Milan Bandić 17 godina upravlja Zagrebom. I u razdoblju između 2002. i 2005., kad se zbog vožnje u pijanstvu i bježanja od policije povukao na dužnost dogradonačelnika, Bandić je glavni. Ti bi podaci mogli bi sugeririrati da je on veliki igrač. Ali, Bandić to nipošto nije. On se više ponaša kao sitni žicar, koji građanima obične fontane uspijeva prodati kao fantastične projekte, a ne kao nekakav sofisticirani manipulator. I predstojeće lokalne izbore Bandić dočekuje kao favorit, iako će ovaj put imati možda najtežu zadaću. Kako je to moguće, s obzirom da je riječ o slabo artikuliranom čovjeku čiji se suhi diskurs, osim što sada često spominje Boga, vjerojatno nije bitnije odmaknuo od vremena kad je bio referent za ONO i DSZ zagrebačke općine Peščenica? To je pitanje za milijun dolara na koje uopće nemamo pretenzija dati odgovor. Pokušat ćemo u tri sljedeće slike objasniti zašto i zbog čega je Bandić politički fenomen koji je gotovo nemoguće definirati.

Bandić dosad nije imao ozbiljnijih problema kad se natjecao na lokalnim izborima. Otkad se gradonačelnika bira neposredno, pobjedama je blizu bio već u prvom krugu. Prije osam godina, još kao kandidat SDP-a, Bandića je u prvom krugu dobio 45,54 posto glasova. Dva tjedna kasnije njegov tadašnji najjači konkurent Josip Kregar nije imao šanse, Bandića je podržalo 61,84 posto birača. Krajem te 2009. Bandić se poželio kandidirati za predsjednika Republike, a kako je SDP već nominirao Ivu Josipovića, zagrebački gradonačelnik isključen je iz stranke. To mu, međutim, nije odmoglo na lokalnim izborima 2013. Štoviše, njegov je rezultat bio i nešto bolji nego na prethodnim izborima. U prvom krugu je za Bandića glasovalo 47,30 posto Zagrepčana, a u drugom je SDP-ovca Rajka Ostojića pobijedio s 65,67 posto glasova. Ali, unatoč ovako uvjerljivim brojkama, Bandić bi doživio debakl u Zagrebu svaki put kad je htio iskoračiti na nacionalnu političku razinu. U prvom krugu spomenutih predsjedničkih izbora u Zagrebu je dobio svega 15, 64 posto glasova, Josipović 34, 57 posto. Još gore je u svojem gradu prolazio na parlamentarnim izborima. U izbornim jedinicama koje obuhvaćaju dijelove Zagreba, 2011. nije prešao niti tri posto. Posebno je s velikim ambicijama Bandić nastupio na parlamentarnim izborima 2015., kad je već imao i vlastitu stranku. Tvrdio je da želi postati premijer kako bi svoja upravljačka iskustva iz Zagreba mogao prenijeti u Banske dvore i služiti cijelom hrvatskom narodu. Opet je krahirao. Od četiri zagrebačke izborne jedinice, u prvoj je njegova mega koalicija čak ostala ispod praga, u ostale tri nekako su osvojili po jedan mandat. Na posljednjim parlamentarnim izborima Bandićev blok ušao je u Sabor iz dvije zagrebačke jedinice, u dve je skroz podbacio. Jasno je, dakle, da birači koji Bandića uporno podržavaju kao gradonačelnika, dižu ruke od njega kad mu je cilj otići na neku državnu dužnost. Ako su zadovoljni kako vodi grad, zašto su uvjereni da ne bi bio dobar kao premijer ili predsjednik? Smatraju li da je Bandićev limit uređenje jezera Bundek, gradnja fontana i asfaltiranje prometnica? Tko će ga znati.

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković više je od dva mjeseca razmišljao koga iz svoje stranke kandidirati za gradonačelnika Zagreba. S obzirom da mu je Milan Bandić koalicijski partner i da je svojem šefu u Zagrebu Andriji Mikuliću premijer zabranio da ruši njegov prijedlog gradskog proračuna za 2017., mnogi su zaključili da je baš Bandić pravi HDZ-ov kandidat. Naposljetku je Plenković ipak uspio nagovoriti Dragu Prgometa da uđe u izbornu utrku za zagrebačkog gradonačelnika i sada on nastoji uvjeriti javnost da Bandić nije kandidat HDZ-a. Ali, anketa agencije Promocija plus, koju je prije nekoliko dana objavila televizija RTL, pokazuje da je Prgometov trud bespredmetan. Naime, za većinu HDZ-ovih birača Bandić je najbolji kandidat. Njega bi u prvom krugu podržala trećina birača koja inače glasuje za HDZ, Prgomet uživa simpatije 25 posto hadezeovaca, a Bruna Esih 17 posto.

Zašto biračko tijelo HDZ-a voli Bandića, kad se natječe na lokalnim izborima? Jedan ih dio sigurno ima izravne koristi od njega, bilo da ih je Bandić zaposlio u gradskim službama ili im daje neke druge beneficije. No, broj takvih ne može biti prevelik. Što je s ostalim HDZ-ovcima privrženim gradonačelniku Bandiću? Birači te stranke obično sebe doživljavaju kao domoljubne, izrazito antikomunistički orijetirane Hrvate. To bi, primjerice, trebalo značiti da im je iznimno važno maknuti iz Zagreba ime trga koji nosi naziv po maršalu Titu. On za HDZ, naime, predstavlja oličenje zla, krvnika hrvatskog naroda. Međutim, Bandić neda Tita, pa je u Gradskoj skupštini zaustavio i nedavnu inicijativu HDZ-a za preimenovanje spomenutog trga. Svejedno to ne smeta biračima HDZ-a koji ga podržavaju. Možda ih Bandić svojom eklektičnom političkom filozofijom podsjeća na Franju Tuđmana, koji je također stopirao ukidanje Titovog trga? U Bandićevom političkom dućanu ima za svakog ponešto, u trenutku je on u stanju zaboraviti Tita i priključiti se crkvenoj procesiji. Ali, zašto se onda na parlamentarnim izborima birači HDZ-a kao vojska postroje iza svoje stranke?

Da se bivša SDP-ovka Marina Lovrić Merzel opet kandidira za sisačku županicu, to bi, budući da ima optužnicu za zlouporabu položaja, izazvalo zgražanje javnosti i njezinih političkih protivnika. Božidar Kalmeta itekako bi rado ostao gradonačelnik Zadra, ali Plenković je procijenio da bi dvije njegove optužnice bile pretežak teret za HDZ i nije upalio zeleno svjetlo Kalmetinoj kandidaturi. Milan Bandić je dva puta bio pritvoren u Remetincu i ima zasad dvije optužnice za zlouporabu položaja, od kojih jedna, doduše, još nije potvrđena. Međutim, niti mediji upozoravaju da se Bandić s ovakvom popudbinom ne bi smio kandidirati niti to tvrde njegovi rivali na ovim izborima. »Nećemo se njime baviti u kampanji«, izjavio je neki dan Prgomet.

– Bandićeve optužnice nisu tema kampanje. Neću time baviti, to je posao za neke druge, ja ću ponuditi svoj program za Zagreb, kazala nam je Anka Mrak Taritaš.

Jedino se Bruna Esih ne susteže reći ponešto o sumnjama da je Bandić korumpiran. Ostali kandidati, čini se, nemaju problema s mogućnošću da Zagreb dobije gradonačelnika koji će uglavnom biti posvećen pripremi obrane za svoje sudske procese. To ne daje konačan odgovor na dvojbu zašto je Bandić tako uspješan na lokalnim izborima, ali dosta govori o političkom okruženju iz kojeg je on iznikao.