Relaksacija badmintonom, vjerojatno je najupečatljivije od onog što je prosječni konzument vijesti zapamtio s druženja HNS-ovaca prošlog vikenda u Tuheljskim toplicama.

Prva potpredsjednica Vlade, ministar gospodarstva i ostali dužnosnici naganjali su malu »lopticu« po zraku, a HNS-ov novopečeni predsjednik Uprave Narodnih novina s još manje uspjeha slova na papiru napisanog govora na tiskovnoj konferenciji – to su sličice koje su ostale u memoriji. 

  Nekako samorazumljivo, očekivano i bez političkog glamura primljena je vijest da je HNS iz Tuhelja, kao prva politička stranka, istaknuo za svog predsjedničkog kandidata Ivu Josipovića.

Nema tu jasno nikakvog iznenađenja, ni drame, znalo se da će narodnjaci stati iza aktualnog predsjednika, a ni njihovih anketnih tri posto nisu nešto zbog čega bi na Pantovčaku otvarali šampanjac i plesali po stolovima. 

  Ipak, radi se o vrlo lukavom političkom manevru, koji bi mogao imati posljedica i na konačni ishod bitke za Pantovčak, posljednje crte na kojoj ljevica pokušava zaustaviti koaliciju Tomislava Karamarka, Ruže Tomašić i drugova u preuzimanju apsolutne vlasti u državi.

Taktika ili slučajnost

Naime, kako dani prolaze, čini se da je SDP-ova odluka o tome da do rujna ne podrži Ivu Josipovića zapravo ispala sjajan taktički potez. Smišljeno ili slučajno, ali odgađanje obznane apsolutno neupitne potpore stranke Zorana Milanovića aktualnom predsjedniku države, najbolja je stvar koja se mogla dogoditi Ivi Josipoviću.

U taj prostor, opet smišljeno ili slučajno, sjajno je uletio HNS svojom podrškom. Naime, Vlada je skoro pa rekordno nepopularna. Manje od Vlade Zorana Milanovića birači su voljeli jedino Vladu Jadranke Kosor u mjesecima dok su zemljom tutnjali prosvjedi, na proljeće 2011. godine.

Premijer je prestigao Karamarka na ljestvicama najnegativnijih političara, a SDP prema rejtingu HDZ-a teško može gledati bez optičkih pomagala. 

  Stoga jedna od osnovnih stvari, kamena temeljaca kampanje Ive Josipovića mora biti odmak od toga da ga se shvaća kao kandidata SDP-a, ili, sakloni Bože, Zorana Milanovića osobno. U toj priči je potpora bivše protukandidatkinje (Vesna Pusić je u prvom krugu predsjedničkih izbora 2009. godine zauzela četvrto mjesto sa 7,25 posto glasova) taktički odlično odigran potez.

Ukoliko do SDP-ove rujanske potpore u prostor uleti još nekoliko stranaka, a vjerojatno hoće (na Pantovčaku se nadaju da će ih biti i desetak), Josipović će napraviti jako puno na svom imageu kandidata koji personificira prije svega frontu lijevog centra, dok će i SDP i Milanović ostati u drugom planu.

A Josipović kao kandidat desetak stranaka građanske, progresivne opcije, potpuno je druga priča od Josipovića kojeg gura Vlada i stranka koju građani sve teže podnose. 

  Da na Pantovčaku vrlo studiozno pripremaju izbornu kampanju pokazuje i reakcija na farsični dokument o »Akcijskom planu Barbika«. Da, jasno je da se u priči o tom uratku radi o neozbiljnom i vrlo ružnom podmetanju.

Manje je jasno je li njegov autor doista marginalac koji je na sebe preuzeo odgovornost kad je priča pukla u javnosti. Ali je zato potpuno jasno da je Josipović preventivno demantirajući da ima ikakve veze s tim odigrao dobar politički potez. Jer, da se »Barbika« na nekoj naslovnici zavrtila kao »otkriće« tajnog dokumenta s Pantovčaka, kasnije demantiranje imalo bi znatno manji odjek. 

Projekt »Kolinda«

Dakle, unatoč poslovičnom manjku medijskog razumijevanja političkih poteza koji se povlače, lijeva strana ringa je dosta solidno pripremljena za zimsku bitku za Pantovčak. I desnica je, međutim, itekako svjesna važnosti »projekta Kolinda«, pa se i s te strane potezi u ovom razdoblju pretkampanje povlače s velikom pažnjom. Vidi se to po fotografijama svoje kandidatkinje koje pažljivo plasiraju u odabrane medije, gotovo pažljivije nego što biraju one koji mogu dobiti interview s njihovom kandidatkinjom.

 Jer, nezgodna pitanja su… nezgodna, pa ih je bolje izbjeći nego na njih odgovarati, a fraze o jedinstvu i gospodarskom razvoju su tek ziheraško igranje na sigurno. Za to vrijeme, po Josipoviću mlate srednje i nižerangirani HDZ-ovci: običnim uvredama, pričama o Udbinom jatu i Titovoj bisti.

Ideja je jasna: Grabar Kitarović će privući umjerenije birače, a HDZ »naš narod«. Što god čovjek mislio o toj taktici, ona jednostavno ima svoju unutrašnju logiku i mogla bi se isplatiti. 

  Međutim, ima i vremenski ograničen domet – od rujna je Kolinda u Hrvatskoj i u kampanji. Teško je zamisliti kako bi HDZ mogao izbjeći da ju se pita o Sanaderu, ćirilici, Ruži Tomašić, kontroverznijim epizodama iz njene diplomatske karijere, Titu, retorici stranke koja je podržava prema Josipoviću…

Uostalom, čak i ako se odluče za opasno nedemokratsku, ali i provjerenu praksu izbjegavanja dijela medija, kako bi mogli izbjeći sučeljavanja s Josipovićem? 

Pitanje HSLS-a

  Drugi krug je nezgodan i svjetska politička povijest je puna onih koji su u njemu prosuli solidne podrške koje su imali na prvom krugu glasanja. U 15 dana se mogu formirati koalicije i posložiti interesi koji mogu značajno promijeniti krajnji ishod. 

  Za HDZ-ovu kandidatkinju, kojoj na drugom mjestu nije nitko ni blizu, ključno je stoga da kandidata bude – što više. U drugom krugu će ionako ostati samo ona i Josipović, a veći broj kandidata bi mogao na birališta izvesti veći broj ljudi; primjerice onih koji su razočarani Vladom toliko da ne žele dati glas aktualnom predsjedniku, ali im je HDZ-ovo desnilo zastrašujuće, ili onih koji misle da HDZ čini nakupina korumpiranih ljevičarskih izdajnika pravih hrvatskih ideja.

Svaki kandidat ultradesnice, ultraljevice, ili centra stoga će biti vjetar u leđa Kolindi Grabar Kitarović jer će za 50 posto trebati sve više glasova (naravno, ukoliko se u posljednjih nekoliko mjeseci ne dogodi Mesić-efekt i neki trenutni autsajder šarmira birače i preokrene cijelu priču na glavu). 

  Najzanimljivije će biti pratiti kako će se postaviti HSLS. Ta stranka koju u svoju megakoaliciju već dugo vabi HDZ mogla bi svojim odnosom oko predsjedničkih izbora signalizirati i kako će odigrati na izborima za parlament.

Teško je vjerovati da bi mogli podržati Josipovića, a onda uletjeti u koaliciju s Karamarkom. I obratno. Ukoliko kod bitke za Pantovčak do kraja ostanu neopredijeljeni, to će značiti da i dalje drže sve opcije na stolu: i samostalni izlazak na parlamentarne izbore, kao i koaliranje s ljevicom ili desnicom. 

  No, izađu li sa svojim kandidatom, stvar će biti prilično jasna – Kosor je blizu braku s Karamarkom, pa čak i ako se u drugom krugu postave poput – Švicarske.