Prof. dr. Michael Skovdal Rathleff, profesor na danskom sveučilištu Aalborg, ovih će dana posjetiti Hrvatsku i sudjelovati na Healthcomm Forumu 2024. kao poseban gost pod pokroviteljstvom Kraljevine Danske. U fokusu interesa mu je rješavanje ključnih izazova za budućnost zdravstva, a zadužen je za brojna istraživanja vezana uz probleme s kojima se susreće zdravstveni sustav te istraživanja vezana uz očekivanja pacijenata od zdravstvenog sustava.

Tako se u jednom istraživanju koje je proveo među 400-tinjak zdravstvenih djelatnika i pacijenata potvrdilo ono s čime se pacijenti u Hrvatskoj susreću na dnevnoj razini – da se danas suočavamo s prevelikim brojem pacijenata i prevelikim brojem konzultacija u odnosu na vrijeme i osoblje koje trenutno imamo na raspolaganju. Istodobno, pacijenti se osjećaju »izgubljeno« na svom putu iz jednog sektora zdravstvene skrbi u drugi zbog izostanka dobre koordinacije među tim sustavima. Tu je i socijalna nejednakost, jer neki pacijenti dobivaju previše, dok drugi dobivaju premalo tretmana.

Drugo je istraživanje, provedeno na više od 1.000 pacijenata i njihovih obitelji te zdravstvenih djelatnika pokazalo da pacijenti žele da ih zdravstveni sustav bolje podrži u samostalnom upravljanju svojom bolešću, tako da ne moraju ovisiti o već ionako preopterećenom zdravstvenom sustavu. Posebno je to istaknuto kod pacijenata s kroničnom boli, što je jedan od najčešćih razloga za korištenje zdravstvenog sustava.

Dostupnost i ishodi

S Rathleffom razgovarali smo o tome kako bi se zdravstvena administracija trebala postaviti u rješavanju nagomilanih problema koji opterećuju i naš zdravstveni sustav, kao i većinu europskih. Svaki od njih ima svoje specifičnosti, ali su im i mnoge slabe točke zapravo prilično slične.

– Izazovi uglavnom variraju među različitim državama pa se tako oni u Hrvatskoj razlikuju od, primjerice, izazova i potreba koje zahtijeva zdravstveni sustav u Danskoj ili Sjedinjenim Državama. Razlike mogu biti u pristupu zdravstvenoj skrbi, pravnim propisima, očekivanjima pacijenata ili u dostupnosti zdravstvenih usluga u privatnom naspram javnog zdravstva. No, bez obzira na specifičnost pojedinih zemalja, postoje neki izazovi koji su zajednički svima, a oni su istaknuti i u nedavnom izvješću Svjetskog ekonomskog foruma, navodi Rathleff.

Tako, recimo postoje izazovi zdravstvene nejednakosti kod kojih se primarno misli na socijalne nejednakosti koje utječu na pristup i kvalitetu zdravstvene skrbi ili razlike koje proizlaze iz socioekonomskog statusa, geografskih ili drugih čimbenika koji onda utječu i na zdravstvene ishode. Tu su navedeni i izazovi digitalne transformacije, poput poteškoća u implementaciji i učinkovitom korištenju postojećih digitalnih alata i tehnologija, kao i problema s prihvaćanjem, interoperabilnošću i obukom korisnika. Problemi postoje i kod upravljanja kroničnim bolestima pa tako u Hrvatskoj imamo povećanu prevalenciju nezaraznih bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i raka, koje zahtijevaju dugotrajno upravljanje i resurse. U svemu tome naglašavaju se i demografski izazovi te sve veći broj starijih osoba koje zahtijevaju više zdravstvenih usluga, što dovodi do povećane potražnje za dugotrajnom skrbi i uslugama vezanim uz starost. Naposljetku, tu je i izazov s mentalnim zdravljem stanovništva. Iako raste svijest o važnosti mentalnog zdravlja i sve veće potrebe za uslugama na tom području, i dalje je prisutan manjak financiranja tog važnog područja, nedostatak pristupa uslugama pa i stigmatizacija pacijenata, upozorava naš sugovornik.

Otkud krenuti kad je problema doista mnogo, pitanje je na koje danas nije lako pronaći odgovor. Zdravstvena reforma koja se provodi u Hrvatskoj samo djelomično rješava ova pitanja.

– Činjenica je da su svi nabrojani izazovi vrlo kompleksni, a zdravstveni sustavi u mnogim zemljama su prilično oskudni, imaju ograničene resurse i treba se fokusirati na ono što je najvažnije. Da bi naši zdravstveni sustavi preživjeli, barem onakvi kakve ih danas poznajemo, moramo početi »deimplementirati« neučinkovite tretmane i strategije kako bismo se usredotočili na usluge koje zaista donose vrijednost pacijentima i društvu, Rathleff.

Pametno biranje

Ovaj argument je, dodaje, usklađen i sa svjetski poznatom inicijativom nazvanom Pametno biranje (choosing wisely), koja poziva vodeća medicinska društva i druge organizacije u zdravstvu da preispitaju stvarnu potrebu za određenim medicinskim testovima, tretmanima i postupcima, i to u dijalogu s pacijentima. Doduše, priznaje da je ova inicijativa potaknula i vrlo nepopularnu raspravu o tome na koje pacijente bi zdravstvene službe trebale usmjeriti napore, a kome ponuditi manje skrbi u odnosu na današnju praksu, očekujući od pacijenata da sami učine više za svoje zdravlje.

Zdravstveni su sustavi diljem Europe suočeni i s manjkom medicinskog kadra, što predstavlja dodatno ograničenje za pružanje sveobuhvatne, pravodobne i kvalitetne zdravstvene usluge svim pacijentima. Kako se izboriti s manjkom medicinskog kadra? To, kaže Rathleff, može ovisiti o specifičnom kontekstu i zemlji, no postoji nekoliko ideja za budućnost.

– Za početak, potrebno nam je snažnije korištenje novih tehnologija u zdravstvenom sustavu jer one mogu biti i sjajan alat pacijentima u praćenju njihovih stanja i bolesti, čime se smanjuje potreba pacijenata za dodatnom skrbi unutar opterećenog zdravstvenog sustava. Osim toga, potrebno nam je i već ranije spomenuto pametno biranje, odnosno odmak od onih praksi koje ne funkcioniraju ili štete pacijentima. Moramo se više fokusirati na tretmane i postupke koji donose vrijednost pacijentima i društvu, poručuje.

Dosta se govori i o disperziji zadataka, u smislu da i druge profesije, kao i javnost, preuzmu veću ulogu u podršci zdravstvenom sustavu, a to je i među prijedlozima Svjetskog gospodarskog foruma kao jedan od konkretnih načina rješavanja nekih izazova. Puno se, ističe, mora raditi i na prevenciji kako bi se smanjila potreba za zdravstvenom skrbi, poput smanjenja pušenja, povećanja tjelesne aktivnosti i zdrave prehrane.

Pacijenti su svjesni nedostataka zdravstvenog sustava koji im je na raspolaganju, a i svoje odgovornosti za vlastito zdravlje. Prema istraživanjima koje je proveo prof. Rathleff, pacijenti što više toga žele učiniti sami.

– Oni žele u puno većoj mjeri samostalno upravljati svojim zdravljem i to je iznimno važna spoznaja jer može smanjiti potrebu za zdravstvenim uslugama. Potrebno je samo shvatiti kako možemo podržati pacijente u tome, ističe danski znanstvenik.

Prevencija

Drugi zaključak njegovih istraživanja jest potreba za snažnijim korištenjem potencijala digitalnih tehnologija koje mogu biti odlična podrška u kliničkoj praksi i prema pacijentima. Međutim, ti novi alati moraju biti razvijeni zajedno s krajnjim korisnicima i prilagođeni specifičnim kontekstima. Naime, mnoge nove digitalne alate, koji su trebali pomoći kliničkoj praksi, ne možemo koristiti zbog pravnih izazova i nedostatka razumijevanja o tome kako oni funkcioniraju u specifičnom kontekstu ili, pak, zbog problema s dijeljenjem podataka.

Uz to, činjenica je da se pacijenti često osjećaju »izgubljeno« u navigaciji zdravstvenim sustavom te osjećaju da kliničari ne komuniciraju uvijek na najbolji način, što dovodi do osjećaja da liječnici ne razumiju njihove patnje i iskustva, upozorava naš sugovornik.

Također, priželjkuju i kraće putovanje kroz zdravstveni sustav, barem oni pacijenti koji imaju probleme s kroničnom boli i među kojima smo napravili istraživanje. Većina njih osjeća da njihovo putovanje prema dijagnozi i planu liječenja traje predugo, što ih čini izgubljenima i stvara im osjećaj da im nitko ne može pomoći, ističe.

Da bi zdravstveni sustav bio funkcionalniji u okolnostima s kojima se danas suočava, treba se više fokusirati na prevenciju kako bi se smanjila potreba za zdravstvenom skrbi.

– A treba i pronaći način da pomognemo pacijentima u njihovom samostalnom upravljanju bolestima, čime također rasterećujemo sustav zdravstvene skrbi te istovremeno osiguravamo društvenu pravednost, odnosno jednakost postignutu kroz diferenciranu skrb. Zbog svega toga nam je bitno i da što više koristimo digitalne tehnologije u zdravstvenom sustavu, a ne treba zaboraviti ni na već spomenuto pametno biranje. Zaista je došlo vrijeme da napustimo neučinkovite procedure, rutine i tretmane koji ne donose vrijednost ni pacijentima ni samom sustavu, zaključuje Rathleff.