Pilot-projekt »odmor od skrbi« uveden je prije točno godinu dana da bi roditeljima njegovateljima djece i odraslih s invaliditetom omogućio predah, a djeci sigurno i kvalitetno provedeno vrijeme. U travnju prošle godine, tadašnji ministar socijalne skrbi Marin Piletić dodijelio je 35 ugovora za pružanje nove usluge koja je trebala obuhvatiti 820 njegovatelja, a za tu je svrhu osigurano 4,9 milijuna eura bespovratnog novca iz europskih fondova.

Puno problema

Cilj je pilot-projekta koji traje još šest mjeseci pomoći obiteljima u ostvarenju bolje kvalitete života i preveniranju obiteljskog stresa, a roditeljima njegovateljima osigurati slobodno vrijeme koje mogu posvetiti sebi ili drugim članovima obitelji. Osoba o kojoj skrbe pritom bi trebala biti adekvatno zbrinuta i poboljšati socijalnu uključenost.

Iz udruge Sjena međutim svjedoče o roditeljskim iskustvima koja otvaraju ozbiljna pitanja o načinu provedbe ovog projekta. Iz svjedočenja roditelja koja su prikupili, zaključuju da se ova usluga ne prilagođava korisniku, nego se korisnik pokušava uklopiti u organizacijske nedostatke sustava. Ako se usluga financira javnim novcem i predstavlja kao podrška obiteljima, tada mora postojati jasna odgovornost za njezinu kvalitetu i sadržaj. »Odmor od skrbi« ne može biti administrativna kategorija bez stvarnog učinka, poručuju.

– Roditelji opisuju situacije u kojima osoba koja pruža uslugu nije usmjerena na dijete, već se aktivnosti svode na zajedničke izlaske bez stvarnog rasterećenja roditelja. U pojedinim slučajevima roditelji nisu mogli prepustiti osnovne potrebe djeteta osobi koja pruža uslugu, već su morali prekidati vlastite obveze kako bi intervenirali, poručuju iz Udruge. Roditelji su posvjedočili da neke osnovne radnje njege, poput presvlačenja, nisu obuhvaćene uslugom, što dovodi do situacija koje su za dijete i roditelja neprihvatljive i ponižavajuće.

Uz to, susreću se s učestalim izmjenama termina i skraćivanja dogovorenih sati odmora, iz čega se zaključuje da organizacija očito ovisi o raspoloživosti pružatelja, a ne o potrebama korisnika.

– U pojedinim slučajevima roditeljima se odobrava tek nekoliko sati tjedno, na primjer tri sata, što teško može predstavljati stvarni odmor od skrbi. Istovremeno, roditelji navode da se vrijeme putovanja pružatelja usluge do korisnika uračunava u trajanje usluge, pa korisnik realno dobije kraći opseg podrške. Ako je za dolazak, na primjer, potrebno pola sata, to se vrijeme oduzima od ukupno odobrenih sati, ističu u Udruzi. Roditelji svjedoče i o nedostatku kontinuiteta, kašnjenjima i otkazivanjima u zadnji trenutak, što za djecu s teškoćama često znači stres i emocionalne posljedice.

Iskustva korisnika

Jedna se majka njegovateljica tako požalila da pravo na odmor od skrbi ima četiri sata tjedno, no u to se računa putovanje pružatelja usluge pa u konačnici to ispadne tri sata.

– Mijenjaju se dvoje kolega tjedno. Jednoj od njih kad dođe još kuham kavu, a kad prođe dva sata, već se diže i polako sprema za odlazak. Prigovorila sam tome, sad dolazi samo kolega koji ima više interesa i bolju komunikaciju, ali opet – dok spremim dijete, objasnim kako će dijete piti, kako treba voziti kolica, sve mi je to više umor, nego odmor, navodi mama.

Druga je od ove usluge, kaže, odustala jer je dobila osobu »koja bi sve drugo radila, ali pomoći oko djeteta ne bi…« To nije pomoć, žali se ova majka njegovateljica. »Mislim da projekt nije dobro osmišljen i tu nema govora o bilo kakvom odmoru roditelja niti će ga biti ako se ne nađe cjelovito rješenje… Puno njih je zadovoljno jer je to jedini način da izađu iz kuće i u miru obave što imaju. A odmore li se stvarno? Rekla bih da ne. Puno je još tu prostora za napredak«, zaključuje.

Jedna je obitelj u projektu već devet mjeseci i zadovoljni su suradnjom jer se pružatelj usluge drži točno određene satnice od sedam sati tjedno i ima razumijevanja za potrebe korisnika.

»Ako tražim da mi dođu određeni dan u odgovarajuće vrijeme, to tako i bude.

Ali sve to skupa je zapravo malo i nisam se uopće odmorila jer akumulirani umor u ovih 28 godina autizma, ne rješava se predahom. S obzirom na to da moja kći gotovo dvije godine nije imala nikakvu uslugu jer je izbačena iz udruge zbog »napornog autizma«, ovo s odmorom od skrbi je bila prilika da konačno odem na miru na preglede i terapije«, objasnila je ova majka njegovateljica.

Ipak, smatra da je model gdje se više od pet milijuna eura troši na manje od 500 korisnika i gdje odmor od skrbi pružaju priučeni nestručni ljudi koji se ne mogu pobrinuti o najtežim korisnicima, zapravo bačen novac. On je, poručuje,trebao biti uložen u dugoročnu socijalnu uslugu.

»Nemam zamjerki na pružatelje usluge, ali projekt definitivno nije ispunio svoju svrhu«, smatra ova majka.