Priča o uspjehu Medulina: 'Ne vidim zašto bi poslove koje možemo sami odraditi davali drugima'

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

Nekad bi ga nazivali tehnomenadžerom, danas je Goran Buić, načelnik Općine Medulin, jedan od onih političara koji se na sve načine trude ostvariti ideal da općina ili grad budu poduzeća koje će na najpovoljniji način realizirati sve komunalno-društvene potrebe svojih stanovnika. Samim time, jasno je da mu je u svemu tome od najveće pomoći upravo od politike nezavisna - politika

povezane vijesti

Vlada razriješila gospićkog gradonačelnika Karla Starčevića, raspustila i Gradsko vijeće Raba i Općinsko vijeće Otoka
Delnički vijećnici jednoglasno “preusmjerili” novac na završetak gradnje tržnice i Goranske risove
“Spajalica” putem radio-valova spaja korisnike krčkog Centra za rehabilitaciju sa slušateljima

Nije ni najmanje ugodno kad vas susjedni grad, s kojim nas kroz povijest, kao i danas, vezuju neraskidive veze, doživljava kao – nevažnog susjeda. Onog kojem će na granicu postaviti županijsko odlagalište komunalnog otpada, sasvim sigurno jako sporni, pa i kontradiktorni Kaštijun. Po receptu – nama naknada za odlaganje smeća, a njima, Medulinu, većina negativnih manifestacija tog odlagališta, ponajviše katastrofalni »miomirisi«.

Spornih momenata ima još, ali Kaštijun je sigurno najznačajniji, pojasnio nam je u samom startu razgovora o odnosu Pule i njezinih prvih susjeda Goran Buić, načelnik Općine Medulin, jedne od najraskošnijih, ne samo u Istri nego i na cjelokupnom hrvatskom prostoru. Štoviše, Medulin ide u red najbogatijih jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj, gdje na oko sedam tisuća stanovnika općinski proračun doseže čak 100 milijuna kuna.

Svoji i ustrajni

Ono što Medulinu omogućava tako visoki standard, svakako je činjenica po kojoj je teritorijalno more, obalna crta Medulina, dulja od primjerice onih u nama dvije susjedne države – Sloveniji i Bosni i Hercegovini, pa čak i kad ih se zbroji. Iznosi punih 70 kilometara, tako da je jasno kako se dobar dio razvoja veže uz more. Prvenstveno kroz turizam. Ali i morska fauna koja karakterizira medulinski akvatorij je jedinstvena. Dovoljno je primjerice istaknuti rakovice i sve ono što maštoviti s njima u gastronomskom smislu mogu skladati, da bi se shvatilo kako je medulinsko područje pozornica na kojoj bi trebali poslovati ponajbolji jadranski restorani. Mada, ima itekako još dosta sredina koje se mogu pohvaliti Bogom danim prirodnim posebitostima, a da u gospodarsko-socijalnom smislu ne dosežu medulinske uspjehe. Riječ je o modelu upravljanja koji upravo kroz nezavisnost od stege koju nameću moćne političke grupacije ostvaruje odlične rezultate što se u svijetu u kakvom živimo najbolje doživljavaju kroz priče o društvenom standardu.

Prometni kaos traži radikalna rješenja

U Medulinu se baš i ne mogu pohvaliti – prometnicama. U velikoj su mjeri neadekvatne, da o njihovoj prenapučenosti ljeti i ne govorimo. Problemi se nalaze i u samom središtu koje je dijelom zbog povijesne organizacije, dijelom i zbog poprilično nelogične izgradnje u godinama kad je u Istri došlo do eksplozije turizma, otprilike prije pola stoljeća, Medulin spada u prometno kaotičnija mjesta. Jednako je tako i po pitanju parkiranja, a u svemu dio krivnje snosi, kako ističu, nezainteresiranost Županije i Grada Pule da se takva situacija promijeni. Tko god bio kriv ili prav, tu će se morati poduzeti radikalnija rješenja jer upravo je promet prijetnja, kao i limit, željenom i inače jako dobro osmišljenom razvoju.

Inače, Medulin je jedna vrlo specifična sredina. Nevjerojatno skladna s obzirom na to da su se na njezinom teritoriju prelamali jako turbulentni povijesni procesi.
– Ponosni smo na činjenicu da je naš sumještanin Ivan Zuccon, ili Cukon, autor teksta istarske himne »Krasna zemljo«. Pomalo ironično, ali autor istarske himne zadnji dio svog života nije dočekao u Istri, nego u izgnanstvu, u Zagrebu. Zbog svojeg nacionalnog ponosa bio je trn u oku fašistima, tako da je morao napustiti Istru. Nikako svojim narodnjaštvom nije bio po volji okupatorima, pojašnjavao nam je Burić dijelove životopisa jednog od najznačajnijih Istrijana u povijesti, dok nam je ponosno pokazivao spomenik Cukonu, smješten u dvorištu zgrade u kojoj se nalazi sjedište Općine. Kao da je naprosto želio kroz njegovu biografiju pojasniti karakter Medulinaca, ali i njegov osobni stav u organizaciji tog prostora: tvrdoglavo svoji, ponosni na ono što jesu i ustrajni u onom što žele ostvariti.

Turizam svaki dan

Istarska je himna, dakle, nastala u Medulinu, a životni lomovi kroz kakve je na žalost morao proći Cukon, još jače ističu koliku je bol trpio dok je napuštao svoje, kolika je bila nostalgija za »rodnom grudom«. Medulin je i kroz djelovanje svojih svećenika uvijek bio tvrdoglavo vezan uz narod, uz istarski puk, a slično je i danas. Ipak, današnjica je po tom pitanju sasvim drukčija. Medulinci su svakako svoj na svome, tako da su mogli postati i vrlo zanimljivo internacionalni. Medulin je tako, govorimo li o vremenima prije i, nadamo se, o onima što će doći iza COVID-19, u jednoj velikoj mjeri predgrađe Londona i još čitavog niza metropola Europe s kojima je povezan zračnim prometom, aerodromom udaljenim svega desetak kilometara od općinskog središta. Ne čude stoga pritisak na privatnu stambenu izgradnju, kao i veliki planovi u turizmu. I to s jednim jedinim stavom: turizam mora biti cjelogodišnji posao, ne tek priča u koju se ulaže golema sredstva, a da nakon toga traje svega stotinjak dana godišnje.

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

– Naši su turistički kapaciteti znani i voljeni. Riječ je o nekoliko fantastičnih kampova, ali i velikom privatnom smještajnom kapacitetu. S hotelskim smo krevetima slabiji, no upravo bi se u tom segmentu morale dogoditi promjene što će odgovarati cjelogodišnjem turizmu. Medulin je i do sada bio prepoznat kao odličan centar za zimske pripreme sportskih klubova. Velik ih je broj iz susjednih država kod nas već organizirao, a nama je jasno da se poboljšanjem uvjeta treniranja, kao i smještaja, svakako i zbog blizine aerodroma, sve može dignuti na još značajniju razinu. Upravo stoga u fazi smo dovršetka projektne dokumentacije za izgradnju goleme i vrlo prilagodljive sportske dvorane dimenzija 75×28 metara. Paralelno s njom idemo i u izgradnju šest nogometnih igrališta, a u pregovorima smo i s najznačajnijim hotelskim lancima na svijetu koji su jako zainteresirani za izgradnju novih hotelskih kapaciteta. Sam sportski kamp i dvorana imaju prema predračunima vrijednost oko 150 milijuna kuna. Na taj bismo način definitivno našu ljetnu sezonu pretvorili u cjelogodišnju, naglašava Buić.

I za mlade, i za stare

Jasno je kako bi se na taj način stvorilo odličnu podlogu i za razvoj lokalnog sporta, po čemu je Medulin također poznat. Što ne čudi, jer od ukupnog broja stanovnika, gotovo je 20 posto mladih. Načelnik Buić se posebno trudi kako bi saslušao i u najvećoj mjeri odgovorio njihovim zahtjevima što se kreću od zabave i sporta, do organizacije prijevoza u noćnim satima.

– Mladi ili ne voze, ili to zbog sigurnosnih razloga u noćnim satima ne žele činiti. Kako javni prijevoz staje u kasnijim večernjim satima, upravo smo u analizi pronalaženja optimalnog prijevoza koji bi povezao Medulin i dislocirana naselja naše općine, pojašnjava Buić koji je ponosan na podatak kako je u njegovoj općini 550 osnovnoškolaca koji bi uskoro mogli dobiti novu školu vrijednu oko 45 milijuna kuna. Baš kao što svojim potpisom na Europsku povelju o radu s mladima na lokalnoj razini koja unutar projekta »Goes Local« predstavlja najveći projekt za mlade u Europskoj uniji! Povezivanje politike i realnog života mladih osoba, njihovih potreba i pogleda na svijet oko sebe, kako to jedino mladi i znaju, očiju uprtih u budućnost.

Imamo sve preduvjete da postanemo grad

Kroz čitav tekst provlači se termin – općina Medulin. No, je li tome baš tako, točnije hoće li Medulin i dalje biti – općina? Ne, nema straha da će ga opet prisvojiti Pula, iako protiv toga čelni ljudi na Forumu ne bi imali baš ništa protiv! Kako se da razaznati kroz razgovor s načelnikom, vrlo je vjerojatno da bi on, osvoji li opet mandat, mogao startati kao načelnik, a završiti kao – gradonačelnik.
– Ostanemo li samo na istarskom teritoriju, ima niz gradova koji su od nas manji brojem stanovnika, kao i godišnjim proračunom, što u našem slučaju doseže 100 milijuna kuna. Od susjednog Vodnjana, pa sve do sjevera Istre gdje su gradovi Buje, Buzet ili Novigrad, manji od nas. Točnije, gotovo polovina od sadašnjeg broja istarskih gradova nalazi se – iza općine Medulin. Smatramo da zbog svih elemenata koji čine preduvjet da bi se neko područje nazivalo gradom, to moramo i mi u Medulinu u najskorije vrijeme postati, tvrdi Buić.

A intenzivan razvoj koji karakterizira Medulin svakako prepoznaje i potrebe ljudi starije dobi. Oni su organizirani u specifično Socijalno vijeće koje čini šest predstavnika iz jednakog tolikog broja medulinskih mjesnih odbora.

– Zadatak tog vijeća je pokrivenost informacijama o potrebama, saznanja o onim ljudima koji zbog raznih razloga imaju nedovoljno za dostojanstven život. Zahvaljujući našem Socijalnom vijeću točno znamo kome treba odvesti i darovati ogrjev, tko ima neke druge potrebe, sve do organizacije prijevoza za stare i nemoćne u situacijama kao što je to odlazak liječniku, pojašnjava nam Buić prije no što smo sami krenuli upiti dio toplog dana prve polovice ožujka. Jedinstvena, ugodna, mediteranska klima i mnoštvo bugenvilija koje daju poseban kolorit. Što je, uistinu, uz sve određene manjkavosti, baš sjajan okvir za ugodan život.

Na nekoliko smo mjesta naglasili kako Buić na neuobičajeni način gradi medulinsku političko-gospodarsku priču. I to stoga što je i njegov životni put koktel ne baš čestih sastojaka.

Grad kao tvrtka

U idealnim godinama, tvrdi se da između četrdesete i pedesete čovjek ima dovoljno energije i veliko iskustvo, on je u Medulinu na vlasti od 2007. godine. Postojao je tu i jedan dvogodišnji prekid, no i njega je iskoristio kako bi dopunio svoja znanja. S diplomom FER-a bilo bi ga logičnije vidjeti primjerice u susjednom Vodnjanu na nekoj od ključnih pozicija Infobipa, ali zov politike je izgleda bio jači. Baza poslovnog usavršavanja bila mu je u Uljaniku, gdje je svoj rad fokusirao na posebna zavarivanja u čemu je postao iznimno jak, priznat stručnjak. No, kako mu je osim matematičke, sasvim sigurno naglašena i socijalna inteligencija, pa dodamo li tu još onaj cukonovski politički bunt koji karakterizira Medulin, logično je da je kroz u nas najjače oružje – politiku dakako – htio do kraja pokazati svoje vrijednosti.

Radijski virus

I dok svi od njih bježe, ne znaju što će s njima ili kako s njima izaći na kraj, Općina Medulin pokreće svoj medij. I nisu to nekakve digitalne platforme, riječ je o jednom od najstarijih, najdjelotvornijih i najdemokratičnijih medija – radiju. Najmlađa radiopostaja u Istri, Medulin FM, nedavno je proslavila treći rođendan, a smještena je u samom centru Medulina, na trgu s kojeg se direktno ulazi u studio. Organiziran je na način da u cijelosti bude Vox populi, a kako ga karakteriziraju i silna spontanost te iskrena radost bavljenja radijskim novinarstvom, poput magneta na sebe privlači slušatelje. Željnih baš te neposrednosti i životne radosti. Čujnost Medulina FM je jako dobra, zahvaljujući i geografiji tog dijela Istre bez problema dolazi do najmanje 100 tisuća slušatelja. Glavna je urednica Maja Bizjak, a voditeljsku ekipu predvodi najpoznatija novinarka elektroničkih medija u Istri Jelena Vitasović koja je godinama iskustvo stjecala u televizijskim programima. Njezin dolazak u okrilje Medulina FM svakako naglašava ambicioznost u stvaranju osebujnog programa čijem koloritu itekako doprinose i Nina Žufić, Nicole Vojak te blaženi među ženama, multitalentirani umjetnik Nikola Milat.
– A zašto ne, odgovor je Buića na pitanje što mu bi upuštati se u osnivanje svog medija kad svi od njih zbog skupoće i teške bitke koje vode s društvenim mrežama bježe što brže mogu… Lagano pojašnjenje Buićeve sklonosti prema radijskom mediju pronalazimo u činjenici da je svoj politički vakuum bio ispunio radom u tehnici Radio Pule gdje je sasvim sigurno u njega ušao – radijski virus. Uostalom, svaka jedinica lokalne samouprave ima potrebu i obavezu za informiranjem, kao i za to osigurana sredstva. Mali troškovi poslovnog prostora, jednokratna ulaganja u tehniku, pa i ne baš preveliki izdaci za pet plaća te – veliki marketinški potencijal. I još jedna potvrda Buićeve neobične, atipične logike u dirigiranju radom općine. Sudeći po pozitivnoj energiji Jelene i Nine koje su bile u »šihti« za našeg posjeta, Medulin FM mu je sasvim sigurno – dobitna kombinacija.

Medulin je pod njime specifičan i po tome što ima čak stotinjak zaposlenih u općini, no to je u velikoj mjeri zbog toga što se sama Općina bavi čitavim nizom organizacijskih poslova, što inače nije slučaj u drugim sredinama. Tako se značajno pojeftinjuje mnoge usluge, a ujedno se sužava prostor osobnim malverzacijama i namještaljkama svake vrste.

– Zbog čega da prepuštamo sve one poslove koje sami možemo organizirati – drugima. Općinu doživljavam kao sklop javno-privatnih partnerstava koji će sve zajedničke potrebe zajednice ostvarivati na najefikasniji, ali i na najpovoljniji način, objašnjava Buić. Da, nekad bi ga nazivali »tehnomenadžerom«, danas je on jedan od onih političara koji se na sve načine trude ostvariti ideal da općina ili grad budu poduzeća koja će na najpovoljniji način realizirati sve komunalno-društvene potrebe svojih stanovnika. Samim time, pa jasno je da mu je u svemu tome od najveće pomoći upravo od politike nezavisna – politika.

Političko šarenilo

Iako ne vlada takvo uvjerenje na prostorima udaljenijim od Istre, upravo prvi pojas oko glavnoga grada poluotoka, i jednog od najvećih i najvažnijih u Hrvatskoj, pokazuje vrlo zanimljiv politički kolorit koji ispunjava taj prostor. U našem serijalu o jugu Istre, o prstenu koji opasuje Pulu, posjetili smo Fažanu, Vodnjan i konačno Medulin. A u njima su na vlasti SDP, IDS i nezavisni kandidat čija su razmišljanja smještena po prilici u centru političkog spektra. Dobno različiti, od najstarijeg Koraća do najmlađeg Macana, od vrlo iskusnog Buića koji je na čelu Medulina s manjim prekidom gotovo 15 godina, do Macana koji prvi put ima šansu zasjesti u gradonačelničku fotelju, sve ih karakterizira naglašena briga za svoj kraj, za maksimalnu valorizaciju njihovih posebnosti. Posebno je tu moćan Vodnjan koji kao malo koja hrvatska jedinica lokalne samouprave silno veliku pažnju posvećuje poljoprivredi te u toj djelatnosti doseže fantastične rezultate koji bi morali biti primjer svima u Hrvatskoj: ne proizvodi ono što zbog masovne raširenosti nema šanse za bitku unutra EU-a, već ono što se kroz stoljeća uvijek ističe kao najsnažnija posebitost.

Da, zanimljiv i silno potentan jug Istre. Pomalo u sjeni razvikane zapadne obale, moćne rivijere između Rovinja i Umaga, ali zato bliži optimalnom razvoju. Onom koji njeguje lepezu mogućnosti, ne turističku monokulturu. Unatoč oscilacijama, industrijskoj stagnaciji i zbog izostanka vojne komponente gubitka geostrateškog značaja najvažnijeg susjeda Pule, upravo se taj zanimljivi F-V-M prostor nameće kao ogledni za čitavu Istru, a i Hrvatska u cjelini bi imala što od njega učiti. Jug Istre iznimno čuva svoje posebitosti, ali ih istodobno jednako toliko koristi i u gospodarskom smislu. Kamo sreće da nam je tako u Slavoniji, Podravini, Lici i – Rijeci.