Novac na bankovnom računu naizgled je siguran: iznos se ne mijenja, a ponekad se uvećava i za kamatu. No rast cijena znači da se za istu svotu s vremenom može kupiti sve manje.

Prema procjenama investicijske platforme Finax, inflacija hrvatskim građanima godišnje smanjuje kupovnu moć novca na bankovnim depozitima za oko 430 eura po stanovniku, odnosno približno 1,7 milijardi eura na razini cijele zemlje.

Prema podacima Hrvatske narodne banke, građani su u lipnju 2026. na tekućim i štednim računima imali oko 33 milijarde eura, dok je na oročenim depozitima bilo još deset milijardi. Ukupno je tako u bankama bilo pohranjeno više od 43 milijarde eura, no taj novac ne zadržava nužno i svoju stvarnu vrijednost.

Naime, tekući i štedni računi uglavnom ne donose kamatu, pa se njihova kupovna moć smanjuje u skladu s inflacijom. Uz godišnju stopu inflacije od 4,2 posto, zabilježenu u kolovozu 2026., vrijednost novca na takvim računima realno pada. Oročeni depoziti kratkoročnijeg dospijeća donosili su, prema navedenim podacima, prosječnu kamatu od 1,45 posto, što znači da je njihov realni godišnji gubitak iznosio oko 2,75 posto.

Finax procjenjuje da je sličan trend bio prisutan i tijekom prošle godine, kada je gubitak kupovne moći iznosio oko 360 eura po stanovniku. Posebno je izražen bio tijekom 2022. i 2023., kada je inflacija u Hrvatskoj dosegnula 10,8, odnosno 8,4 posto. U samo dvije godine kupovna moć novca na bankovnim računima tako je realno pala za gotovo petinu.

– Novac na tekućim i štednim računima danas praktički ne donosi kamatu, pa svakog mjeseca tiho gubi vrijednost punom stopom inflacije. Kada to preračunamo u konkretne iznose, prosječan stanovnik Hrvatske na taj način gubi oko 430 eura kupovne moći godišnje, a na razini cijele zemlje riječ je o gotovo 1,7 milijardi eura, kazao je Emilio Gučec, country manager Finaxa za Hrvatsku.

Kolika bi razlika mogla nastati tijekom duljeg razdoblja, pokazuje i Finaxova projekcija za deset godina. Kada bi se 43 milijarde eura s bankovnih računa uložile u globalno diverzificirani portfelj ETF fondova uz pretpostavljeni prosječni godišnji prinos od sedam posto, vrijednost ulaganja nakon deset godina mogla bi dosegnuti oko 84,6 milijardi eura.

Ako bi novac ostao na bankovnim računima, uz pretpostavke iz izračuna, ukupni bi iznos porastao na približno 44,5 milijardi eura. Razlika bi tako iznosila gotovo 40 milijardi eura na razini cijele zemlje.

Riječ je, međutim, o projekciji koja se temelji na pretpostavljenom prinosu, a ne o zajamčenom rezultatu. Ulaganja na financijskim tržištima nose rizik, a ostvareni prinosi mogu se razlikovati od povijesnih prosjeka.

Gučec pritom upozorava da se novac koji dugo ostaje na računima bez odgovarajuće kamate postupno obezvrjeđuje. Bankovni depoziti mogu imati važnu ulogu u čuvanju novca za svakodnevne troškove i nepredviđene situacije, no dugoročna štednja zahtijeva razmatranje i drugih mogućnosti.

Prema projekciji HNB-a koju navodi Finax, inflacija bi se do 2028. trebala usporiti na oko 2,8 posto. I uz takvu stopu, kupovna moć novca koji ne donosi kamatu nastavila bi padati. Gučec ističe da se kod ulaganja, za razliku od novca koji stoji na računu, s vremenom može pokazati učinak ukamaćivanja, odnosno ostvarivanja prinosa na prethodno ostvarene prinose.

Što je razdoblje ulaganja dulje, taj učinak može biti izraženiji. Ipak, konačan rezultat ovisi o kretanju tržišta, naknadama, porezima i odabranom obliku ulaganja, dok novac na bankovnom računu, iako izložen inflaciji, nije podložan istim tržišnim oscilacijama.