Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je reviziju udruge Vigilare u slučaju vezanom uz njezinu kampanju protiv LGBTIQ osoba i obitelji, potvrdivši pravomoćnu odluku prema kojoj su sporni sadržaji diskriminatorni, potiču na diskriminaciju i uznemiravaju LGBTIQ osobe i njihove obitelji. Sud je pritom jasno poručio da se diskriminacija ne može opravdavati slobodom govora, vjerskim uvjerenjima ili tvrdnjom da je riječ tek o vrijednosnom sudu.

Riječ je o slučaju koji je započeo 2020. godine, nakon emitiranja dokumentarnog filma „Janina dugina obitelj“ na Hrvatskoj radioteleviziji. Vigilare je tada pokrenuo peticiju pod nazivom „Stop homo-propagandi državne televizije. Zaustavimo fake-duge, zaštitimo djecu i obitelj!“, u kojoj su istospolne obitelji, među ostalim, opisivane kao „fake“, „neprirodne“ i „nastrane“, uz tvrdnje da štete djeci i destabiliziraju društvo.

Udruga je potom sudskim putem pokušala osporiti zaključke o diskriminaciji, no nakon više godina postupaka predmet je stigao do Vrhovnog suda, koji je odbio njezinu reviziju. Time je potvrđena pravomoćna odluka kojom je utvrđeno da je takav način javnog komuniciranja predstavljao diskriminaciju.

U obrazloženju odluke Vrhovni sud naglašava da sloboda mišljenja i izražavanja predstavlja temeljno pravo, ali nije apsolutna. Ona štiti iznošenje mišljenja, kritiku i vrijednosne sudove, no ne može služiti kao opravdanje za poruke kojima se određenu skupinu ljudi ponižava, stigmatizira ili potiče na diskriminaciju.

Sud je pritom zaključio da tvrdnje iz sporne kampanje nisu imale dostatnu znanstvenu, činjeničnu ni pravnu osnovu te da su bile usmjerene upravo prema istospolnim obiteljima i njihovim članovima.

– Sloboda mišljenja i izražavanja misli ne može biti u službi netolerancije, isključivosti, izazivanja straha, odbojnosti i diskriminacije, ističe Vrhovni sud u svojoj odluci.

Sud se osvrnuo i na pozivanje na vjerska uvjerenja. Prihvaćanje određenih vjerskih ili moralnih stavova samo po sebi ne daje pravo na diskriminaciju drugih. U odluci se pritom navodi i da demokratska društva nemaju dužnost tolerirati netoleranciju.

Vrhovni sud posebno razmatra i pitanje vrijednosnih sudova. Iako oni mogu uživati zaštitu slobode izražavanja, za njihovu pravnu zaštitu mora postojati dovoljna činjenična osnova. U konkretnom slučaju sud je ocijenio da takva osnova nije postojala, dok su sporni izrazi bili uvredljivi i ponižavajući te su mogli poticati diskriminaciju.

Odluku Vrhovnog suda za Novi list komentirao je Daniel Martinović, koji ističe da ona predstavlja važnu potvrdu zaštite dostojanstva i obiteljskog života LGBTIQ osoba.

– Rekao bih da je ovo vrlo jasna potvrda toga da dostojanstvo i obiteljski život LGBTIQ osoba imaju pravo na zaštitu. Može se kritizirati zakon i javne politike, ali ne i prikazivati osobe kao nastrane, neprirodne ili opasne za djecu i društvo, rekao je Martinović za Novi list.

Dodaje kako se posljedice takvog javnog govora ne odnose samo na apstraktne rasprave o društvenim vrijednostima, nego izravno pogađaju ljude i njihove obitelji.

– Neki od nas su roditelji, imamo obitelji. Kada se ljudima govori da žive u neprirodnim obiteljima i da su uz nastrane roditelje, to nije zaštita djece. Time se povređuje njihovo dostojanstvo i govori im se da su građani drugog reda, kazao je Martinović.

Prema njegovim riječima, važnost presude upravo je u tome što postavlja granicu između legitimne kritike i diskriminacije.

– Možemo imati različita mišljenja, ali ne možemo vrijeđati ljude. Sloboda govora ne može biti opravdanje za diskriminaciju. Vrijednosni sud mora imati određenu činjeničnu osnovu kako bi uživao pravnu zaštitu, rekao je.

Martinović odluku Vrhovnog suda vidi i u širem kontekstu dosadašnjih sudskih postupaka povezanih s javnim djelovanjem Vigilarea i drugih organizacija koje su vodile kampanje usmjerene protiv prava LGBTIQ osoba.

– Ovo nije samo jedna od pobjeda, iako smo ih imali više protiv Vigilarea i Ordo Iurisa. Sada je najviši sud rekao da LGBTIQ osobe nisu manje vrijedne i da demokratsko društvo ne mora trpjeti netoleranciju, rekao je Martinović.

Ističe da se pitanje slobode govora u takvim slučajevima ne može promatrati odvojeno od posljedica koje javne poruke mogu imati za skupine prema kojima su usmjerene.

– Postavlja se pitanje gdje neka sloboda počinje, a gdje staje. Možemo imati različito mišljenje, ali ne možemo vrijeđati ljude. To nije samo pitanje LGBTIQ osoba. Isto vrijedi kada su meta diskriminacije druge manjine ili skupine koje se bore za svoja prava, kazao je.

Na pitanje može li presuda promijeniti buduće djelovanje Vigilarea, Martinović podsjeća da dosadašnje iskustvo ne upućuje nužno na prestanak takvih aktivnosti.

– Dosadašnje iskustvo pokazalo je da su nas u svojim kampanjama i prijašnjim sudskim postupcima prikazivali kao društveni problem i prijetnju djeci. Odluka Vrhovnog suda je donesena, a dalje je na njima. Ako nastave, koristit ćemo pravne mehanizme koji su nam na raspolaganju, rekao je za Novi list.

Dodaje da očekuje nastavak pravne borbe, s obzirom na dosadašnje javne istupe predstavnika Vigilarea.

– Teško da će stati s obzirom na izjave osoba koje su tamo uključene. Mislim da društvo vidi koliko godina već traje ova pravna odiseja i da su im sudske presude, od prvog stupnja pa sve do danas, bile nepovoljne, rekao je Martinović.

U tom kontekstu smatra da bi ova presuda trebala biti i poticaj za preispitivanje načina na koji se o manjinskim skupinama govori u javnosti.

– Ne znam kako neke grupacije mogu sebi opravdati to da diskriminiraju manjine i slabije od sebe, a vode se religijskim postulatima i porukama ljubavi i mira. Toga ovdje nema. Njihovim se postupanjem pokazuje kakvo okruženje žele stvarati, kazao je.

Martinović zaključuje da bi se o različitim društvenim i političkim pitanjima trebalo moći raspravljati bez ponižavanja i diskriminacije ljudi.

– Danas postoji način, uz određeni civilizacijski stupanj koji imamo, da o nečemu raspravljamo. Možemo se ne slagati oko zakona i javnih politika, ali LGBTIQ osobe, naše obitelji i naša djeca nisu legitimna meta za dehumanizaciju i diskriminaciju, rekao je Martinović za Novi list.

Ovaj slučaj dio je višegodišnjih sudskih i javnih sporova povezanih s kampanjama Vigilarea o pravima LGBTIQ osoba. Udruga je 2022. godine pokrenula i peticiju „Zaštitimo djecu od homo posvajanja“, nakon čega je u drugom postupku također utvrđivana diskriminacija.

Odluka Vrhovnog suda u aktualnom slučaju stoga predstavlja završetak još jednog dugotrajnog sudskog postupka, ali istodobno otvara šire pitanje granica javnog govora kada su njegove mete manjinske skupine.

Ključna poruka odluke jest da sloboda izražavanja štiti pravo na mišljenje i kritiku, ali ne predstavlja zaštitu za diskriminatorne poruke. U konkretnom slučaju Vrhovni sud zaključio je da način na koji su u kampanji Vigilarea opisivane istospolne obitelji prelazi tu granicu.