S ministrom zdravstva, Vilijem Berošem, razgovarali smo nedugo nakon što je zdravstveni sustav potreslo više ozbiljnih incidenata i afera. Iako su ga pozivali na ostavku, ona za njega – rekao nam je – nije opcija, iako je to »krvavo težak posao«, jer je odlučan svoju reformu izvesti do kraja.

Svjestan je toga da zdravstveni sustav ima disfunkcionalnosti koje se odnose na prava pacijenata i namjerava ih promijeniti, a nije mu, kaže nam, jasno kako su desetljećima svi njegovi prethodnici zapustili neke segmente, primarnu zdravstvenu zaštitu, na primjer. Otkriva kako i njegova majka već dvije godine čeka na pregled neurologa u Splitu, i ne želi njegovo posredovanje da bi brže došla na red. »Neke stvari u zdravstvu nisu dobre. Moj je zadatak ispraviti ih, ne zbog moje mame, nego zbog tisuća ljudi koji su u sličnoj situaciji«, ističe.

Nije sustav Beroš

Slučaj smrti Vladimira Matijanića bacio je ozbiljnu sjenu na funkcioniranje zdravstvenog sustava. Vaše povjerenstvo utvrdilo je da nije bilo stručne pogreške, ali ostaje činjenica, koju navode i sami liječnici, da sustav nije dobro organiziran. Niste li, ako specijalizante u hitnoj službi nema tko nadzirati, a Paxlovid nije nabavljen od veljače, trebali ponuditi ostavku? Ako stručne pogreške i nije bilo, politička odgovornost prvog čovjeka u sustavu ne može se poreći…

– Prije svega, obitelji Vladimira Matijanića izražavam još jednom sućut. O tom događaju u javnosti su iznesene sve činjenice koje su utvrdili Samostalni sektor za inspekcije u zdravstvu te stručno povjerenstvo sastavljeno od šest liječnika različitih specijalnosti, imenovanih u sklopu postupka nadzora. Samostalni sektor za inspekcije u zdravstvu je, kao što i sam naziv sugerira, neovisna organizacijska jedinica koja obavlja nadzor u slučajevima kada okolnosti zahtijevaju dodatne izvide i prikupljanje informacija radi rasvjetljavanja pojedinih događaja u zdravstvenom sustavu. Tako je bilo i u slučaju smrti Vladimira Matijanića. U suprotnom bi se s pravom propitkivala uloga Ministarstva zdravstva u vidu mogućih pritisaka ili utjecaja na rad inspekcije, čemu i svjedočimo u određenim medijima proteklih dana, što odbacujem u cijelosti. Štoviše, u svrhu osiguranja optimalnih uvjeta rada zdravstvene inspekcije, do završetka nadzora Ministarstvo nije javno komuniciralo imena stručnog povjerenstva unatoč višekratnim zahtjevima određenih medija i Hrvatskog novinarskog društva insinuirajući netransparentno vođenje procesa. Javno predstavljeno cjelovito izvješće Zdravstvene inspekcije, kao i osiguravanje medijima izravnog razgovora sa svim članovima stručnog povjerenstva, te čelnicima svih zdravstvenih ustanova koje su bile uključene u taj slučaj, samo po sebi opovrgava bilo kakav pokušaj prikrivanja ili iskrivljavanja očiglednih i dokazivih činjenica.

O svim utvrđenim spoznajama i nepravilnostima daljnji sud će dati Hrvatska liječnička komora, Hrvatska komora medicinskih sestara te Općinsko državno odvjetništvo u Splitu. Vezano uz rad specijalizanata u zdravstvenom sustavu, on je jasno uređen Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, odnosno Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Specijalizanti rade pod nadzorom iskusnijih liječnika, a svaka njihova odluka podložna je provjeri i potvrdi nadležnog specijalista.

A što je s ostavkom?

– Moj ministarski mandat se stalno propitkuje, ne samo zbog epidemije COVID-19 već i zato što je pitanje zdravlja najvažnije za svakoga od nas i to je normalno i tako treba biti. Ni u jednom trenutku nisam uzmicao od odgovornosti, a i politička oporba tri puta je do sada stavljala moj ministarski mandat Saboru na provjeru. Bilo bi lakše otići, imam se gdje vratiti. Moja obiteljska dinamika se raspala, žena mi uzima gastroprotektive, djeca me mole da napustim ovo… bilo bi lakše odustati, ali što sam onda napravio? Reći će da nisam imao ideju, viziju, i zato jedva čekam da reforma krene u javno savjetovanje. Najlakše mi se vratiti u struku, to jedva čekam i tu sam doma. A dok sam ovdje, moj je zadatak da u sklopu Vlade radim na dodatnom unapređenju zdravstvenog sustava, da zakonskim izmjenama otvaramo prostor veće učinkovitosti u organizacijskom, financijskom i kadrovskom pogledu, što će u konačnici rezultirati višom kvalitetom i održivosti usluga. Rezultat ne ovisi samo o ministru zdravstva, već o osobnoj odgovornosti svih dionika sustava, uključujući i građane. Moramo se više okrenuti jedni drugima, slušati struku, a ponajviše liječnike obiteljske medicine. Oni su ti koji imaju cjelovitu sliku našeg zdravstvenog stanja, i time je njihova prosudba i zaključak od životne važnosti za svakog pacijenta.

Ujedno je važno osvijestiti struku i javnost da zdravstveni sustav ne čini samo ministar Beroš već i ravnatelji, zamjenici i pomoćnici ravnatelja, predstojnici klinika, liječnici, medicinske sestre i tehničari te ostalo osoblje. Svatko od nas ima jasan opis posla i svoje odgovornosti. Ministar zdravstva je odgovoran za funkcioniranje zdravstvenog sustava, ali taj isti sustav bi trebao odgovarati i ministru zdravstva. Tako je u svim velikim sustavima diljem svijeta te hrvatski zdravstveni sustav ne smije biti iznimka. Time ne bježim od odgovornosti, dapače rado primam konstruktivne kritike, ali i tražim da svatko u svom dijelu da svoj doprinos u tom uzajamnom procesu. Politiziranje zdravstva, a poglavito stavljanje svakog nesretnog slučaja u kontekst političkih igara pojedinih stranačkih opcija, kojima posebno svjedočimo proteklih tjedana, ne čini dobro ni pacijentima, niti djelatnicima zdravstvenog sustava, i nije dobar put prema reformskim promjenama koje su nužne za bolje sutra hrvatskog zdravstva.

Nikada dobro

Jasno je da ovaj slučaj nije usamljen, mnogi pacijenti u Hrvatskoj koji su bili kandidati za Paxlovid nisu ga primili, a znamo da smo visoko na ljestvici smrtnosti od COVID-19. Koliko bi nas koštalo da smo išli u samostalnu nabavu lijeka, mimo Europske komisije? Nije li bolje nepovoljnije ispregovarati lijek nego gubiti ljudske živote?

Foto Davor Kovačević

– Mog kolegu u Njemačkoj, ministra zdravstva, žestoko napadaju što je kupio velike količine lijeka remdesivir jer su primorani dio uništiti, a dio planirati za daljnju donaciju. Prisjetite se medijskih napisa proljetos. Napadalo nas se zašto smo kupili tolike količine cjepiva protiv COVID-19, a pri tome se dobar dio naših građana ne želi cijepiti. Prije mjesec dana bili smo i na meti kritika zašto nema remdesivira u bolnicama, iako smo javno obznanili da ga je u tom trenutku bilo na raspolaganju više od pet stotina doza. Sada se problematizira zašto ne kupujemo Paxlovid izravno od proizvođača, bez obzira na to što smo kao zemlja dio sustava zajedničke nabave lijekova u okvirima EU-a. Naravno da bi bilo znatno jednostavnije da sam ministar zdravstva zemlje veće i bogatije nego što je to Hrvatska, ali visoka smrtnost u nas, nažalost, nije samo rezultat dostupnosti lijekova protiv COVID-19, već su razlozi puno složeniji. Od početka epidemije govorimo da je cijepljenje najučinkovitija zaštita od zaraze virusom i sprječavanje težih oblika bolesti, pa i smrti. Kada smo nabavili cjepivo, onda smo postali poligon javnih rasprava cijepiti se ili ne. Treba pogledati zemlje koje su provele cijepljenje svojih građana u velikom postotku i kakvi su kod njih rezultati. Naravno da razina cijepljenosti ima utjecaja na razinu smrtnosti. Hoćemo li opet ove jeseni voditi velike rasprave o cjepivu i njegovoj učinkovitosti te ćemo se prepuštati virusu i njegovim smrtonosnim posljedicama? Kada podvučemo crtu, jedino možemo zaključiti, kada ima – nije dobro, kada nema – opet nije dobro. Takav ‘dišpet’ je sjajan kada činimo dobro sebi i našoj zajednici, ali je koban u slučaju propitkivanja znanstveno utemeljenih činjenica. Tada nas košta vlastitog života, života naših bližnjih i sugrađana što me kao odgovornog čovjeka, liječnika i ministra neizmjerno rastužuje.

Kad će Paxlovid biti dostupan u Hrvatskoj?

– Vjerujem da će pregovori Europske komisije s proizvođačem i dobavljačem lijeka biti uspješno privedeni kraju i da će Paxlovid, kao jedan od lijekova koji se koriste u liječenju pacijenata zaraženih virusom SARS-Cov-2, biti dostupan i u Hrvatskoj. Kao što znate, a o tome je višekratno obavještavana i naša cjelokupna javnost, Hrvatska je kao članica Europske unije uključena u proces zajedničke nabave cjepiva i lijekova iz više razloga. Riječ je, prije svega, o maksimalnoj sigurnosti lijekova temeljem kolektivne procjene učinkovitosti i nuspojava, što se pokazalo važnim faktorom i u dosadašnjoj nabavi cjepiva i lijekova. Jednako tako su se pokazala važna jamstva u isporukama, a nisu zanemarivi ni financijski učinci velikih količina nabave, kao i sve druge prednosti kada s dobavljačem pregovara i ugovara strana koja zastupa više stotina milijuna građana. Hrvatska sama nema takvu pregovaračku niti financijsku snagu kao dio zajednice EU-a, no time ne zatvaramo vrata bilateralnim pregovorima.

Dobre i loše strane

I slučaj Matijanić pokazao je kakve teške rizike nosi manjak liječnika u sustavu. Može li hitna služba funkcionirati tako da hitne pacijente samostalno obrađuju specijalizanti i donose odluku o tome treba li nekom hospitalizacija ili ne?

– U službi hitne medicinske pomoći ne rade specijalizanti, kako sugerirate u svom pitanju. Zakonom je propisan sastav timova koji odlaze na hitne medicinske intervencije na teren, a u njemu je liječnica ili liječnik s dopusnicom, odnosno licencom za samostalni rad. Jedna od stvari koja unosi zbunjenost i nemir među naše građane jest i to što se u pojedinim medijima pojavljuju tvrdnje kao i u vašem pitanju. Točno se zna gdje u zdravstvenom sustavu specijalizanti rade, u kojim okolnostima dolaze u kontakt s pacijentima, i pod čijim nadzorom. Naravno da je iz kuta pacijenata premalo liječnika, no statistike pokazuju daje zadnji prosjek u EU-a za 2019. godinu 3,9, dok je za Hrvatsku bio 3,5 na 1.000 stanovnika, a u 2021. godini bilježimo lagani porast na 3,6. To je stvarno stanje daje pravu kadrovsku sliku našeg sustava.

Obitelj Vladimira Matijanića najavljuje tužbe protiv pojedinaca i institucija koje smatra odgovornima za njegovu smrt. Hrvatska nikad nije sustavno riješila pitanje osiguranja od liječničke odgovornosti, zbog čega u slučajevima presude na štetu bolnica milijunske odštete i dalje plaćaju svi porezni obveznici. Je li to pitanje koje ćete rješavati?

– Pitanje osiguranja od liječničke odgovornosti regulirano je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, u članku 155. stavak 4. u kojem se navodi da je poslodavac obvezan sve djelatnike koji pružaju zdravstvenu zaštitu osigurati od štete koja bi mogla nastati u provođenju zdravstvene zaštite. Slijedom toga, svaki ravnatelj zdravstvene ustanove obvezan je sklopiti ugovor s osiguravajućom kućom kako bi se ispunila navedena zakonska odredba.

S konferencije za novinare na temu Matijanićeve smrti pozvali ste medicinsko osoblje da pacijenta »vrate u fokus«, dajući do znanja da to danas nije tako. Dakle, svjesni ste toga da su se temeljni odnosi u zdravstvu poremetili, a uzrok tome nije samo pandemija, već ozbiljni problemi u sustavu koje niste ni počeli rješavati. Novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti trebao je biti u javnoj raspravi pred dva mjeseca, a još ga nema. Zašto?

– Svjedoci smo demografskih promjena posljednja dva desetljeća s jedne strane, ali i napretka medicine kao i promjene u pristupima liječenju s druge strane, traže od nas da se i mi tome prilagođavamo. Naravno da je uvijek u središtu pacijent, jer zbog njega i postojimo. Od samostalnosti hrvatske države govori se o potrebi reforme zdravstvenog sustava. Od prethodnih administracija naslijedili smo i dobre i loše strane zdravstvenog sustava te smo posebno usmjereni na stvaranje dodatne kvalitete u pružanju zdravstvene zaštite našim pacijentima, čije potrebe osluškujemo i kojima se trudimo što više prilagoditi s obzirom na postojeće trendove. Upravo je kvaliteta jedan od ključnih elemenata u predloženim zakonskim izmjenama koje prvenstveno podređujemo pacijentima. Bilo bi lijepo kada bismo mogli učiniti sve i odjednom, ali za sve je potrebno i stanovito vrijeme, jer sve procedure imaju svoj tijek i zakonitosti.

Moja opaska izrečena na konferenciji, koju spominjete, jest samo glasno podsjećanje svih u sustavu što je glavni zadatak. Težimo podizanju ljestvice prosjeka godina zdravog života koji je u Europskoj uniji 63,5, a u Hrvatskoj je 57,5 godina. Moramo misliti na kvalitetu života svih naših baki i majki, djedova i očeva, naše djece i sugrađana. Upravo radi njih ustrajem u provođenju nužnih reformskih promjena, unatoč i usprkos pojedinim interesnim skupinama, koje se vode samo vlastitim profitom i interesima.

Javno dobro

Kako namjeravate povećati prihode zdravstva? Hoćemo li plaćati veće participacije, skuplje dopunsko osiguranje, dodatno zdravstveno osiguranje za bolju zdravstvenu uslugu?

– Zdravstveni sustav pretežito se financira iz dva osnovna izvora, uplatom doprinosa od svih nas te proračunskim transferom. Samo povećanje prihoda se najlakše može postići podizanjem cijena, što vjerujem da smo u ovom razdoblju inflacije svi osjetili kada odemo u trgovinu. Međutim, ova Vlada promatra zdravstveni sustav kao javno dobro, koje mora biti dostupno i raspoloživo svim građanima Hrvatske. Stoga nam nije cilj postizanje profitabilnosti sustava, već postaviti temelje njegove održivosti. Upravo u tom smjeru idu i reformske mjere koje se usmjeravaju na pacijenta u središtu i u tom smjeru planiramo zdravstveni proračun za buduće razdoblje. Ne zaboravimo da Republika Hrvatska po glavi stanovnika izdvaja svega 967 eura, dok je EU prosjek 3.200 eura. Manje nas je od četiri milijuna, pri tome samo jedna trećina zaposlenih plaća doprinose što je samo po sebi nelogično i nedostatno u odnosu na one koje valja solidarno pomagati. S druge strane, pratimo i težimo pružiti našim pacijentima što bolju razinu usluge, lijekove nove generacije, osigurati modernu opremu i uređaje. Nema države, koliko god bogata bila, koja u svojim temeljima ima javni zdravstveni sustav utemeljen na principima solidarnosti i brige za svoje građane i koja pokriva troškove zdravstva samo iz zdravstvenih doprinosa.

Cijena zdravlja nije samo trošak, već i ulaganje. Zdrava nacija je temelj zdravog funkcioniranja svake države, stvarajući nove vrijednosti, proaktivno ulažući u preventivu, a manje u retrogradno liječenje bolesti. Trebamo se voditi mudrom izrekom »Bolje spriječiti nego liječiti«, kao i našim vrijednim nasljeđem dr. Andrija Štampara koji je stvorio temelje javnog zdravstva promovirajući zdravstvenu pismenost i prevenciju ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu. Vraćanjem na štamparovske postavke činimo značajan iskorak u smjeru ranog otkrivanja bolesti i poboljšanja zdravstvene slike nacije te veće racionalizacije troškova, pri čemu bi se raspoloživa sredstva usmjerila na dobivanje boljih ishoda liječenja što je jedan od osnovnih ciljeva zdravstvene reforme. Spremni smo ulagati i mijenjati na bolje puno toga, ali i na sam spomen većeg izdvajanja i promjena, diže se velika galama. Ja sam osobno za solidarnost u zdravstvenoj zaštiti, za stvaranje uvjeta da je svakom građaninu što dostupnija prevencija i zdravstvena skrb, ali isto tako, svatko od nas može i treba dati svoj doprinos. Reforma zdravstva pitanje je ne samo političkog, već općedruštvenog konsenzusa.

Riječka Onkologija

Na riječkoj Onkologiji dogodila se nezabilježena afera, u kojoj je otkaz zbog navodnog skrivanja citostatika, među ostalima, dobila i bivša predstojnica klinike. U grijehe im je pripisano i primanje nakita, umjetničkih slika, poklon-vrećica s bocama pića… Nije li to uobičajena praksa u našim bolnicama, je li to signal da će se ona ubuduće sankcionirati?

– O tom događaju informiran sam kao ministar zdravstva od strane ravnatelja KBC-a Rijeka, a dobio sam i pisano viđenje smijenjene liječnice koja je bila na čelu odjela onkologije kojoj je uručen otkaz Ugovora o radu. O činjenicama, pravnim kvalifikacijama odluka i učinjenih radnji koje se stavljaju na teret djelatnicama koje su dobile otkaze, te o pravnim posljedicama ne može suditi ministar. Poslije potvrđene odluke o otkazima od strane Upravnog vijeća, očito je da će se stvar razjašnjavati u sklopu zakonom predviđenih postupaka. Ono što kao ministar želim jest da sve to ima što manje odraza na redoviti rad bolnice i odjela onkologije koja je obvezna zadržati kontinuitet pružanja zdravstvene skrbi pacijentima. Utvrđivanje svih relevantnih činjenica očekujem od ravnatelja i svih njegovih suradnika, kao i od Upravnog vijeća.

Je li moguće da je problem u proceduri, da se lijek ne može dati drugom pacijentu?

– Prvo trebam saznati jesu li to lijekovi koji nisu adekvatno zbrinjavani zbog smrti pacijenta, ili su se naručivali, a nisu se aplicirali zbog loše indikacije ili utjecaja farmaindustrije. Ne znam, iznos je enorman, prevelik da bi to bilo slučajno. Ako to je tako, nema razloga da se ti isti lijekovi ne dodijele drugom pacijentu, to ćemo procijeniti.

Bilo bi dobro propisati standardne protokole za sve procese, da se zna kako postupati, bilo da se radi o skupoj opremi ili lijekovima. Odgovor na ova pitanja će dati digitalizacija puta lijeka koja se uvodi u sklopu MPO-a, i ona će pokazati put od ulaska u bolničku ljekarnu do imena i prezimena pacijenta, taj put će bit jasan, istovremeno će se sagledavati viškovi i sve će biti vrlo transparentno.

U javnosti je, nakon cijelog slučaja, ostao dojam da se u pogledu otkaza u riječkoj bolnici ipak radilo o osobnom, odnosno političkom obračunu…

– Ponavljam, neću i ne mogu suditi o tom slučaju, a je li bilo u svemu i razloga osobne prirode koji nadilaze profesionalne odnose i zakidanja tuđih prava, treba sačekati utvrđivanje svih činjenica. Pri tome se mora štititi osobni i profesionalni dignitet svih koji su uključeni u taj slučaj.

Vaše je ministarstvo prošli tjedan analitičkim softverom tvrtke Mediatoolkit analiziralo medijski odjek vaših javnih istupa vezanih uz slučaj Matijanić te je, prema pisanju medija, na temelju te analize ocijenjeno da ste »glavna brana koja štiti premijera« te da ste usprkos medijskom pritisku zadržali pozitivnu percepciju javnosti. Zašto se Ministarstvo zdravstva bavi takvim stvarima, umjesto da radi svoj posao? Koliko je ta usluga plaćena?

– Vidim da o tome imate saznanja »iz druge ruke«, pa ću vam ponoviti ono što je rečeno i drugima. Riječ je o internoj analizi bez naknade koju nisam osobno tražio, te ista nema nikakvog značaja za medije i širu javnost. Svatko u Ministarstvu radi svoj posao prema vlastitim kompetencijama i djelokrugu.

eKarton i eNaručivanje

Zdravstveni sustav u 15 godina informatizacije nije informatiziran do kraja, pa tako ni danas bolnice nemaju pristup ekartonu pacijenta. Isto tako, dvostruko naručivanje na istu pretragu još uvijek nije riješeno, kako ste tvrdili, jer se na MR bez problema možete naručiti u nekoliko bolnica. U čemu je problem?

– Kako ste i sami ustvrdili, eKarton predstavlja potpunu informatizaciju zdravstvenog sustava. Valja podsjetiti da naš sustav obuhvaća nekoliko tisuća lokacija na kojima se pruža zdravstvena skrb. Govorimo o neizmjerno velikoj mreži ustanova, bolnica, domova zdravlja, ljekarni, čije informatičko povezivanje, uz stručnost informatičkih tvrtki, traži i značajno vrijeme.

Tijekom mog mandata uložili smo velike napore kako bismo čim prije, u cijelosti informatički povezali naš zdravstveni sustav te vam ovim putem ekskluzivno najavljujem skorašnje implementiranje eKartona i javno predstavljanje ove ključne funkcionalnosti koja će uvelike olakšati zdravstvenim djelatnicima obavljanje administrativnog dijela posla, omogućiti efikasniju preraspodjelu vremena te u konačnici pridonijeti smanjenju gužvi u čekaonicama, a pacijentima osigurati viši standard zdravstvenih usluga i bolju interakciju sa zdravstvenim sustavom. Primjerice, dolaskom na hitnu ili drugi bolnički odjel, neće više biti potrebno usmeno pitati pacijenta ili pratnju podatke o aktualnoj terapiji i povijesti bolesti, već će jednim klikom liječnik dobiti potpuni uvid u zdravstveno stanje pacijenta što je neizmjerno važno u trenucima kada je svaka sekunda bitna za daljnji ishod liječenja. Pritom je neupitna maksimalna sigurnost i sljedivost jer su u eKarton integrirane najsuvremenije zaštitne mjere, uključujući kriptirani promet podataka, primjenu Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava te pametne identifikacijske kartice za ovlaštene zdravstvene djelatnike. Trenutačno, Ministarstvo zdravstva s tvrtkama Ericsson Nikola Tesla i IN2 je u završnoj fazi sveobuhvatne primjene i edukacije o korištenju eKartona na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. U nekoliko idućih mjeseci provjerit će se pristup eKartonu iz svakog radnog mjesta u bolnicama te organizirati edukacija djelatnika.

Vezano uz eNaručivanje, višestruko naručivanje je moguće samo u posebnim situacijama kada medicinski postupci zahtijevaju višekratnu obradu pacijenta temeljenu na jednom administrativnom upućivanju, primjerice u slučaju kada je pacijentu propisana D1 uputnica koja je namijenjena ambulantnom liječenju tijekom godine dana. U centralnom sustavu su definirana validacijska pravila za narudžbe iz bolnica, kojima se provjerava postoji li već narudžba i daje se povratna informacija korisniku bolničkog informacijskog sustava. Potencijalno duplo naručivanje moguće je ukoliko se bolnička narudžba ne veže na eUputnicu u trenutku upisa termina što se smatra nedozvoljenim, te Ministarstvo zdravstva aktivno nadzire i upozorava takve zdravstvene ustanove na neprihvatljiv način organizacije, dok su iste, kroz proces nadzora i praćenja izvršenja ugovornih usluga od strane HZZO-a, podložne kaznama.

Pripreme za održivi suživot s virusom

Što možemo očekivati u predstojećoj jeseni? Hoćete li se kao ministar baviti zdravstvenom reformom i funkcioniranjem sustava, ili će tema opet biti pandemija?

– Istovremeno radimo na dva kolosijeka, kao i do sada. Ulažemo napore u unapređenje sustava, ali istodobno pratimo kretanja kod nas i u svijetu vezano uz COVID-19. Naš zdravstveni sustav, posebno bolnički, prošao je teška iskušenja kroz epidemiju, imamo djelatnike i bogato iskustvo koji nam daje snagu u suočavanju i s narednim izazovima ove jeseni i zime, ali naglasak je na pripremama za daljnji održivi suživot s virusom. U dolasku su cjepiva nove generacije, a na građanima je da učine svoj dio kako bi se zaštitili od zaraze i težih oblika oboljenja. Zadaća sustava je stvarati optimalne uvjete za to, što kao zdravstvena administracija i ja radimo.

Izgradnja riječke bolnice neće stati bez Plazonića

Ostali ste bez državnog tajnika Plazonića, koji vas je izravno optužio da ste ga otjerali iz Ministarstva. Je li vam stao na žulj svjedočenjem u DORH-u o preskupim uređajima za Vinogradsku ili je posrijedi bilo nešto drugo?

– Državne tajnike u ministarstvima imenuje i razrješava hrvatska Vlada. Ne bih se osvrtao dalje na njegove izjave koje ni po čemu nisu kredibilne.

Hoće li zbog te smjene biti zastoja u dovršetku novog KBC-a Rijeka?

– To je jedan od značajnih projekta u zdravstvu i ulaganje Vlade koja se nastavlja i bit će završeno kako je predviđeno. Važno je da sve oko izgradnje i opremanja bolnice, koja ima itekako veliki značaj ne samo za grad Rijeku već i cijelu Primorsko-goransku županiju, i u konačnici Republiku Hrvatsku, bude u skladu s vremenskim planovima i zakonskim propisima, te u predviđenim financijskim okvirima. Odgovornost za to leži na ravnatelju bolnice kao i novoimenovanom Upravnom vijeću.

Treba gledati cjelinu sustava

Ključne strukovne udruge imaju ozbiljne kritike na vašu reformu zdravstva. Vjerujete li u dogovor s njima? Mislite li da je moguće provesti reformu, ako su njeni nositelji već u startu nezadovoljni?

– Upravo je javna rasprava o predloženim izmjenama navedenih zakona najbolja prigoda da svi dionici zdravstvenog sustava na svjetlo dana iznesu svoja rješenja, koja će sigurno naći mjesta u zakonima ako zdravstvena i medicinska struka ocijeni da je to najbolje za pacijente i zaposlene u zdravstvu. Paušalne i parcijalne ocjene ne vode nikuda osim zadovoljavanju uskih interesa, a mi moramo voditi računa o cjelini sustava, o interesima društva, uvjetima rada ljudi u zdravstvenom sustavu i sve uklopiti u realne financijske mogućnosti države i društva.