Pored organizacija s dugom tradicijom, angažirao se i nikad veći broj neformalnih inicijativa. To je fenomen koji je već neko vrijeme u porastu, posebice u kriznim situacijama. Društvene mreže omogućile su brzo povezivanje ljudi u zajedničke akcije, a time i neformalne volonterske grupe. Treba reći kako je osim neposredne pomoći, njihov značaj u ovoj situaciji najvidljiviji u podizanju općeg osjećaja povezanosti. Još jednom se potvrdilo kako volonterski angažman građana predstavlja ključni resurs za otpornost zajednice. Uzajamna pomoć i samopomoć važne su strategije za izolirane i ranjive zajednice. Ipak, krizne situacije imaju svoje zakonitosti i ograničenja. Jedna od najvećih zabluda koja se veže uz volontiranje jest to da, s obzirom na to da se radi o dobrovoljnoj aktivnosti, ne traži ozbiljan, osmišljen i organiziran pristup. Krizne situacije nose brojne i, često na prvu, teško predvidljive rizike, kako za ljude koji su pogođeni, tako i za volontere. U ovoj situaciji jasno se vidjelo da je nedostajalo koordinacije i minimum standarda koji su neophodni u konceptu kriznog volontiranja.

I volonteri su ljudi!

Hrvatski centar za razvoj volonterstva već godinama zagovara uspostavljanje plana kriznog volontiranja koji bi uključio koordinaciju najrelevantnijih organizacija i institucija, standarde i protokol za djelovanje i organizacijsku strukturu.

– Točno, i takav plan trebao bi biti promoviran i dostupan javnosti kako bi svi koji se žele angažirati znali kako postupiti te koje su mogućnosti i odgovornosti u takvim situacijama. Sve što danas znamo nam govori kako bi volontiranje i civilno društvo trebali biti integralni dio suvremenog koncepta civilne zaštite koji će uzeti u obzir sve spoznaje, iskustva i potencijale građanskog aktivizma i organizacija. Osim toga, trebalo bi razmisliti i o osnivanju fonda za krizno volontiranje koji bi omogućio pokrivanje troškova volonterskih akcija u kriznim situacijama i omogućio osiguranje za volontere koji su izvan sustava drugih službi koje su adresirane posebnim zakonima. Ovakav, neprocjenjiv doprinos društvenom kapitalu lako se iscrpi u sveopćem kaosu.

Kao relevantan primjer dobre organizacije volonterske aktivnosti spomenula bih odgovor Irske na krizu izazvanu pandemijom u kojoj je irska vlada donijela Akcijski plan za podršku odgovoru lokalnih zajednica na krizu izazvanu pandemijom. U toj su akciji volonterski centri bili jedni od ključnih partnera za poticanje i koordiniranje volontiranja građana, kao i uspostavljanje informacijskih točki za usmjeravanje lokalnih volonterskih inicijativa u strukturirane programe za volontiranje.

Htjela bih naglasiti kako se, prateći društvene mreže, čini da je puno zahtjevnih i idealiziranih očekivanja od volontera i volontiranja, kreirala se atmosfera imperativa za odlazak u potresom pogođena područja što doista nije realno, niti moguće. Mnogo ljudi čini nešto i na daljinu. Mogli smo vidjeti i prigovore kako su volonteri negdje popili sok ili pak zaspali. Volonteri su heroji po tome kakav nam primjer daju, ali su jednako otporni i ranjivi kao i svi ostali. To što imaju veliku volju i srca, ne znači da im za angažman ne trebamo osigurati minimalne humane uvjete. Ne samo da trebamo, već nas temeljna ljudskost, ali i Zakon o volonterstvu na to obavezuju. Dakle, volonteri tijekom svog volonterskog angažmana imaju pravo na odmor i hranu!

Za nas je važno osigurati ciljanu, smislenu, sigurnu i dugotrajnu pomoć. Ovo će potrajati, stoga trebamo održati snagu i volju jer pomoć će trebati još dugo. Baš zato smo pristupili osmišljavanju podrške koja će biti realizirana u partnerstvu s našim lokanim volonterskim centrima i drugim suradničkim organizacijama s tog područja. Vjerujemo kako oni koji su uložili u razvoj zajednice u kojoj djeluju najbolje poznaju tu zajednicu, stoga im treba pomoć da zadrže svoje uloge za oporavak i revitalizaciju tih istih zajednica. Takva podrška imat će nekoliko faza i bit će usmjerena na jačanje servisa koji će omogućiti dostupno i kvalitetno angažiranje volontera u tim krajevima i u budućnosti.

Osobna odluka

Tko su uopće volonteri, što rade i tko sve može volontirati?

– Volontiranje je prije svega naša osobna odluka da učinimo više od onoga što se od nas uobičajeno očekuje kad smo u nekim drugim svakodnevnim ulogama, na primjer kao roditelji, djeca, studenti, radnici i slično. Možda je najvažnije reći kako se radi o dobrovoljnoj aktivnosti koja u sebi sadrži balans individualne slobode izbora i doprinosa nekom zajedničkom dobru. U današnje vrijeme volonterstvo ima potencijal izgradnje solidarnosti s ranjivim, marginaliziranim, isključenim članovima društva i zauzimanja za njihovu ravnopravnost.

Volontirajući imamo priliku pomoći drugima, ali i ukazati na probleme i potrebe oko nas.

Obilježja, dimenzije i načela volonterskog angažmana u velikoj mjeri određuje i kontekst pojedine tradicije i kulture, što je oduvijek otežavalo definiranje samoga pojma, ali možemo slobodno reći kako je u svojoj najširoj definiciji volontiranje neplaćeni, neprofitni, slobodno izabrani angažman koji se javlja u raznim oblicima, od tradicionalne, neformalne, uzajamne pomoći do vrlo organiziranih aktivnosti koje se provode u korist drugih i/ili društva. Ljudi se često pitaju trebaju li imati neka posebna znanja i vještine da bi volontirali, ali zapravo svatko od nas ima nešto za ponuditi i u najvećem broju slučajeva radi se o našim ljudskim osobinama i vrijednostima koje ulažemo. Volontirati mogu gotovo svi, neovisno o godinama, no djeca mogu biti uključena u tzv. ‘odgoj za volontiranje’, kroz organizirane volonterske programe odgojno-obrazovnih institucija i organizacija u zajednici. Kada govorimo o dostupnosti volontiranja, važno je poštovati načela nediskriminacije i inkluzivnosti, a to znači jednake mogućnosti za angažman u zajednici i ulaganje dodatnog napora i resursa za otklanjanje prepreka za volontiranje građana koji se nalaze u nepovoljnom položaju. Pored potrebe da se volontira s ciljem djelovanja na okolinske faktore, postoji i intrinzična motivacija koja može doći iz radoznalosti, potrebe za novim znanjima i vještinama, za osobnim rastom i razvojem, potreba za druženjem itd.+

Zašto je volontiranje važno?

– Volontirajući ljudi dolaze u kontakt s različitostima i društvenim problemima, bolje ih razumiju, a to predstavlja potencijal za društvenu transformaciju. Volontiranje samo po sebi ima limitiranu vrijednost ukoliko se ne pridruži vrijednostima koje podržavaju socijalnu uključenost, ravnopravnost, solidarnost, otpornost zajednice i društveni angažman, promidžbu zajedničke odgovornosti te temeljne europske vrijednosti. U takvom okviru vrijednosti volontiranje doprinosi europskom socijalnom modelu, sigurnosti, miru, koheziji i prosperitetu. Pruža okvir za konstruktivni narativ o budućnosti kao alternativni narativ onim ekstremističkim i populističkim stavovima. Volontiranje se aktivno suprotstavlja govoru mržnje, promiče uključivanje i toleranciju te omogućuje građanima da budu izravno aktivni u razvoju budućnosti kojoj teže.

Gdje se mogu javiti oni koji žele volontirati i mogu li odabrati gdje, odnosno u koju svrhu žele volontirati; ima li svaki grad neki volonterski centar koji koordinira volontere?

– Građani mogu slobodno birati u kojem području i na koji način žele dati svoj doprinos. Vrlo je širok spektar mogućnosti uključivanja u različita područja kao što su zaštita okoliša, socijalne usluge, humanitarne aktivnosti, kultura, zaštita ljudskih prava, mirotvorstvo, sport ili turizam. Organizatori volontiranja mogu biti sve neprofitne organizacije i institucije kao što su udruge, zaklade, ustanove, kao i državna tijela i tijela jedinica lokalne samouprave. U većini zemalja Europske unije, pa tako i kod nas, volonterski centri pomažu građanima pronaći određene oblike angažmana i pružaju podršku tijekom volontiranja.

​Hrvatski centar za razvoj volonterstva okuplja 30 volonterskih centara s područja cijele Hrvatske. Ovdje treba spomenuti i rastući trend neformalnog volontiranja koji je već neko vrijeme prisutan i o njemu se u Europi puno govori. Neformalne inicijative omogućavaju ljudima da brzo i fleksibilno reagiraju na iznenadnu situaciju, daju glas isključenim skupinama ili uspostave inicijative za uzajamnu pomoć.

Neformalni i spontani angažman donosi novu dinamiku, brojne dobrobiti, ali i otvara mogućnost idejama i akcijama koje ne moraju uvijek biti na korist društva. Važno je pronaći najbolje modele za oslobađanje potencijala ove vrste organiziranja kroz postizanje sinergije s organiziranim oblicima angažmana u zajednici.

Važni iskoraci

Je li promicanje volonterstva dovoljno zastupljeno u Hrvatskoj, u odnosu na Europu i ostatak svijeta? Možete li kao predsjednica Europskog volonterskog centra pomoći većoj afirmaciji volonterstva u Hrvatskoj?

– Napravili smo velike iskorake u promicanju volontiranja, ali to nije dovoljno da bismo sustigli zemlje zapadne Europe koje osim promocije, imaju izgrađene sustave i mehanizme poticanja i podržavanja volontiranja. Tu prije svega mislim na odgoj i obrazovanje, jačanje programa koji mogu uključiti volontere, volonterske servise te praćenje i vrednovanje volontiranja.

S obzirom na svoju funkciju te na početak ove zdravstvene krize koja je doista nezapamćeno utjecala na naše živote i koja je dodatno osvijestila ulogu i značaj volontera u odgovoru na krizu, CEV je uputio apel europskim institucijama, ali i nacionalnim vladama da promijene brzinu i pristup u afirmaciji volontiranja. Trenutno radimo na izradi Plana razvoja volonterstva 2030., koji će u participativnom procesu velikog broja europskih organizacija postaviti smjernice za volontiranje u novom desetljeću. Ovaj dokument bit će podloga i za kreiranje nacionalnih politika.

Postoje li već sada neki planovi kako unaprijediti mrežu volontera u Hrvatskoj, no i onu na europskoj razini?

– Hrvatski centar za razvoj volonterstva ima jasnu viziju kako unaprijediti opseg i kvalitetu mreže volontera i volonterskih centara u Hrvatskoj. Ostajemo predani postizanju najboljih standarda u razvoju volonterskih centara, ali i potpuno svjesni zahtjeva novog vremena. Osim načina rada, kvaliteta našeg djelovanja nalazi se i u stalnom promišljanju globalnog, europskog i lokalnog konteksta u kojem djelujemo, kao i onih vrijednosti koje promoviramo. Proteklo desetljeće bilo je posvećeno izgradnji mehanizama i alata za postizanje veće stupnja kvalitete volonterskih programa. Volontiranje će se, kao i cijeli svijet, mijenjati brže, s novim globalnim trendovima i novim zahtjevima aktivizma bez granica. Vrijeme je za istraživanje kako volonteri kao pojedinci i volontiranje kao društveni pokret mogu pridonijeti novim načinima sudjelovanja građana, kako volontiranje doprinosi postizanju ciljeva održivog razvoja, za otvaranje dijaloga o nekim ključnim temama: jesu li različitost i solidarnost obilježja volontiranja, koje su druge temeljne vrijednosti, kako možemo najbolje postići sinergiju formalnog i neformalnog volontiranja, kako volontiranje može pridonijeti socijalnoj uključenosti i borbi protiv nejednakosti ili kako uspostaviti funkcionalni sustav kriznog volontiranja. Prateći i primjenjujući najbolju europsku praksu, HCRV će nastaviti razvijati standarde kvalitete za volonterske programe i volonterske centre kojima se garantira kvaliteta usluge koju građani i organizacije mogu očekivati od volonterskih centara, te ih primjenjivati u postavljanju volonterskih programa.

Najviše snage i inspiracije crpim iz susreta s ljudima

Jeste li imali neka negativna iskustva u svojem radu? S druge strane, koja su vam bila pozitivna iskustva?

– U civilnom sam društvu aktivna gotovo 30 godina. To je bio dug i pionirski put i kao svaki takav, prepun je prepreka i izazova, ali i zadovoljstva zbog malih koraka kojima se puno postiže. Kad je riječ o volontiranju, politika razvoja volonterstva pati od istih boljki kao i mnogo drugih javnih politika: nedostatak političke volje, znanja i svijesti o potencijalima, izostanak kontinuiteta, nedovoljno otvorenosti i fleksibilnosti za uspostavljanje ravnopravnih parterskih odnosa s civilnim društvom što je kreiralo situaciju »2 koraka naprijed, 3 unatrag«. Tu je i stalna borba s površnim i pogrešnim koncepcijama poput one koja volontiranje gleda isključivo kroz prizmu humanitarnog rada i izostavlja cjelovitu sliku koja uključuje aktivno sudjelovanje građana, doprinos demokratizaciji, socijalnom osnaživanju i uključivanju, održivom razvoju itd. Ipak, imali smo dovoljno snage i strpljenja za suradnju i ustrajnost u inzistiranju na boljem okruženju, javnim politikama i ulaganju u infrastrukturu za razvoj volonterstva te smo zapravo postigli mnogo. Ipak, najljepši su trenuci oni s ljudima iz kojih crpim najviše snage i inspiracije, zbog razmjene stručnih znanja te zbog razmjene jednostavnih životnih iskustava. Iz svega toga crpim znanje i motivaciju za daljnje djelovanje.

Mladi Europljani pomagat će Baniji

Jesu li se neki volonteri uključeni u mrežu europskih volontera, odnosno Europski volonterski centar (CEV) uključili u pomoć hrvatskim područjima koja su pogođena potresom?

– CEV je u ime svih članica iz cijele Europe izrazio solidarnost sa stradalima i svim ljudima pogođenim potresom, kao i zahvalnost, priznanje i podršku velikom broju volontera koji su se našli u prvim redovima odgovora na ovu katastrofu. CEV djeluje primarno preko svojih nacionalnih članica, što je u našem slučaju Hrvatski centar za razvoj volonterstva koji je kao i u svim kriznim situacijama do sad, uključio i aktivirao resurse kojima raspolaže, a oslanjajući se na resurse lokalnih volonterskih centara, od prikupljanja humanitarne pomoći do direktne volonterske pomoći na potresom pogođenim područjima. Posebno stojimo uz naše lokalne volonterske centre u Sisku i Petrinji. Kad je riječ o međunarodnim volonterima, CEV je aktivno sudjelovao u uspostavljanju, a danas u razvoju programa Europskih snaga solidarnosti koji omogućuje mladim ljudima da sudjeluju u širokom rasponu aktivnosti kroz volontiranje i daju svoj doprinos rješavanju zahtjevnih situacija diljem Europske unije, s ciljem jačanja solidarnosti. Očekujem da će kroz ovaj program biti moguće uključiti mlade iz različitih dijelova Europe, posebno u procesu oporavka u zajednicama pogođenim ovim potresom. Agencija za mobilnost i programe Europske unije je provedbeno tijelo ovog programa u Hrvatskoj.