Dva mjeseca nakon što je problem ilegalnog otpada zakopanog u Gospiću postao dominantan u javnom prostoru, premijer Andrej Plenković zaokružio je svoju argumentaciju o ovoj temi i predstavio je u utorak u Saboru, tijekom rasprave o prijedlogu opoziva Vlade. Njegove su teze još ponešto kontradiktorne, ali sada se može reći da je premijer, koji je isprva bio u određenoj defenzivi pod naletom »pumpanja oporbe i medija«, kreirao narativ kojim će očito ubuduće nastojati parirati protivnicima, koji mu pripisuju političku krivnju za desetke tisuća tona otpada na prostoru bivšeg PPK Velebit u Gospiću.

Nema odgovornosti

Ključna je Plenkovićeva poruka da od njega nikakvu štetu ne trpe ni ljudi ni okoliš. »Ovo je takozvana kriza, voda nije otrovana, lički krumpir je odličan, u PPK Velebit ništa ne smrdi, zrak je kvalitetniji nego na Zavižanu, nitko nije umro, čak se ni prehladio, u zdravstvenom smislu nije se nikome ništa dogodilo«, ponavljao je prije dva dana predsjednik Vlade. Građani Ličko-senjske županije mogu, dakle, u potpunosti biti mirni. No, unatoč tome Plenković negira bilo kakvu odgovornost, za svaki slučaj tvrdi da Vlada uopće nema veze s tim neškodljivim otpadom. Štoviše, u saborskoj raspravi je oporbu, konkretno Mihaela Zmajlovića i Anku Mrak Taritaš, optužio za nastanak odlagališta. Njih su dvoje, otkrio je, kao ministri u Milanovićevoj vladi, u skladu sa zakonskim izmjenama, izdali naputak prema kojem su »objekti poput PPK Velebit postali sjajne destinacije za odlaganja otpada«. »Da nije bilo tog vašeg cirkulara i zakonskih odredbi, tog odlagališta ne bi ni bilo«, poentirao je premijer. Iako, naglasio je, Vlada ne bi morala sada ništa poduzeti »jer je nadležnost za ovo na gradu i županiji«, ona će ipak provesti financijski vrlo skupu sanaciju terena s otpadom od kojeg »nikome nije ništa«. To je argumentacija s kojom Plenković nastavlja političku borbu.

Komunikacijski debakl

Na suprotnoj strani mu je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, kojeg premijer i HDZ već dulje diskreditiraju kao nedoraslog, a to je kulminiralo baš za vrijeme rasprave o zahtjevu za izglasavanje nepovjerenja Vladi. Bio je to važan dan za Hajdaša Dončića, njegova je zadaća bila dokazati da HDZ nije u pravu, da je on vjerodostojna alternativa Plenkoviću. Za to je na raspolaganju imao pola sata za obrazloženje zbog čega Vlada treba otići i potom još više za odgovore na brojne replike HDZ-ovih zastupnika. Ozbiljno je shvatio svoju ulogu, dijelom i preozbiljno, želeći u okviru jedne rasprave neutralizirati sve čime ga HDZ-ovci mjesecima zasipaju. Citirao je ugledne političke filozofe i sociologe i uz pomoć njih objašnjavao »rasap institucija« u Hrvatskoj, ali bio je taj govor prekompliciran za Hrvatski sabor, zastupnici i javnost navikli su na daleko jednostavniji, prizemniji diskurs. Onda je još, što je valjda najgore što mu se moglo dogoditi, postao predmet ismijavanja. S Roberta Dahla i Maxa Webera prešao je na Slavka, Maricu i Antu i opisivao kako »obični« Hrvati teško žive u okolnostima gospodarskog procvata kojim se hvali Plenković. Premijer, ministri i zastupnici parlamentarne većine gušili su se od smijeha dok su ga slušali. Oni su to nazivali komunkacijskim debaklom koji je izazivao susramlje. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković je izjavio da je »loš, promašen, ispodprosječan govor« Hajdaša Dončića obilježio raspravu. Saveznici predsjednika SDP-a branili su ga napadajući HDZ-ove dužnosnike da su im smiješne životne brige hrvatskih građana. Sve do izbora će Plenković i HDZ sigurno inzistirati da bi opasno bilo nesposobnom Hajdašu Dončiću povjeriti posao upravljanja državom, naročito zato što Hrvatska već ima premijera koji je iznimno uspješan i visoko cijenjen u inozemstvu.

Balkanski špijun

Još će nešto ostati zapamćeno iz maratonske saborske rasprave koja je trajala do dva sata u noći. Plenković je bio jako grub u izričaju u odnosu na oporbu, koja je »kvarna, zla, zlonamjerna i patetična«, ali najviše je ponizio svoje koalicijske partnere iz Domovinskog pokreta. Nije to vjerojatno planirao, ali opozicijski zastupnici zaskočili su ga podsjećanjem na to što su DP-ovci o njemu pričali prije nego što su se nakon posljednjih parlamentarnih izbora udružili s HDZ-om. Premijeru nije moglo biti ugodno dok su Mirela Ahmetović, Marijana Puljak i drugi s užitkom izgovarali da je on, kako su nekad upozoravali vodeći ljudi Domovinskog pokreta, »glava koruptivne hobotnice, lopov, izdajica i najveći neprijatelj hrvatskog naroda«. I Plenković je odlučio da neće na to samo nezainteresirano odmahnuti rukom. »Meni je drago da su se kolege iz DP-a prosvijetlili. Oni su sada partneri, podržavaju Vladu, imaju tri ministra koji rade važan posao. Prosvijetlili su se, shvatili i ljudi su sada na pravom mjestu. A mi smo meka srca i opraštamo. Kao Đura«, kazao je premijer. Đura je lik iz jugoslavenske komedije »Balkanski špijun« pune glasovitih replika od kojih je jedna: Đura će ti oprostiti što je te tukao. Više oporbenih zastupnika provocirali su poslije Plenkovićevog istupa DP-ovce da su prosvietljeni. »Bolje je biti prosvjetljen, pozitivan i pošten saborski zastupnik s dva posto nego pun afera kao što ste vi i vaša stranka. Nama ni pod razno nije bilo da idemo u koaliciju s vama. Mi držimo desnu opciju hrvatske Vlade i Sabora«, odgovorila je Dubravka Lipovac Pehar (DP) zastupnici Možemo! Ivani Kekin.