Suradnja Mosta nezavisnih lista i Domoljubne koalicije sve glasnije škripi i nameće se pitanje koliko taj politički brak uopće može potrajati. Dakle, manjinski Most, na neki način, postaje sve teži uteg velikoj Domoljubnoj koaliciji kojoj je ta opcija trebala za formiranje vlasti. Produkt te suspektne političke trgovine u prvom je redu država i njezini građani koji postaju talac nove hrvatske Vlade koju k tome vodi jedan premijer sa spornim ovlastima. 

Srđan Dvornik kaže da Most jest uteg Domoljubnoj koaliciji, i to je vrlo dobro. Bez toga bi HDZ-ova koalicija ipak imala mnogo više prostora za samovolju i za svojatanje uloge predstavnika cijelog naroda (sa samo trećinom glasova, ali sve je u interpretaciji), kojem je sve dopušteno. 

– Država je uvijek ‘talac’ vlade, jer kad su izbori provedeni i glasovi prebrojani, većini, kakva god bila, pripadne sva vlast. Protiv štetnih posljedica donekle pomaže samo pravno ograničavanje i demokratska kontrola, a to osim aktivnog građanskog društva pomažu ‘odraditi’ i podjele u vladajućoj garnituri. Što se premijera tiče, on ima sva ovlaštenja koja predsjedniku vlade pripadaju, samo je pitanje hoće li imati volje da se malo poigra s političkom neovisnošću, i ima li dovoljno znanja o društvenim uvjetima, ističe Srđan Dvornik.

Upravo na toj platformi beskompromisnosti, valja podsjetiti te ljude koji se infantilno sada igraju ministara i potpredsjednika vlade, Most je stekao naklonost neodlučnih i protestnih birača. Jedna od strateških predizbornih poruka bila je i ona o dokidanju privilegija i novčanih povlastica zastupničkoj kasti, ali Mostova »udarna pesnica«, pravnik Robert Podolnjak sada tumači da će se privilegije političarima smanjivati, ali ne u ovom sazivu Sabora. Podolnjak tumači da za to treba više vremena, jer se radi o promjeni zakonskog okvira. Most međutim za opstrukciju svog obećanja o smanjivanju zastupničkih subvencija sada okrivljuje SDP, ali i HDZ.

Dakle, ne samo da se ne nadziru više ikoje njihove najavljivane reformske politike, nego još uvijek nema vlade – u punom smislu te riječi – dok koalicijski partneri sve češće ne dijele isto mišljenje o političkim pitanjima. To je dovelo do toga da Hrvatska ima vrlo nestabilnu vlast samo mjesec dana od njezinog formiranja i koja se klima kao babin zub, a da zapravo pravi reformski posao u državnom aparatu nije još ni započet.

Škripi i zastajkuje

Politolog Srđan Dvornik za tu činjenicu da je Vlada Tihomira Oreškovića krnja i nestabilna, međutim, ne krivi samo Most. Dvornik upozorava na to kako se ipak radi o velikoj koaliciji, premda je čelnik Mosta iz čistunskih pobuda otežao upotrebu te riječi, sastavljanje vlade je više stvar usuglašavanja između sastavnica koalicije nego koncepcije budućeg djelovanja vlade. »Istina je, dakako, da su HDZ-ova koalicija i Most došli na vlast bez pripremljenih strategija, ali na različite načine. HDZ, a napose njegov šef Karamarko, par su godina lagali javnosti da imaju razrađen program, jer su htjeli ostaviti dojam da su po (ne)sposobnosti sušta suprotnost donedavnoj vladi. Most pak nije glumio da sve zna o budućoj politici, nego je apstraktno zazivao reforme, kao neku vrst moralnog iskupljenja koje će zemlju izvući iz blata neodgovorne vlasti i korupcije. Posljedice ćemo tek vidjeti, a zasad se moraju baviti kadrovskom politikom«, ističe Srđan Dvornik.

Na rubu provalije

Vlada u kojoj, dakle, jedan resor nema svog ministra, a postavljeni ministri rade bez zamjenika – jer se Most i Domoljubna koalicija mjesec dana neuspješno dogovaraju o kadroviranju – sada već opasno paralizira sustav. Recimo, Sabor je zapravo bez posla zbog toga što Vlada svoje politike nije pretočila još u niti jedan zakon. Je li normalno da se Vlada još uvijek bavi isključivo ocjenama prošle vlasti, kao da je izborna kampanja, umjesto da zakonski uređuje zemlju koja je navodno na samom rubu ekonomske provalije.

Dvornik pojašnjava da je jasno to da im kadrovska politika šepa, jer HDZ nije navikao da ne može nametnuti svoje i da treba sklapati kompromise, a Mostu manjka i iskustva i ljudi. No, tu se ništa ne može, i bilo kakva rješenja kroz nekakve prečice i nametanje bila bi još gora. 

– Naprosto, ovo je zemlja u kojoj je sve toliko dugo podložno političkoj proizvoljnosti da se s nekim problemima suočavamo tek sad, nakon četvrt stoljeća demokracije. To što se mnogi u Vladi i oko nje više bave ocjenama prošle vlade, pa i uopće prošlosti od prije Drugog svjetskog rata, djelomice jest posljedica nefunkcionalnosti nove garniture i potrebe za skretanjem pozornosti i stvaranjem ‘krivaca’, ali to nije sve. Bojim se da je to dijelom i izraz ukorijenjenog političkog primitivizma, u kojem je stalno konstruiranje neprijatelja i krivaca te obrana nečega što se naziva nacionalnim ‘identitetom’ jedino čime se, osim stjecanja osobne koristi, tipični hrvatski političari znaju ‘baviti’. U tome je Hrvatska donekle specifična, jer za razliku od evropskih zemalja u kojima jača radikalna desnica, mi imamo radikalnu desnicu na vlasti veći dio vremena, u samoj vladajućoj partiji, koja se sasvim skladno fuzionirala s cijelim jatom sitnih partijica koje igraju na istu kartu. Zanimljivo je da Most tu igra ulogu razumnijeg partnera, premda bi se po mentalitetu njegovih zastupnika pomislilo da pripadaju istom obrascu. Pitanje je međutim koliko će se to održati, upozorava Srđan Dvornik.

Osim toga, Most nezavisnih lista također se pokazao kao vrlo neprincipijelna politička opcija – skandal je izbio kad je na površinu isplivao podatak da je njihov ministar gospodarstva Tomislav Panenić dobio otkaz zbog nezakonitog raspolaganja s tuđom imovinom i lažiranja izvještaja. Panenić se pravdao činom dobročinstva, ali ostaje činjenica da je neovlašteno iz poslovnice uzeo stiropor i pri tome naložio krivotvorenje dokumentacije koja je taj čin treba prikriti. Javnost s pravom dvoji može li političar s takvim krimenom biti na čelu jednog od najvažnijih resora, a nesporno je to da je njegovim postavljanjem na ministarsko mjesto Most porušio svoje mostove prema vjerodostojnosti u politici. 

Srđan Dvornik kaže da se takva neprincipijelnost naprosto mora dogoditi svakome onome tko se u politiku uključi reklamirajući se kao predstavnik čistih moralnih načela. Jer u politici možete biti dobri ako se zalažete za dobra rješenja, ako to činite efikasno i ako pritom ne činite više štete nego koristi. 

Velike iluzije