Hrvatsko gospodarstvo u trećem je tromjesečju raslo 2,8 posto na godišnjoj razini, što je najbrže u eurozoni, inflacija usporava, nezaposlenost pada, osobna potrošnja je lider u sastavnicama BDP-a koji mu najviše pridonosi i najviše ga ubrzava.

Rastu plaće, najviše u javnom sektoru, pa se očekuje da bi osobna potrošnja BDP mogla značajno povući i u idućoj, izbornoj godini. Rastu i investicije, pogotovo javne na krilima EU fondova, bespovratna sredstva nude se i javnom i privatnom sektoru, a prognoze za iduću godinu također idu u pravcu da će se i cijela eurozona polako oporavljati od recesije koja to de facto nije ni bila, ali da će se odmaknuti s tog ruba levitiranja između simboličkog plusa i minusa.

Sve izgleda dosta dobro u danom kontekstu, no vide se i napukline.

Što se BDP-a tiče, zabrinjava pad izvoza, pogotovo roba, u čemu se ogledaju naravno recesijska kretanja kod naših glavnih vanjskotrgovinskih partnera. Pao je i uvoz, pa je neto doprinos ove stavke BDP-a ipak pozitivan. Pad uvoza u kontekstu rasta potrošnje neobičan je fenomen za hrvatske prilike.

Prof. dr. sc. Marijana Ivanov / Arhiva NL

No, i turizam gubi zamah, a jedno i drugo je prošli tjedan komentirao i HUP, izrazivši zabrinutost oko konkurentnosti domaćeg gospodarstva i izvoza koji očito gubi korak kako se sužava tržište i kako je sve teže utržiti domaću robu na tržištu eurozone. Što se turizma tiče, primjećuju da je postojeći model očito dosegnuo neke limite te se umjesto kvantitete treba više oslanjati na kvalitetu. Drugi problem također je strukturne prirode, ali i više od toga.

Već dulje vrijeme dio ekonomista upozorava da koliko god da su EU fondovi, bespovratna sredstva, važni, nezamjenjivi i dobrodošli zapravo su dvosjekli mač jer dok se domaća privreda na njih oslanja sve više tupi njena prirodna oštrica za samostalnu borbu na tržištu. Zasad dakle plovimo na tom valu EU fondova, iako doduše doprinos investicija rastu ni izbliza nije toliko značajan kao doprinos osobne potrošnje, no što će biti kada presuše i hoćemo li se više znati oslanjati na domaće proizvodne snage.

Neki će reći, te su snage već ionako odavno desetkovane, a tko je preživio sve nedaće tranzicijskog tržišta, kroz nekoliko etapa i udaraca razne vrste, sada valjda može preživjeti sve, pa i besplatni ručak. No, ako se strategija, i privatna i javna, bude predugo prilagođavala agendi i mindsetu koji dolazi izvana postat će tek zrcalna slika briselske administracije. Kreativna destrukcija tržišta zamrijet će pred juridičkim okvirom koji nije ni tržišni ni intervencionistički.

O dinamici kretanja sastavnica BDP-a, rizicima od recesije, te fiskalnim rizicima u kojima, u uvjetima povećanih kamata, rastu izdaci i deficit proračuna, pitamo Marijanu Ivanov, profesoricu s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Pozitivno i u 2024.

– Dobra je vijest što hrvatski BDP raste i to po stopama na kojima nam danas zavide vodeća gospodarstva europodručja. Prilično je izvjesno da ćemo takve pozitivne stope rasta bilježiti i u narednoj 2024. godini, no pitanje je do kada će slika izgledati ružičasto, jer niti sredstva iz EU fondova, ni rast plaća – prvenstveno u javnom sektoru, neće održati taj rast na dugi rok, tumači profesorica Ivanov. Kaže da je stopu realnog rasta BDP-a od 2,8 posto u trećem kvartalu 2023. pogurao dominantno rast potrošnje kućanstva za 3 posto, a koja je uobičajeno na razini više od 50 posto ukupnog BDP-a (u zimskim kvartalima i 60 posto) pa stoga o njoj primarno ovisi gospodarska slika stanja u hrvatskoj ekonomiji kada BDP promatramo s potražnje strane (rashodna metoda).

– Investicije su u trećem kvartalu uobičajeno niske (oko 9 do 11 posto BDP-a), a u trećem kvartalu 2023. njihova je razina u odnosu na ukupni BDP bila čak i niža od prijašnjih godina, tako da rast bruto investicija u fiksni kapital od 6,1 posto nije imao prevelik utjecaj na stopu rasta BDP-a. Slična je situacija i s državnom potrošnjom, ali koja ipak ima veće učešće pa je pozitivni doprinos bio značajniji.

Sliku je ipak značajno pokvario pad robnog izvoza s realnom stopom promjene minus 20,4 posto, kao i blagi pad izvoza usluga s realnom stopom promjene minus 0,5 posto, i to upravo u kvartalu kada se zbog turizma izvoz usluga kreće na razini 50 posto BDP-a (u usporedbi sa zimskim mjesecima kada je tek na razini 15 posto). Pritom treba voditi računa da se radi o realnim promjenama, odnosno o podacima koji su korigirani za učinke inflacije, zbog čega je nominalna slika doprinosa turizma bolja od realne i nominalno se bilježi rast izvoza usluga, ali što nije slučaj kod robnog izvoza i uvoza koji su i nominalno i realno zabilježili značajniji pad.

Pritom su opisana kretanja izvoza i uvoza roba dominantno pod utjecajem kretanja cijena energenata i volumena trgovanja energentima, s obzirom na to da su cijene energenata ove godine ipak znatno niže nego 2022., kao i sama potražnja na međunarodnom tržištu.

Goran Kovacic/PIXSELL

Posljedično, pozitivan doprinos rastu BDP-a u trećem tromjesečju dao je pad uvoza roba realno za čak 12 posto. Gledano kroz proizvodnu metodu obračuna BDP-a slika ipak izgleda daleko lošija kada se analizira doprinos pojedinih djelatnosti rastu.

Prerađivačka industrija je zabilježila realni pad bruto dodane vrijednosti za 4,3 posto, a u kombinaciji s rudarstvom i vađenjem pad za 5,8 posto, a pad se kontinuirano bilježi iz kvartala u kvartal još od četvrtog kvartala 2022. što u kombinaciji s pokazateljima o padu industrijske proizvodnje u gotovo svim kategorijama osim kod kapitalnih proizvoda ukazuje na recesijska kretanja u sektoru industrije i robnog izvoza prerađivačke industrije, odnosno rast prometa industrije trenutno bilježimo jedino za domaće tržište dok su izvozna u padu.

Djelomično sliku popravlja još uvijek vidljiv rast dodane vrijednosti u građevinarstvu i poslovanju nekretninama iako se na tržištu nekretnina već prilično vidi stagnacija osim u segmentu koji se tiče infrastrukturnih ulaganja financiranih iz EU fondova, ističe Ivanov.

Navodi dalje da je u djelatnosti trgovine, smještaja, prijevoza i pripreme hrane koja se zajednički navodi u podacima o BDV-u primjetan relativno mršav rast od svega 1,7 posto u trećem tromjesečju 2023. pa očito, kaže, »ni relativno zadovoljavajuća turistička sezona nije uspjela nadoknaditi pad bruto dodane vrijednosti u sektoru trgovine, ali je skup navedenih djelatnosti zajedno svakako jedan od onih koji su imali značajno učešće u rastu BDP-a«.

Rast dobiti banaka

– I nakon svega navedenog dolazimo do djelatnosti koja je u trećem, kao i drugom tromjesečnu imala najveći utjecaj na rast kako bruto dodane vrijednosti tako i ukupnog BDP-a, a ujedno predstavlja i razlog zabrinutosti o budućnosti hrvatskog gospodarstva. Radi se o djelatnosti »Stručne, znanstvene, tehničke, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti« koja je zabilježila rast od 5,9 posto.

U drugom tromjesečju pored djelatnosti »Stručne, znanstvene, tehničke, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti« rastu bruto dodane vrijednosti pridonijela je također i financijska djelatnost, prevedeno značajan rast dobiti banaka. Sveukupno gledajući, rastemo zahvaljujući EU fondovima, javnim dugom financiranom rastu plaća u javnom sektoru i djelomičnom rastu plaća u privatnom sektoru koji je zahvaćen manjkom radne snage i zahvaljujući i dalje visokoj potrošnji građana (iza koje stoje i zalihe štednje kumulirane u ranijim godinama), a toj potrošnji svakako treba pridodati i potrošnju turista iz inozemstva i doznake koje iseljena Hrvatska šalje obiteljima.

U toj priči nema inovacija, nema tehnološkog napretka, nema rasta produktivnosti ni rasta konkurentnosti, jedini pomak je energetika u segmentu ulaganja u obnovljive izvore energije – zelenu tranziciju, te nešto digitalizacija (nažalost i ona je uvelike naslonjena na javnu nabavu u javnom sektoru, a manjim dijelom u povećanje produktivnosti industrije), upozorava Ivanov.

– Sami za sebe imamo slabe izglede za povećanje dugoročne potencijalne stope rasta i očuvanje konkurentnosti u budućim godinama kada se oporave njemačko i francusko gospodarstvo, odnosno gospodarstva izvozno orijentiranih novih članica EU-a poput Češke i drugih.

Njemačka je u krizi s jedne strane zbog energetske krize i geopolitičkih napetosti na istoku Europe te fragmentacije svjetske trgovine uz rastući protekcionizam s druge strane, a s obzirom na to da čini 26 posto gospodarstva europodručja pad njemačkog realnog BDP-a za 0,4 posto u trećem tromjesečju 2023. u odnosu na isto tromjesečje 2022. jasno da snažno utječe na nepovoljna ekonomska kretanja u cijelom europodručju.

Tome svako treba pridodati i recesijska kretanja u Francuskoj koja čini 20 posto gospodarstva europodručja te Italiji sa 17 posto učešća. Hrvatska čini svega 0,8 posto gospodarstva europodručja pa je naš gospodarski rast po relativno visokim stopama malo zapažen.

Europodručje praktično stagnira još od globalne financijske krize, a nakon više od 10 godina stagnacije danas je u cjelini praktično na rubu recesije, a sve to skupa najviše pogađa hrvatske izvozno orijentirane proizvodne sektore jer se oni intermedijarnim proizvodima naslanjaju na njemački izvoz finalnih proizvoda. Europa je i zarobljena u vladavini birokracije i prekomjernoj regulaciji pa stoga i ne čudi da su stope rasta značajno niže od SAD-a koji je u trećem kvartalu ostvario rast od 2,9 posto.

EU fondovi imaju za cilj osnažiti rast Europe u cjelini i naravno da su najviše dostupni slabije razvijenim članicama EU-a poput Hrvatske, i naravno da kroz izgradnju infrastrukture mogu značajno doprinijeti razvoju.

No, pitanje je zašto oni nisu dostupni ili nisu dovoljno dostupni za osnaživanje hrvatske industrije i velikih poduzeća kojom bi ostvarili iskorak u proizvodnji proizvoda s većom dodanom vrijednošću i većoj produktivnosti, kako bi se smanjila ovisnost o turizmu, ali i samim EU fondovima jer dugoročno nećemo generirati rast BDP-a i životnog standarda – niti iz obnovljenih dvoraca ni obnovljenih crkvi, a u školama koje obnavljamo ili gradimo sutra će sjediti još manje djece, zaključuje prof. dr. Marijana Ivanov.