Tako se to radi! Kad imaš proizvod dokazane kvalitete za kojim tržište iskazuje veliko zanimanje – odmah se kreće u njegov razvoj. Upravo bismo tako mogli nazvati aktivnosti vinarije Pavlomir, druge najveće nakon TZ Vrbnik u Primorsko-goranskoj županiji, koja je ovih dana krenula u sadnju 24 tisuće trsova žlahtine.

Površina je to veća od četiri hektara, nasušno potrebna u PGŽ koja ide u red županija s najnerazvijenijom poljoprivredom.

Jako tražena sorta

Iako se zahvaljujući djelovanju marketinško-sajamskih i prezentacijskih aktivnosti po pitanju autohtonih kvarnerski sorti može steći drugačiji utisak, ona da vina ima u izobilju, činjenica je da je žlahtina jako tražena sorta koje nema dovoljno ni na Krku gdje joj je dominantna proizvodnja.

Foto Edi Prodan

I na njezinom otoku znatno su jači malvazija i graševina. Znamo li da su Istra i Kvarner isto, jedinstveno vinogorje, začuđujuće, pa i zastrašujuće djeluje podatak da na Istru u toj zajednici otpada čak 97 posto površina pod vinogradima, pa tako i proizvodnje vina.

Srećom, s dolaskom novog župana, Ivice Lukanovića pokreću se i sasvim drugačiji odnosi prema poljoprivrednoj proizvodnji. Njegov je cilj znatno povećati površine pod nasadima, pokreću se aktivnosti na definiranju zemljišta u državnom vlasništvu koje se može dati u trajni zakup zainteresiranim vinogradarima.

Foto Edi Prodan

Konačno, jer primjerice Ivica Dobrinčić, jedan od najboljih kvarnerskih vinara, već dugi niz godina čeka ne rješenje o molbi za zakup zemljišta iznad Vrbnika nego i samo – najbanalniji, najpristojniji odgovor.

Konačno

Žlahtina i ostale autohtone kvarnerske sorte idu u red ne samo kvalitetnijih nego i atraktivnijih, da se tako izrazimo, sorti ali ih danas nažalost ima samo – u tragovima.

Foto Edi Prodan

Jarbola, Troišćina, Belica, Sansigot da spomenemo samo neke imaju proizvodnju koja teško na godišnjoj razini može zadovoljiti ma i bolji restoran, da o bilo kakvom tržištu ni ne govorimo.

I zato – konačno! Konačno se shvatilo da je upravo širenje vinograda s autohtonim sortama jedna od najvećih razvojnih prednosti Primorsko-goranske županije.

Foto Edi Prodan

S današnjih ma ni 200 hektara pod vinogradima moralo bi se u ne tako dugo vrijeme stići najmanje do tisuću. I to s unaprijed jasnim saznanjem da je tržište naprosto njih – žedno.