Ovo je ljeto bilo iznimno vruće i sušno, što je mnogim pčelarima diljem županije donijelo velike izazove. Kako su se s njima nosili, te što ih još muči doznali smo na sajmovima i manifestacijama njihovih proizvoda. Posljednja u nizu bila je 15. Nacionalna konferencija o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda, održana u Kastvu u organizaciji Udruženja pčelarskih udruga Primorsko-goranske županije pod sloganom »Petnaest godina poslije«. Skup je okupio vodeće znanstvenike i pčelare s jasnim fokusom na borbu protiv preplavljivanja tržišta lažnim medom te prilagodbu pčelara sve izraženijim klimatskim promjenama.

POLOVICA TRŽIŠTA

Predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza, Dražen Kocet upozorio je da administrativne mjere, poput obveznog označavanja zemalja podrijetla koje Hrvatska provodi od 2018. godine, nisu zaustavile prodaju jeftinih mješavina.

Istaknuo je da donošenje nacionalnih strategija nema smisla bez koordinirane europske akcije kojom bi se donositeljima odluka dokazalo da uvoz sumnjive robe izravno ugrožava zdravlje potrošača, uništava domaće poljoprivrednike i riskira opstanak oprašivača o kojima ovisi proizvodnja hrane. Kocet je iznio i alarmantne podatke s terena: kvarnerske otoke kao kritičnu točku i rast broja sumnjivih uzoraka.

Procjenjuje da se na otocima u Kvarnerskom zaljevu nalazi čak stotinu tona patvorenog meda koji se lažno prodaje pod premium oznakama. Prema njegovim riječima, radi se o kineskoj bazi u koju se dodaju eterična ulja, često kemijski dobivena, kako bi se imitirao vrhunski med od autohtone kadulje. Što se tiče sumnjivih uzoraka, na razini Europske unije službeni postotak sumnjivog meda dosegnuo je 46 posto. U Hrvatskoj je udio takvih uzoraka prema nalazima Državnog inspektorata skočio s jedne četvrtine u 2024. godini na čak jednu trećinu u 2025. godini.

Sandra Simunovic/PIXSELL

Na to se nadovezao Boštjan Noč, predsjednik Europskog pčelarskog saveza (EBA) i dugogodišnji predsjednik Pčelarskog saveza Slovenije, u javnosti najpoznatiji kao idejni začetnik i pokretač Svjetskog dana pčela pri UN-u. Pojasnio je da se prisutnost patvorina nekada, dok je iznosila podnošljivih 10 do 15 posto, nije toliko osjećala, no u trenutku kada doseže gotovo polovicu tržišta, situacija postaje katastrofalna. Glavni problem vidi u velikim zemljama poput Njemačke i Francuske, koje su kao ključni kreatori politika godinama ignorirale ovaj problem.

Središnji zaključak rasprave bio je posvećen novoj Europskoj direktivi o medu koja je stupila na snagu u lipnju. Ova direktiva uvodi obvezu jasnog navođenja svih zemalja podrijetla i točnih postotaka u mješavinama meda (poredanih silaznim redoslijedom na etiketi) radi sprječavanja prevara, dok se sustav potpune sljedivosti od košnice do stola tek razvija i uvodit će se postupno kroz iduće godine.

SUSTAVNE POTPORE

Značajan broj proizvođača vrhunskog meda u Primorsko-goranskoj županiji nalazi se u Gorskom kotaru. Primjerice, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Mladen Mauhar iz Sedalaca u Kupskoj dolini godinama drži sam vrh domaće pčelarske scene. Spajajući bogato šumarsko znanje s ljubavlju prema pčelama, ovaj OPG proizvodi vrhunski med koji osvaja najviša nacionalna priznanja. Njihov najpoznatiji proizvod je šumski medljikovac ili medun – gusti, tamni med bogat mineralima koji pčele skupljaju od medne rose u netaknutoj prirodi Gorskog kotara.

Iza uspjeha stoji 40 godina tradicije i briga o više od 60 pčelinjih društava lociranih uz granicu sa Slovenijom i u blizini Nacionalnog parka Risnjak. Unatoč promjenama klime i izraženim ljetnim sušama, njihove pčele zahvaljujući blizini rijeke Kupe imaju stalni izvor vode, što osigurava stabilnost poslovanja.

Mauhar ipak ističe da moderno pčelarenje zbog vremenskih nepogoda zahtijeva stalnu prilagodbu. Kao inženjer šumarstva, upozorava i na širi problem – iseljavanje ruralnih krajeva te zarastanje goranskih livada koje polako pretvara Gorski kotar u šumu, čime se nepovratno gubi bogata bioraznolikost ovoga kraja.

– Kad bi ljudi znali da na hektaru livade ima tisuću puta više života nego na hektaru šume, ne bi dopustili da nam zemlja ovako zarasta, upozorava. Budućnost obiteljskog posla Mauhar vidi u mlađim generacijama i radnoj etici svojih sinova, no naglašava da je općenito za opstanak poljoprivrede u Hrvatskoj nužna promjena mentaliteta.

Kao dugoročno rješenje za spas ruralnih područja naše županije predlaže prepisivanje provjerenih modela sustavnih potpora kakve primjenjuju Austrija ili Švicarska. Bez takve podrške države, zaključuje Mauhar, prijeti nam rizik da za nekoliko desetljeća gledamo vlastiti zarasli okoliš dok se divimo uređenim alpskim pašnjacima.

Slično razmišlja i Antun Arh iz OPG-a Pčelarstvo Arh iz sela Crni Lazi nedaleko Čabra koji nastavlja 60 godina dugu obiteljsku tradiciju koju je naslijedio od oca. Dugogodišnje iskustvo pomaže mu u suočavanju s modernim izazovima koji pčelarenje čine znatno težim nego u prošlosti. Nakon izvrsne 2025. godine, tekuća sezona donijela je skromnije prinose i nezapamćenu ljetnu sušu u cijeloj Europi, zbog koje je pčele morao intenzivno prihranjivati, ispričao nam je na Medun festu održanom u rujnu u goranskom mjestu Lič.

Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Arh ističe kako su nekadašnji problemi, poput prve razorne pojave nametnika varoe 1980-ih, danas dodatno otežani ekstremnim vremenskim prilikama i nestankom tradicijske poljoprivrede. Nekada su se, naime, u ovom kraju gorski pašnjaci kosili i pčele su čitavo ljeto imale barem peludnu pašu. Sada uz vrućine ostaju bez peludi i pčele ne mogu razvijati leglo.

– To je danas čisto nešto drugo. Osim bolesti, tu su i klimatske promjene koje jako loše utječu na pčele. Kad se prije pokosilo jer su se ljudi bavili poljoprivredom, izraslo je na livadi cvijeće, a sada buja samo trava. Praktički imamo zelenu pustinju koju polako uzima šuma, sve zarasta, napominje.

VISOKE TEMPERATURE

Pčelarica Jelena Milošević iz Liča primjer je kako se ogroman pčelarski potencijal Gorskog kotara može pretočiti u uspješan ruralni turizam. U posljednjih sedam godina, ona i suprug povećali su broj košnica s 40 na više od stotinu, pretvorivši hobi u Jelenin glavni posao. Danas njihov OPG kupcima nudi izravan kontakt i zaokruženu ponudu: uz popularni medun i planinsku livadu s čistih goranskih pašnjaka, izgradili su kućicu za apiterapiju, otvorili izletište, ponudili smještaj te počeli organizirati edukativne radionice. Budući da današnji turisti traže autohtonu gastronomiju i posebnosti, Jelena ističe da je medun – kao specifičan i rijedak proizvod iz jelove šume – idealan adut za privlačenje zahtjevnijih gostiju te polazište za razvoj modernog turizma u regiji.

Osvrćući se na budućnost pčelarstva, Milošević apelira na veće uključivanje mladih obitelji te naglašava da pčelari jedni drugima nisu konkurencija. Kao uzor navodi istarske maslinare i vinare, predlažući da i Gorski kotar razvije sličnu mrežu kušaonica pčelinjih proizvoda. Poput svojih kolega, i ona upozorava na nezapamćene ljetne suše i tople noći uzrokovane klimatskim promjenama.

– Vidimo velike promjene, čak su i noći postale tople. Pčele se prilagode, ali to na njih ipak utječe pa tako i na pčelarenje. Pčele su u svojoj dugoj povijesti prošle svašta i svemu su se prilagodile, ali ovo je ljeto bila prevelika suša. Svi se moraju drugačije orijentirati i educirati. Nema nam druge nego prilagoditi se, zaključuje Jelena Milošević.

Da je sezona bila izrazito zahtjevna, potvrđuje i Saša Burić iz Vrbovskog, nositelj OPG-a Pčelarstvo Burić.

– Sezona je iza nas, odnosno ispred nas, obzirom da mi pčelari kažemo kako sezona počinje 15. kolovoza. Taj datum uzimamo kao referentni kada završavamo s medobranjem i počinjemo pripremati zajednice za zimu, odnosno za sljedeću sezonu. Ove godine, izrazito visoke temperature diljem naše županije uzrokovale su strašne promjene u prirodi koje su rezultirale nedostatkom nektara, ali još veći problem nedostatkom peludi, opisuje.

SELIDBA KOŠNICA

Za razvoj mladih pčela potrebna je prvih nekoliko dana matična mliječ, koju pčele mogu proizvesti same, ali nakon toga im treba med i pelud, a to je početkom srpnja jednostavno nestalo čak i u Gorskom kotaru. U to vrijeme, pčelinje zajednice su još uvijek brojne, moćne ali i »gladne«, jer puno usta puno može pojesti, pa su vage svakodnevno pokazivale minus i do pola kilograma, što je nakon 45 dana rezultiralo praznim košnicama.

– Obzirom da je pčelinje društvo osjetilo taj nedostatak, matica je prestala polagati jajašca i na kraju smo dobili košnice bez hrane i s malo pčela. Velika većina pčelara morala je posegnuti za nepopularnim mjerama, a to je prihrana. Prvo smo morali davati prihranu u obliku sirupa kako bismo u košnici stvorili privid kako nešto medi i da bi matica počela zalijegati jajašca. Kasnije smo morali krenuti s ozbiljnom prihranom šećernim sirupom, jer da bi zajednica prezimila njoj je potrebno otprilike 15 kilograma meda kojeg ove godine one zaista nisu imale odakle sakupiti, nastavlja Burić.

Drugi problem je da kada se počelo obnavljati leglo, počela se obnavljati i zajednica varoe, pčelinje uši, koje uzrokuju oštećenja na leglu i na samim pčelama koje su onda podložne raznim infekcijama. Ukratko, on ove zime očekuje gubitke, ali se nada da su sve što su mogli kao pčelari, učinili na vrijeme i kvalitetno te da će taj broj društava koje će nastradati biti minimalan.

– Drugi dio koji je za naš OPG bitan je API Medonja, izletište koje je ove godine bilo zaista dobro posjećeno i opravdalo je naša očekivanja u vidu rasta posjetitelja. Ove godine su nas posjetili mnogi učenici osnovnih škola, ali i turističke agencije sa svojim gostima koji su nas nakon posjete dodatno oraspoložili riječima hvale. Dugogodišnji rad polako pokazuje rezultate, a na nama je da opravdamo povjerenje koje nam je dano od mnogih institucija koje prate naš rad, govori Burić.

Iskustva ostalih goranskih i primorskih pčelara potvrđuju da su ekstremne klimatske promjene i suša postale opći problem, no situacija znatno varira ovisno o točnim mikrolokacijama. Tako je Antun Janeš iz Zamosta kod Čabra, kao seleći pčelar gubitke pokušao ublažiti selidbom košnica na polja uljane repice kod Križevaca. Kaže da je bagrem potpuno podbacio zbog kiše, dok trenutna suša blokira medenje biljaka koje cvatu, zbog čega je prihrana pčela postala nužna.

Alen Maras iz Liča, predsjednik Udruge proizvođača meduna, sezonu ocjenjuje prosječnom jer, iako ove godine uopće nije imao meduna, posrećilo mu se s prinosima lipe i kestena koji su osigurali dovoljno meda i peluda. Ističe sve veće razlike u mikrolokacijama: dok su neki pčelari imali dovoljno hrane, drugi su se suočavali s kritičnim nedostatkom peluda ili nektara. Zbog ekstremnih temperatura i suše, pčele su trošile zalihe, a vage su padale. To je većinu pčelara prisililo na dohranu.

PROBLEMI S DIVLJAČI

Tihomir i Mara iz OPG-a Šarar iz Grižana, koji nastavljaju obiteljsku pčelarsku tradiciju dužu od 160 godina, sezonu su krajem ljeta ocijenili lošom. Zbog nesnošljivih vrućina nakon polovice lipnja, pčele su se povukle u košnice unatoč tome što su smještene u hladnijoj šumi na brdu. Supružnici naglašavaju da stara pravila i iskustva više ne vrijede te da se pčelari moraju neprestano educirati i prilagođavati nepredvidivim i sve toplijim godinama.

Uz klimatske izazove, OPG Šarar ističe i problem s divljači u zaleđu Crikvenice i Vinodola. Redovito trpe štete od medvjeda koji im uništavaju košnice unatoč električnim pastirima, dok i njima i ostalim stanovnicima u sušnim razdobljima velike probleme stvaraju divlje svinje koje se u potrazi za hranom i vodom spuštaju do obiteljskih kuća.

OPG Rukavina, registriran u Čavlima, nastavlja obiteljsku tradiciju pčelarstva zahvaljujući Josipu Rukavini. Bogatu ponudu meda osigurava mobilnošću – pčele seli na provjerene rute prateći cvatnju kadulje, kestena i meduna. Međutim, i on zaključuje kako klimatske promjene mijenjaju pravila pčelarenja.

Nakon odličnog početka sezone, ispričao nam je, ekstremne ljetne vrućine i suša zaustavile su pašu. Umjesto sakupljanja meda, pčelari su se morali okrenuti održavanju vitalnosti zajednica. Kolovoz je bio ključan jer tada počinje priprema za iduću sezonu. Zbog suše i nedostatka peluda, matice prestaju zalijegati, a ako pčele uđu u zimu oslabljene, ugrožen je proljetni prinos. Nadu sve češće pruža bršljan koji cvate u rujnu i listopadu, no izazov je pripremiti dovoljno jaka društva za tu kasnu pašu.

Kao najveći problem hrvatskog i europskog pčelarstva Rukavina, međutim, ističe patvoreni (lažni) med na policama trgovačkih lanaca. Upozorava da država dopušta uvoz jeftinih pripravaka koji nisu pčelinji proizvodi i s kojima se pravi med ne može cjenovno natjecati, te apelira na hitnu regulaciju i zaštitu naziva »med«.