Nadzorni odbor “3. maja” jučer je usvojio plan restrukturiranja ili, bolje rečeno, moguću slamku spasa za riječko brodogradilište.

O ovom dokumentu, u kojem je konačno iskristaliziran model kako riječkim navozima produljiti život, već više mjeseci traju usuglašavanja, a ostaje za vidjeti kojom će se brzinom zamišljeno uspjeti i provesti.

Službeno, o sadržaju ovog dokumenta nemoguće je bilo što konkretnije doznati, pa i u ovom trenutku kada ga je amenovao trećemajski Nadzorni odbor.

Predsjednik NO-a u “3. maju” Juraj Šoljić kaže da će o svemu više doznati kad se krene u proceduru sazivanja izvanredne Glavne skupštine brodogradilišta, kao zadnje instance usvajanja tog dokumenta.

Tko da dođe s vrećama novca

Kada bi to moglo biti, Šoljić nije mogao preciznije odrediti, uz obrazloženje da se prethodno moraju pripremiti svi prateći dokumenti – od procjene vrijednosti dugotrajne i neoperativne materijalne imovine, kao i financijske materijalne imovine.

Ostaje za vjerovati da su u “3. maju” svjesni hitnosti provedbe i poduzimanja operativnih koraka, na što upućuje i Šoljićeva načelna najava da će se Skupština dioničara “3. maja”, koju de facto čini stečajna upraviteljica Uljanika d.d., nastojati održati u čim je moguće kraćem roku.

Bez obzira na manjak službenih informacija, nije teško zaključiti u kojem pravcu ide plan spasa “3. maja”, naročito kad se stavi na stol činjenica da riječki škver, prema posljednjem javno objavljenom financijskom izvješću, bilježi gotovo 90 milijuna eura gubitka iznad kapitala.

Vjerovati da će netko doći s vrećama punim novca kojim će sanirati te stare dubioze, bajkovita je teza. U prilog tome govore i dva neuspješna pokušaja prodaje “3. maja”.

Na javne pozive za kupnju 88 posto dionica, u vlasništvu bankrotiranog Uljanika, nije se javio ama baš nitko, čak ni da pokaže načelni interes za proces due diligencea.

U zatvorenom krugu

S takvim negativnim kapitalom, riječko brodogradilište je u zatvorenom krugu u kojem ne može normalno i samostalno poslovati i ugovarati poslove.

Tijekom protekle tri godine, taj se jaz uspio nadvladati na način da je riječki škver ušao u poseban program iza kojeg je stala Vlada, ali samo za započete novogradnje koje su zatečene krahom Uljanik grupe.

Još i prije nego što je Vlada posljednja državna jamstva trećemajcima uvjetovala izradom plana restrukturiranja, u kuloarima se kao moguća slamka spasa spominjala tvrtka “3. maj Rijeka 1905” kroz koju bi se mogla nastaviti brodograđevna djelatnost, neopterećena financijskim dubiozama iz prošlog, neuspjelog restrukturiranja pod kapom Uljanika.

Riječ je o tvrtki kćeri “3. maja” koja je osnovana još 2017. godine, tada za potrebe izgradnje jednog broda – chemical tankera “Santiago” koji je, podsjetimo, nakon puno peripetija isporučen španjolskom brodovlasniku u ožujku prošle godine.

Riječ je o tvrtki koja je svih ovih godina u stanju mirovanja, ali koju bi se, ako bude dovoljno volje, moglo brzo aktivirati i na taj način otvoriti put da se krene od nule. U odnosu na 90 milijuna eura negativnog kapitala matice, već bi to bio ogroman iskorak.

Novi poslovi

Dostupne informacije upućuju da se jučer usvojenim planom restrukturiranja ide u pravcu da se svi novi poslovi ugovore na tvrtku kćer, dok bi postojeće projekte – završetak samoiskrcavajućeg “bulka” za kanadsku Algomu, kao i završno opremanje tankera za Viterlef Management, kada jednom stigne iz Brodosplita, odradio i završio “3. maj”.