Podrška tehničke ministrice Bernardice Juretić / Foto D. Kovačević
Nevladine udruge nose najveći dio brige o osobama s invaliditetom koje nisu smještene u institucije. Tako ne bi smjelo ostati, ako država namjerava provesti deinstitucionalizaciju, upozoravaju
ZAGREB – Od 1997. do kraja 2014. godine iz ustanova socijalne skrbi deinstitucionalizirane su ukupno 749 osobe. Prema Operativnom planu deinstitucionalizacije, do kraja 2016. godine ukupno 32 doma trebala bi se transformirati u centre za pružanje usluga u zajednici, a ukupno 1.043 korisnika domskog smještaja trebalo bi ostvariti pravo na život u zajednici. Program deinstitucionalizacije u Hrvatskoj se, u skladu sa svjetskim trendom, provodi da bi se osobe s invaliditetom, izolirane od društva u posebne ustanove, uključile u zajednicu.
Kad je o udomiteljstvu riječ, stanovnici Primorsko-goranske županije najnezainteresiraniji su u zemlji, a udruge koje prate proces deinistitucuionalizacije žale se na slabu potporu države u tom procesu.
Taj je proces u Hrvatskoj proveden u nekoliko domova, a velik dio posla tek predstoji. Tehnička ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić obišla je početkom srpnja nekoliko županija, među njima i Primorsko-goransku, da potakne bržu transformaciju domova u centre koji će osobama kad napuste dom pružati logističku potporu u nizu usluga koje su im bile osigurane u domu. Ministrica smatra da se neke ustanove mogu spojiti, neke transformirati u centre za pružanje usluga, a posebno se zalaže za smještaj djece u udomiteljske obitelji.
Od sedam ustanova socijalne skrbi, samo jedna se dosad preoblikovala iz doma u centar pružanja usluga u zajednici, a ostalima to predstoji. Oko 500 korisnika i 200 zaposlenih trebalo bi se snaći u novim okolnostima, i preorjentirati na drukčiji rad i način života. Iz Ministarstva socijalne politike i mladih poručuju da će za korisnike kojima je potrebna dugotrajna intenzivna skrb domovi osigurati tu uslugu temeljem procjene stručnih timova. Ostali će se, prije ili kasnije, morati priviknuti na samostalniji život.
Riječka Udruga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom skeptična je u pogledu državne potpore u procesu deinstitucionalizacije.
Bez životnih navika
– Problem je u tome što mnoge osobe koje napuste dom ne mogu funkcionirati uz manju podršku, nego bi im čitavog dana na raspolaganju trebala biti domaćica. Država to ne osigurava, pa bivši korisnici doma ovise o lokalnim vlastima ili obitelji. U Vrbovskom smo imali slučaj dvaju korisnika kojima su roditelji umrli, ostavili im nekretninu, i mogli su preseliti iz doma uz vrlo mali trošak. Gradske vlasti osigurale su im gerontodomaćicu koja im dođe dvaput tjedno, ali to nije dovoljno, jer su to mladi ljudi bez životnih navika, koji se ne znaju snaći u osnovnim životnim situacijama – ističe Anica Pribanić, predsjednica Udruge.
Na području Primorsko-goranske županije dosad je transformiran »Izvor« Selce, a taj proces proći će i domovi za djecu u Novom Vinodolskom i Lovranu, odgojni domovi u Malom Lošinju/Cresu i Rijeci, te Dom za odrasle osobe »Turnić« i Centar za rehabilitaciju Rijeka. Država će im, kažu u resornom ministarstvu, osigurati nekretnine za premještaj, pomoći u izradi planova deinstitucionalizacije i projekata za prijavu za EU fondove.
– Transformacijom domova u centre za pružanje usluga u zajednici, razvit će se usluge organiziranog stanovanja uz sveobuhvatnu i povremenu podršku, savjetovanja i pomaganja obitelji, savjetovanja i pomaganja djeci i mladima nakon izlaska iz skrbi te poludnevnog i cjelodnevnog boravka – kažu u ministarstvu. Danas su na raspolaganju, kažu, usluge rane intervencije, osobni asistenti, individualna i grupna psihosocijalna podrška i pomoć u kući.
Razočarana je, kaže, što se radi o divnoj ideji, ali je realizacija loša. I njena životna situacija govori o tome koliko je država nespremna osigurati servis za pomoć osobama s invaliditetom. Nakon teške operacije srca, suprugom koji je prebolio dva moždana udara, samostalno brine o 48-godišnjem sinu koji je uz osnovnu bolest još i oslijepio. Na raspolaganju im je jedino patronažna sestra jednom tjedno.
Uz takvu logistiku, teško je očekivati da će deinstitucionalizacija ići u dobrom smjeru, strahuje Pribanić. Njena udruga već 57 godina skrbi o djeci s mentalnom retardacijom, ali i cerebralnom paralizom, autizmom, slijepima… Veći dio njihovih korisnika, kojima pružaju poludnevni boravak, ne može živjeti samostalno. »Ne bih htjela da nastave putem kojim su krenuli. To su živa djeca, a ne paketi«, upozorava Pribanić.
Više osoblja
Nevladine udruge danas nose najveći dio brige o osobama s invaliditetom koje nisu smještene u institucije. Tako ne bi smjelo ostati, ako država namjerava provesti kvalitetnu deinstitucionalizaciju, upozoravaju.
– Udruge su zainteresirane za organizaciju samostalnog stanovanja, ali država tu mora pružiti veću potporu i dobro osmisliti proces. Kanada je svojedobno zatvorila sve ustanove, a onda su ih pootvarali privatnici, pa korisnici danas moraju sami plaćati ono na što su nekad imali pravo – ilustrira Mirjana Jakovčev, predsjednica Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama. »Ne treba stvari lomiti preko koljena, nije svatko za samostalno stanovanje. Treba dobro odvagnuti kome bi to koristilo, a kome ne, a onda postojeće ustanove reorganizirati tako da budu modernije, s više osoblja, i da imaju 25, a ne 300 korisnika«, smatra Jakovčev.
