Izbori za Europski parlament, nakon kojih se bira i nova europska vlada, Europska komisija, održavaju se 9. lipnja ove godine. Za razliku od prethodnih, održanih 2019. godine, koji su bili pretpandemijski i mirnodopski, novi izbori održavaju se u kontekstu velikih globalnih promjena, rata u Ukrajini, novog rata na Bliskom istoku i uoči američkih predsjedničkih izbora, na kojima bi izbor Donalda Trumpa 2.0 značio ogromne promjene u američkoj vanjskoj politici, pa tako i prema Europi.

Ako bi Trump pobijedio, i ostvario svoje najave o tome da bi predložio izlazak SAD-a iz NATO-a, uz njegovu već notornu podršku ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, Europska unija ostala bi sama u ratu za demokraciju, i potpuno bi se promijenila globalna politička karta. Zbog nezaustavljivog rata u Ukrajini i nastavka ruske agresije, uz koju prijeti opasnost da se rat prelije i na susjednu Moldaviju ili baltičke zemlje, Europska unija prvi put sada formira zajedničku vanjsku politiku, ali i zajedničku obrambenu politiku, uz mogućnost da u idućih pet godina formira i zajedničku vojsku kao odgovor na prijetnje Putinove Rusije, ali i trumpovske Amerike.

Odgovor na krizu

Riječju, rat je ono što obilježava atmosferu danas u sjedištu EU-a u Bruxellesu. Nakon energetske krize uzrokovane ratom u Ukrajini, dominira rasprava o sigurnosti i obrani, i to je glavna tema predstojećih europskih izbora. Iako je globalno zatopljenje sve snažnije, rat je uz energetsku krizu u Europi potpuno u drugi plan gurnuo zelene politike, a nakon što je EU usvojio plan financijske i vojne pomoći Ukrajini u visini od 50 milijardi eura za idućih pet godina, postalo je potpuno jasno i da predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen uživa podršku svih mainstream stranaka praktički u svih 27 država.

Hrvatska javnost jako slabo prati zbivanja u unutarnjoj politici i administraciji EU-a, pa je možda manje poznato da antirusku i prodemokratsku politiku Von der Leyen danas u Europskom parlamentu de facto podupiru ne samo većinski zastupnici desnog centra, odnosno kluba Europske pučke stranke (u kojemu je i HDZ), nego jednako tako i socijalisti/socijaldemokrati, čijem klubu pripada i SDP, te liberali Renew grupe, kao i zeleni. To je mainstream grupacija stranaka centra, s krilima blago udesno i blago ulijevo, što je otprilike podjela koja obuhvaća i hrvatsku političku scenu, s vladajućim HDZ-om i oporbenim SDP-om.

Radi se o strankama koje ranije u EU-u u vrijeme pandemije, a potom sada i ratne krize, vode državnu intervencionističku politiku, štite cijene struje i plina, uvelike financiraju nadstandard socijalnih potreba stanovništva, a u vanjskopolitičkom smislu bezuvjetno podržavaju Ukrajinu u ratu protiv Rusije i Putina.

U tom su paketu svi, od francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji je ovog tjedna izazvao sablazan spominjući da je spreman, ako zatreba, slati svoje vojnike na tlo Ukrajine kako bi se Europa zaštitila od Rusije, preko njemačkih vladajućih socijaldemokrata s Olafom Scholzom na čelu koji trenutačno ne nalaze odgovore na snažnu recesiju u svojoj zemlji, pa sve do hrvatskog premijera Andreja Plenkovića koji vodi autentičnu europsku politiku, držeći HDZ na poziciji blagog desnog centra. Svi su oni zajedno autori i korisnici europskog Mehanizma za oporavak i otpornost koji je nastao nakon pandemije i koji je aktualan sada u krizi, a koji teži više od tisuću milijardi eura.

Nasuprot toj zajedničkoj mainstream politici, u nizu država EU-a snažno jačaju ekstremne političke snage, bilo desne, bilo lijeve. I to je svojevrsni odgovor na krizu, jer javnost slabo vjeruje vlastima i establishmentu, posebno nakon koronakrize koja je razvila niz antiznanstvenih teorija zavjere uz paralelno jačanje utjecaja društvenih mreža i fake newsa, gdje je postalo veoma teško razaznati lažne vijesti od istinitih informacija.

U takvim okolnostima, u Italiji je već u liku Giorgije Meloni desnica trijumfirala, u Njemačkoj jača AfD, u Nizozemskoj su također preuzeli vlast, jačaju u Belgiji i Austriji, a bit će posebno zanimljivo pratiti situaciju u Francuskoj gdje Macron završava mandat, uz jačanje stranke Marine Le Pen.

Krajnja desnica već radi pritisak na institucije EU-a, primjerice podupiranjem bunta poljoprivrednika u posljednjih nekoliko tjedana. Ako iz izbora u lipnju izađe jača, krajnja desnica će vjerojatno tražiti strožu migracijsku politiku i još više će otežati usvajanje zakona u određenim područjima poput zaštite okoliša. Krajnja desnica bi također pokušala blokirati veću integraciju EU-a, kao i proširenje, što je svakako loša vijest i za zemlje regije.

Zloupotreba veta

I dok je dosad u Europskom parlamentu klub krajnje desnice, ECR (Europski konzervativci i reformisti), bio minoran, očekuje se da će nakon lipanjskih izbora bitno ojačati. Nakon zloupotrebe veta oko odluka o Ukrajini, očekuje se da će Europska pučka stranka izbaciti Orbanov Fidesz iz svog kluba, i da će se on pridružiti ECR-u, a s obzirom na to da ankete pokazuju da bi njemački AfD mogao bitno narasti na ovim izborima, klub ECR-a mogao bi biti možda i drugi po snazi u Europarlamentu, ako lijeve snage podbace, a to je izvjesno jer je jasan trend da se socijalno frustrirani birači u Europi (kao uostalom i u Americi s Trumpom) većinom okreću k radikalnoj desnici, a ne kao nekad ljevici.

Čini se da je ljevica općenito u velikoj krizi jer nije ostvarila svoje osnovne ciljeve i opravdala očekivanja vlastitih birača, a polarizacija između mainstream antiruske politike aktualnog europskog vodstva, i onih koji su nezadovoljni takvom politikom, rezultira upravo rastom podrške radikalnim desnim krilima. Jednako tako, grupacija ID (Identitet i demokracija) bi mogao postati treći klub po broju zastupnika u Europskom parlamentu i preteći liberalni klub Obnovimo Europu (Renew), koji također slabi u ovim polarizirajućim vremenima.

Zato se događa potpuno novi fenomen, da se stranke blage desnice i ljevice međusobno podržavaju, te je na djelu de facto velika koalicija pučana i socijaldemokrata kroz podršku liku Ursule von der Leyen, koja jedina na ovim izborima ima šansu osvojiti mandat nasuprot radikalnim političkim strankama i kandidatima koji će se tek pojaviti do lipnja.

Razlog je to i zašto je ona upravo prva istaknula svoju kandidaturu za novu/staru šeficu Komisije, dok će kandidatura spitzenkandidata ljevice biti vjerojatno tek formalnost, s obzirom na to da su šanse da ljevica osvoji većinu trenutno minorne. Nju su dosta eksplicitno već podržale Grčka i Poljska, a podršku Hrvatske na čelu s Plenkovićem neupitno također ima.

REUTERS

Na putu do izbora, ona će morati hodati po tankoj žici između onih koji su frustrirani »Green Dealom« i zagovaraju pragmatičniji pristup, uključujući i njen vlastiti politički savez EPP-a, i onih koji inzistiraju da »Green Deal« mora ići »s crvenim srcem«, kao što su EU socijalisti i zeleni. Osim toga, suočavat će se s bijesom liberala zbog povećane birokracije za poslovanje EU poduzeća. No, ipak, svakako je favoritkinja za ponovno vodstvo Komisije.

Spitzenkandidat lijevog centra vjerojatno će biti Nicolas Schmit, političar iz Luxembourga koji je danas član Komisije za resor rada i socijale. Njega je grupacija socijalista već istaknula za svog kandidata za šefa Komisije, no ta je kandidatura slabo odjeknula, pa je utjecajni Politico objavio naslov »Nicholas – tko?!«, što potvrđuje da ljevica nema značajnijih ambicija na ovim izborima, nego će formalno odraditi tu kandidaturu i kampanju.

Nasuprot tome, Europska pučka stranka održat će u ožujku veliki kongres u Bukureštu i ondje će Ursula von der Leyen iznijeti svoj novi program. Ono što je dosad rekla, predstavljajući svoju ambiciju i u Europarlamentu, jest upravo definiranje i jačanje europske sigurnosne politike s porukom da Europa mora biti više sigurna i više europska nego dosad.

Sve to praktički znači da će i grupacija socijalista/socijaldemokrata nakon izbora, u postizbornom sastavljanju nove Europske komisije, vjerojatno morati podržati upravo Von der Leyen.

Velika koalicija pučana, socijalista i liberala, te zelenih (ako prežive) stoga postaje realnost Europe.

Prema studiji think tanka European Council on Foreign Relations ta bi koalicija ove godine mogla osvojiti 54 posto mjesta u Europskom parlamentu, što je pad u odnosu na trenutnih 60 posto. A riječ je o svim tim strankama zajedno, što znači da će na ovim izborima borba između mainstreama i radikala biti tješnja nego ikad dosad.

Realno, politika Europske unije u kriznim i ratnim okolnostima ima potpuno novu paradigmu – ne postoji više izražena podjela na desno i lijevo, nego na proukrajinsku i prorusku politiku, odnosno na proeuropsku politiku nasuprot politici Putina i Trumpa, čiji je jasan cilj oslabiti Europu, odnosno njenu dosadašnju mainstream politiku.

Zastrašujući fake news

Jedna od glavnih tema ovih izbora bit će i fake news, odnosno borba protiv lažnih vijesti. Prema riječima Delphine Colard iz službe za odnose s javnošću Europarlamenta, to je jedan od glavnih problema za birače, ne samo zato što Rusija vodi rat lažnim vijestima, i ne samo zato što umjetna inteligencija generira lažne, a potpuno uvjerljive sadržaje, nego i zato što su hakeri toliko uspješni u produciranju lažnih sadržaja da je to postalo glavnim problemom za legitimnost predstojeće kampanje.

Primjerice, postoje nebrojeni lažni portali koji izgledaju potpuno isto kao legitimne stranice BBC-a, Guardiana ili bilo kojeg drugog medija. Ti lažni portali ne objavljuju samo potpuno lažne vijesti, nego djelomično lažne, pa njihovi konzumenti ne vide jasnu razliku i ne mogu tvrditi da čitaju lažne vijesti. Lajkanje i klikanje takvih lažnih stranica konzumenta vodi u sljedeći algoritam, i on uskoro postaje »žrtvom« sadržaja koje uopće nije tražio, ali je vođen lažnim portalima povezan s novim i novim lažnim vijestima.

Uz to, UI može generirati sadržaje o vijestima koje se uopće nisu dogodile – nedavno je primjerice objavljena vijest o pretučenim starijim osobama na prosvjedu protiv rata u Gazi, s fotografijama krvavih staraca koje je policija navodno pretukla, no taj se prosvjed uopće nije dogodio na tom mjestu i toga dana, a lica sudionika su lažno generirana putem UI-ja.

– Borba protiv lažnih vijesti postaje jedan od glavnih problema ove kampanje, i ishod izbora ovisit će o tome koliko se zdravorazumski postavimo prema tome, kaže Colard.

Tonino Picula: Suradnja EU-a i Sjedinjenih Američkih Država visi o niti

– Transatlantska suradnja visi o niti, kaže eurozastupnik SDP-a i izvjestitelj EP-a za odnose sa SAD-om Tonino Picula. Bivši američki predsjednik Donald Trump ima velike šanse biti uvjerljiv na izborima, osim ako ga američka pravna država ne zaustavi. Europa na to mora biti spremna i zbog toga će EU, ako želi imati učinkovitu zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, morati razmisliti o široj primjeni kvalificirane većine, smatra Picula, kako se ne bi ponavljale situacije s vetom kao nedavno s Mađarskom. On sadašnju neformalnu veliku koaliciju u Europarlamentu naziva »radnom većinom«, koja se pragmatično podržava kako bi se odluke mogle donositi u kompliciranoj europskoj proceduri.

Biljana Borzan i Tonino Picula / Foto Davor Kovačević

– Ovo čemu svjedočimo danas moglo bi se nazvati »savršenom olujom« – kad vidimo da je na pragu Trump 2.0, uz rat u Ukrajini i Gazi, i poplavu desnice, a sve uz snažnu ekonomsku krizu u Kini gdje prvi put vlast nailazi na džepove otpora, potpuno je jasno da za EU dolaze znatno ozbiljniji izazovi čak i od onih koje smo imali u ovom korona-mandatu, kaže Picula. Srećom, dodaje, Europa je u ovih pet godina pokazala da može uspješno funkcionirati i u najvećim krizama, no izbor Trumpa mogao bi dati ozbiljan vjetar u leđa eurofobima, upozorava.

– Zato je ovo godina raspleta. Dok u čak 6 država od 12 država-osnivača EU-a jača desnica, treba dobro razmisliti kako glasati na ovim izborima, zaključuje Picula.

Eurozastupnica iz redova pučana, HDZ-ova Sunčana Glavak, ocjenjuje da je sigurnost danas na prvom mjestu, te pozdravlja ideju o imenovanju prvog europskog povjerenika za sigurnost i obranu. Ovo je prvi put da će Komisija imati povjerenika za taj resor, upozorava Glavak, dok njen kolega iz redova HDZ-a Karlo Ressler politiku Ursule von der Leyen naziva »zdravorazumskom politikom centra« kojoj prijeti jačanje radikalnih stranaka.

– U ovom mandatu vidjeli smo da su se raspale postmodernističke gluposti o tome da neće biti novih većih svjetskih sukoba. Nažalost, hoće, i svjedočimo im, a jedino se zdravorazumska politika centra može tome oduprijeti, kaže Ressler.

Karlo Ressler / PHILIPPE BUISSIN

»Mi u Europskoj pučkoj stranci očekujemo otprilike podjednak broj mandata kao i 2019. godine, jer je leadership Ursule von der Leyen jasno vidljiv, ali očekujemo i pad socijaldemokrata, i liberala, i zelenih. To znači da će jačati krajnja ljevica i desnica, a to pak znači da se zdravorazumske politike trebaju držati zajedno nasuprot radikalizmima«, zaključuje.

Eurozastupnica SDP-a Biljana Borzan smatra da će datum izbora za Hrvatski sabor odrediti i kako će izgledati kampanja za mjesta u Europskom parlamentu.

– Ako europska kampanja bude nakon parlamentarne, onda će se sva teška artiljerija ispucati na parlamentarnim izborima i europski izbori će onda biti pomalo izazovni za nas jer će građani vjerojatno biti zasićeni od onoga u parlamentarnoj kampanji. Ako europski izbori budu prvi po redu, tada očekujemo veći angažman birača i prepoznavanje ovih europskih tema, smatra Borzan.