Koliko puta smo na internetu naišli na senzacionalne objave o tome da određena hrana može »izliječiti« bolesti poput raka, dijabetesa ili nekih drugih autoimunih bolesti ili da limun topi masnoće, ili pak da »određena namirnica koju ima svako kućanstvu u hladnjaku liječi sve, od umora do lošeg raspoloženja«. Jedan od klasičnih primjera je naširoko rasprostranjena tvrdnja kako »alkalna voda« može promijeniti pH tijela, što je, tvrde znalci, znanstveno nemoguće zbog homeostaze organizma.

Novija istraživanja pokazuju da se približno 30 posto lažnih vijesti (fake news) koje cirkuliraju na internetu odnosi upravo na hranu i prehranu. Također pokazuju da se netočne i neistinite informacije o hrani mogu širiti do sedam puta brže od točnih informacija, što značajno povećava njihov potencijalni utjecaj.

Te činjenice predstavljaju ogroman problem jer neprovjerene informacije o hrani mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, posebno primjerice kod provođenja neprimjerenih restrikcija u prehrani koje ne osiguravaju potrebne hranjive tvari ili kod izbjegavanja konzumacije nužnih prehrambenih proizvoda uslijed neosnovanih strahova. Također, proizvodnja i širenje dezinformacija i srodnih pojava u prehrambenoj industriji mogu uzrokovati značajnu gospodarsku štetu ne samo pojedinačnim tvrtkama, već i cijelom sektoru, kao što pokazuje više primjera zadnjih godina na europskoj i svjetskoj razini.

Foto Foodfacts

Dezinformacije štetne

Dezinformacije u kontekstu hrane mogu biti posebno štetne jer se odnose na temeljne ljudske potrebe – prehranu i zdravlje.

S ciljem uspostave provjeravatelja informacija u području hrane i prehrambene industrije te osiguranja pouzdanog postupka provjere, Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku kao nositelj i informacijski sustav u poljoprivredi Agroklub kao partner, provode projekt »FoodFacts« – internetski sustav provjere točnosti informacija o hrani, vrijedan 198.325,12 eura.

Voditeljica projekta prof. dr. sc. Stela Jokić, dekanica osječkog PTF-a, naglašava da su tijekom rada na projektu shvatili kako je nužno sve to znanje, iskustvo i metodologiju objediniti u jasan, praktičan i svima razumljiv alat.

Stela Jokić / Foto BRUNO JOBST

– Rezultat tog procesa – rada multidisciplinarnog tima koji je spojio znanost, medijsku pismenost i praksu je Priručnik za provjeru i medijskih sadržaja, ističe Jokić.

Dodaje također da ideja za izradu ovog priručnika nije nastala preko noći, niti iz čisto akademski vezanih potreba uz hranu, već je nastala iz svakodnevnog susreta s velikom količinom netočnih, pojednostavljenih ili potpuno pogrešnih informacija o hrani koje se šire medijskim prostorom, osobito na društvenim mrežama.

– Kao znanstvenici i stručnjaci iz područja prehrane, često smo se susretali s pitanjima građana, studenata, novinara, ali i proizvođača koji su bili zbunjeni proturječnim porukama – što je zdravo, što nije, kome vjerovati i na temelju čega. Kada smo vidjeli statističke podatke koji govore da se velik dio dezinformacija odnosi upravo na hranu i prehranu, postalo nam je jasno da se ne radi samo o problemu medija, nego o ozbiljnom javnozdravstvenom i društvenom pitanju. Hrana je tema koja se tiče svih nas, svakodnevno, i zato je posebno osjetljiva na manipulacije, senzacionalizam i pseudoznanost, upozorava voditeljica projekta.

Foto Foodfacts

Između ostaloga, povod za izradu priručnika bio je, kaže, upravo projekt »FoodFacts – uspostavljanje internetskog sustava provjere točnosti informacija o hrani!« koji se financira iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti kroz poziv »Uspostava provjere medijskih činjenica« čiji su nositelji Ministarstvo kulture i medija te Agencija za elektroničke medije.

Kroz dvije godine trajanja projekta sustavno je analiziran medijski prostor, provjeravane tvrdnje, razotkrivani mitovi i komuniciralo se s javnošću.

– Naš cilj nije bio nekoga prozivati, nego osnažiti građane, novinare i stručnjake da sami mogu prepoznati nepouzdane informacije i donositi odluke temeljene na provjerenim činjenicama. Ako ovaj priručnik pomogne barem dijelu javnosti da zastane, provjeri izvor i promisli prije nego povjeruje ili podijeli neku tvrdnju o hrani, smatrat ćemo da je ispunio svoju svrhu, poručuje Jokić.

Foto FOODFACTS

Proces provjere

Osim neistinitih i netočnih informacija o hrani, štetno je navođenje nepostojećih ili pogrešno interpretiranih znanstvenih istraživanja i studija. Dezinformatori nerijetko uzimaju preliminarne rezultate istraživanja (osobito ona provedena na životinjama ili u laboratorijskim uvjetima) i predstavljaju ih kao konačni dokaz za ljudsku primjenu.

I korištenje navodno stručnih termina bez znanstvene osnove dovodi do zabluda. Jedan takav primjer pseudoznanstvene tvrdnje iz područja hrane je da bi ljudi trebali birati prehranu prema svojoj krvnoj grupi jer svaka krvna grupa ima »prirodnu« dijetu koja joj odgovara. Ova tvrdnja naoko zvuči znanstveno, ali nije potkrijepljena egzaktnim znanstvenim dokazima o stvarnoj učinkovitosti takve prehrane. Česta je zabluda građana kako je sve što je »prirodno« automatski sigurno i zdravo, a sve što je »umjetno« štetno. Znanstvenici navode, međutim, da ovaj naturalistički mit zanemaruje činjenicu da mnoge prirodne tvari mogu biti toksične, dok su mnoge sintetičke tvari potpuno sigurne.

Među dezinformacijama posebno su popularne teorije zavjere o prehrambenoj industriji. Radi se o sustavnim optužbama i napadima na prehrambenu industriju, regulatore i znanstvenike s tvrdnjama o laganju ili prikrivanju prave istine. Ove teorije često uključuju optužbe na račun »velikih tvrtki« koje navodno skrivaju ili namjerno netočno komuniciraju moguće zdravstvene rizike konzumacije njihovih proizvoda. Vrlo su opasne i izjave lažnih »stručnjaka«, osoba bez odgovarajućih kvalifikacija koje se predstavljaju kao stručnjaci i daju savjete o hrani i prehrani.

Foto Foodfacts

Aktualna znanstvena istraživanja pokazuju da čak 87 posto »superširitelja« prehrambenih dezinformacija nema medicinske ili zdravstvene kvalifikacije.

U priručniku autori točno navode kako izgleda provjera u praksi. Proces provjere kreće od praćenja medija i društvenih mreža te od prijedloga građana. Tim zatim prikuplja izvore: znanstvene radove, relevantne smjernice, podatke regulatornih tijela i stručne preporuke. Svaka analiza završava jasno napisanom ocjenom tvrdnje i objašnjenjem »zašto«, uz poveznice na korištene izvore.

Autori za sve one koji žele provjeru informacija provoditi u svakodnevnom životu, ne kao dio stručnoga tima ili nekoga projekta/platforme, predlažu da to mogu učiniti tako da, nakon što uoče potencijalno sumnjivu ili nepouzdanu informaciju, izvedu »5 W« provjeru i CRAAP test.

– 5W provjera i CRAAP test su jednostavne, ali korisne metode za procjenu kvalitete i vjerodostojnosti informacija s kojima se susrećemo na internetu. Riječ je o akronimima engleskih termina, konceptima validacije Who, What, When, Why, Where. 5W provjera se svodi pet jednostavnih pitanja koja pomažu brzo »pročešljati« izvor. Tko je autor sadržaja? Ima li on(a) nužnu razinu stručnosti, iskustvo i/ili relevantnu pozadinu? Od čega je sačinjen sadržaj? Je li riječ o činjenicama, mišljenju, reklami ili interpretaciji? Kada je uopće informacija objavljena i je li i kada ažurirana? Je li (i koliko) još uvijek aktualna? Gdje je objavljena? Tko stoji iza publiciranog? Je li isti publicirala ugledna institucija, znanstveni časopis ili je pak riječ o postu s bloga ili pak društvenih mreža? Zašto je sadržaj nastao? Koji je cilj autora, izdavača? Informirati javnost, uvjeriti nekog, prodati, manipulirati?, objašnjava Jokić, dodajući da je i CRAAP test vrlo slična metoda, češće korištena u akademskom i istraživačkom radu, donekle detaljnija, ali se bazira na istom logičkom konceptu.

Foto FOODFACTS

Brza rješenja

Prema njezinim riječima na projektu FoodFacts primjenjuju se navedeni principi provjere prvotno na razini novinara, koji potom suspektne dijelove sadržaja upućuje na provjeru kod relevantnih stručnjaka u specifičnom području, da bi potom sublimirao zaključke i iste proslijedio na razinu urednika koji potom analizira čitav proces, dorađuje i na koncu publicira.

– Proces se može ponavljati više puta, dvosmjerno, prije nego sadržaj bude konačno publiciran, podsjeća naša sugovornica.

Trenutačno je u Hrvatskoj jedina specijalizirana fact-checking platforma za pitanja vezana uz hranu upravo FoodFacts koju vode Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek i Agroklub, zajedno s pridruženim partnerima i suradnicima.

– Na našoj web stranici projekta na poveznici https://foodfacts.news/metodologija-rada/ opisana je kompletna procedura i metodologija provjere činjenica i objave provjerenih vijesti i informacija. Također, ako građani nalete na neku informaciju koja im je sumnjiva, slobodno nas mogu kontaktirati putem emaila, a vrlo jednostavna procedura s obrascem se nalazi upravo i na stranici našeg projekta, kaže dekanica i voditeljica projekta FoodFacts Stela Jokić.

Foto Foodfacts

Iako je internet preplavljen dezinformacijama o hrani, najčešće se pojavljuju sadržaji povezani s dijetama i navodnim »brzim rješenjima« za gubitak kilograma, koji se kontinuirano ponavljaju u različitim varijacijama.

Jokić naglašava da su vrlo prisutni i mitovi vezani uz prehranu, poput tvrdnji o »lažnoj« hrani kao lažni med, lažno maslinovo ulje, hrana koja je najlošija za zdravlje, ili poruka da će konzumacija određene hrane dovesti do izlječenja.

– Takve tvrdnje nisu utemeljene na znanstvenim dokazima. Ne postoje brza rješenja za gubitak kilograma, kao što ne postoji ni univerzalno »najzdravija« ili »najnezdravija« hrana – prehrambene preporuke uvijek ovise o individualnom zdravstvenom stanju i potrebama svake osobe, zaključuje Jokić.

Foto FOODFACTS