Zavod za aeronautiku

FOTO Prvi let se ne zaboravlja: Posjetili smo centar za obuku budućih pilota i kontrolora leta

Ljerka Bratonja Martinović

Foto Josip Mišković

Foto Josip Mišković

Mlade ljude to privlači, ali morate biti motivirani da to stvarno želite raditi, a ne da samo stavljate slike na Instagram, kaže student Mislav Martinek, jedan od 15-ero studenata koliko ih prosječno godišnje završi školovanje za civilnog pilota



Nedugo prije upisa na studij letio sam prvi put, za Amsterdam. Kad su se kotači odvojili s piste, onaj pogled na Zagreb, taman sam sjedio iznad krila, rekao sam sebi: To želim. I evo, tu sam – tako motivaciju za studij aeronautike na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu opisuje student Mislav Martinek, jedan od 15-ero studenata koliko ih prosječno godišnje završi školovanje za civilnog pilota na toj visokoškolskoj ustanovi.


Prvi samostalni let odradio je nakon samo 12 sati pripreme, odnosno letenja s instruktorom. To je dan koji pilot ne zaboravlja, kaže Mislav, a da to nije samo njegov osobni dojam, nego iskustvo koje se pamti čitav život, potvrdili su mu, kaže, i njegovi stariji kolege s puno više letačkog iskustva.





Fakultet prometnih znanosti proslavio je prošli tjedan 38 godina postojanja i 30 godina školovanja pilota u kojima je diplomu steklo više od 400 pilota. U zadnje tri godine među 20 je najpoželjnijih fakulteta u zemlji, a svake godine popuni upisne kvote. Osim pilota civilnih zrakoplova, na toj se ustanovi, na Zavodu za aeronautiku, školuju i vojni piloti i kontrolori leta. Upisati studij nije lako, treba zadovoljiti rigorozne uvjete koji se traže od budućih studenata, a interes je velik. Za 18 mjesta godišnje otvorenih za civilne pilote prijavi se i do 70 kandidata.


Otpornost na stres


Oni koji su već iskusili dobre i loše strane profesije, kažu: Ako želite biti pilot samo zbog pogleda, nemojte. A za kontrolora leta nikako se nemojte natjecati ako vam je motiv samo dobra plaća. Za oba posla potrebna je visoka motivacija i otpornost na stres, pa mnogi odustanu od svog profesionalnog plana kad se već u njega dobrano upuste. Pri odluci o budućem zanimanju, spol je najmanje važan.


– Tu nema razlike, dobar ženski pilot jednako je dobar kao bilo koji muški pilot, ističe Mislav. Koliko se cura prijavi na ovaj studij ovisi od godine do godine, pa nekad u generaciji nema niti jedne djevojke, a u njegovoj je generaciji među 15 studenata bilo pet djevojaka, priča nam Mislav.


Na malom aerodromu Hrvatskog zrakoplovnog nastavnog središta u Lučkom, gdje školski avioni – na neskriveni jad instruktora letenja – polijeću s travnjaka jer asfaltirane piste nema, novinarske je ekipe u povodu značajne obljetnice Fakulteta dočekao sam dekan, Marko Šoštarić. Pozira u avionu, iako sam ne zna njime upravljati. »Jednostavno se nisam odlučio na to tijekom studija, ali sad ste mi dali razmišljati«, kaže nam.


Platforme za dronove

 


Već sedam godina, od 2014. godine, pri Zavodu za aeronautiku djeluje Laboratorij za simulaciju operacija besposadnim letjelicama gdje se razvijaju platforme za dronove koje se mogu primjenjivati u različite svrhe. Trenutno je u tijeku projekt razvoja drona za detekciju radiosignala. Iako surađuju s nekim tvrtkama, njihovi dronovi nisu za komercijalnu primjenu, ističu na fakultetu, već razvijaju tehnologiju koja može naći svoju primjenu u gospodarstvu. Dosad su sastavili četiri velika drona, a na 3D printeru isprintali još tri mala. Svi se oni koriste i za istraživanja na kojima rade studenti aeronautike.

Obuka za pilota za studente aeronautike znači 200 sati leta, a već nakon 12 sati studenti u pravilu polete sami. To se u pravilu događa već nakon prva dva semestra teorijske nastave u učionicama Fakulteta u kampusu na Borongaju. U Lučkom praktični dio nastave odrađuju na simulatoru leta, s upravljačkom pločom velikog putničkog zrakoplova, a usporedo s tim na malim školskim avionima. Fakultet u svom vlasništvu ima pet zrakoplova – tri Cesne C172, jedan Diamond DV20 i dva Duchessa BE76.


– Studenti i u Lučkom slušaju dio teorijske obuke koja im je potrebna za ostvarivanje prvih satova leta, zatim sjedaju u zrakoplov i već u ljeto nakon prve godine studija, odnosno između drugog i trećeg semestra, ulaze u zrakoplov i ostvaruju prve letove. U tom periodu ljeta odrade 15-ak sati, što uključuje i prvi samostalni let u zrakoplovu, bez instruktora, objašnjava njihov profesor Petar Andraši. Nakon toga započinje paralelni proces teorijskog školovanja na fakultetu i letačke obuke u Lučkom. U tjednu studenti imaju jedan do dva letačka dana, a tri dana ili četiri dana provedu na fakultetu. Nakon tri godine, postaju civilni piloti i prvostupnici inženjerstva.


Posebno iskustvo


Zanimljivo je da samostalno letenje počinje u pravilu nakon samo 12 leta s instruktorom. Čini se iznimno malo, s obzirom da u autoškoli sami za volan ne možete bez 30 sati vožnje pod pratnjom.


– Odluku o tome kad ćete samostalno poletjeti donosi instruktor, a može se tu i dodati sati leta ako netko ne zadovoljava neke kriterije. Ali u pravilu to je 12 sati, kaže nam Mislav.



Prvi je let, dodaje, posebno iskustvo koje se pamti.


– Prvi let se ne zaboravlja. Prije samog leta provjerava se s drugim instruktorom da se vidi imate li sposobnosti da taj let ostvarite. Ako je instruktor zadovoljan potpiše odobrenje, zatvarate vrata i dalje idete sami. I to je strašno i predivno u isto vrijeme. Nemate nikoga pored sebe, sami ste… Nakon toga se čovjek počne navikavati na samostalno letenje, ali prvi put kad ste sami u avionu, a kraj piste stoji i gleda vas instruktor i netko od obitelji, to je poseban osjećaj i ne može se zaboraviti, kaže.


Tih 12 sati obuke odradi se u 25 radnih dana, a u pravilu se u Lučkom provede čitav dan, od 7 ujutro do 7 navečer.


– Uz izniman trud, želju i motiviranost, taj se strah od samostalnog leta potisne puno lakše nego što možda zvuči, objašnjava mladi pilot. On je diplomu već stekao, ali i dalje radi u Lučkom kao zaposenik i student te će tu po svoj prilici zasad i ostati.



Najvažnije je, kaže, znati sve potrebne upute i check-liste napamet.


– Morate znati što u kojem slučaju napraviti. Imate komunikaciju s kontrolnim tornjem, instruktor ima stanicu na zemlji, ali u zraku ne možete listati upute. Tako je jedna od karakteristika pilota da vole učiti. Nikad ne možete znati sve, ali priprema je opsežna, za pilota najbitnija, poručuje Mislav.


– Sve je ljepše vidjeti iz zraka, od Plitvica, otoka, mora, ljepša je čak i magla iznad Zagreba, tvrdi ovaj student iz Sesveta koji je, zahvaljujući svojoj instruktorici Maji, koja je bila uporna na kontrolnom tornju i rekla da bi to voljeli napraviti, preletio iznad svoje kuće u Sesvetama. Letovi na školskim avionima traju najdulje do tri sata, a budući piloti prije diplome sami, brzinom od 185 km/h naprave krug do Pule, Zadra i natrag.


Privatna dozvola


Pogled je posebna stvar, ali oni koji zbog toga upišu studij kasnije imaju problema, kaže ovaj mladić.


– Morate se vidjeti u tom svijetu, inače letjet ćete u oblacima u kojima pogled i nije naročit, letjet ćete u različitim uvjetima, događat će se nenadane situacije i osoba koja je tu zbog užitka možda se neće snaći. Mlade ljude to privlači, ali morate biti motivirani da to stvarno želite raditi, a ne da samo stavljate slike na Instagram, poručuje. Iznimno je, kaže, bitna brza i točna reakcija, smirenost, i poznavanje svih procedura. Tako dio njih tek na studiju shvati da im je draži inženjerski posao od letačkog, ili da bi umjesto kontrolora leta ipak radije radili posao s manje stresa pa se preorjentiraju na neko od zanimanja na tlu.



Piloti odškolovani na FPZ-u dobivaju dozvolu CPL – Comercial pilot licence, i mogu se prijaviti u bilo koju zrakoplovnu kompaniju na natječaj. Ako su primljeni, tamo dobivaju speicifičnu obuku za tip zrakoplova kojim bi trebali upravljati.
– Da, i mi imamo odljev mozgova, školujemo pilote i za europsko i za svjetsko tržište rada, kaže dekan Šoštarić. Piloti s FPZ-a zapošljavaju se u pravilu u Croatia Airlinesu i manjim hrvatskim operaterima, ali i u najvećim svjetskim kompanijama poput Ryan Air-a. Od 18 studenata po godini, njih 15-ak dobije diplomu pilota.


Oko dva do tri posto populacije ima predispozicije za posao pilota, navodi dekan, ali vještine letenja može svladati i prosječna osoba. Za privatnu dozvolu, koja se također može dobiti u Lučkom, potrebno je proći 45 sati leta i još devet ispita u Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo.


Mislav otkriva da mu je želja upravljati velikim zrakoplovima u komercijalnom zračnom prometu, ali to, kaže, nije stvar osobnog izbora.


– Malo je posla. Korona je ostavila velike posljedice, a piloti su traženi za specifična radna mjesta. Ne možete se prijaviti na puno različitih natječaja, navodi.


Vojni piloti


S druge strane, u vrijeme pandemije povećao se interes studenata za zanimanje vojnog pilota, ali tome je, kažu na fakultetu, kumovala objava kupnje borbenih aviona Rafalea. Godišnje se na FPZ-u školuje 15 vojnih pilota, a dulje su vrijeme, sve do kupnje novih vojnih aviona, upisne kvote ostajale nepopunjene.


– U zadnjih 10 godina interes za vojne pilote je mali. Njih selektiraju u Ministarstvu obrane, a onda se upisuju na naš studij, objašnjava kaže nam Biljana Juričić, profesorica s Katedre za kontrolu leta. Kako je Vlada objavila kupnju Rafalea, prošle godine je interes za ovaj studij skočio, pa se nakon 15 godina za vojnog pilota upisalo 14 studenata od 15 upisnih mjesta, dodaje.



Za taj su studij uvjeti stroži, traže se drugačije psihofizičke karakteristike, sigurnosne provjere… »Dobijemo od MORH-a popis onih koji mogu upisati studij. Dosad su svi upadali, a ako bude velik interes, bit će selektirani. MORH je tražio da upisujemo i do 20 studenata godišnje, ako dignemo kvote to će biti maksimum«, kaže prof. Juričić.


Vojni su piloti u boljem položaju, jer su svi stipendisti države. Civilni piloti od potrebnih 200 sati leta imaju plaćeno tek 12 sati, a ostalo plaćaju sami. U tri godine školovanja tako moraju platiti čak 350 tisuća kuna. Vojni piloti obavezno završavaju pet godina studija, a civilnima je dosta tri godine da bi mogli raditi. Mnogi su od njih u doba pandemije, kad je zračni promet drastično pao, a kompanije podijelile otkaze ili ih stavile na čekanje, odlučili upisati diplomski studij da iskoriste vrijeme, kažu na fakultetu.