Foto N. Mraović
Prema izračunu agronomskih stručnjaka, ovisno o tome imaju li tovljači vlastitu stočnu hranu ili je kupuju, gubici su po utovljenom junetu od 1000 do 1600 kuna.
povezane vijesti
- SAD donirao Hrvatskoj dva RTG uređaja za skeniranje kontejnerskog tereta, jedan ide u riječku luku
- Stranci dolaze, ali Hrvatska je i dalje zemlja iseljavanja: Hrvati najviše novaca šalju iz Njemačke, Irska izbila na drugo mjesto
- Demografski kolaps. U Hrvatskoj će do 2030. raditi skoro pola milijuna stranih radnika i to uopće nije prenapuhana procjena
Troškovi poljoprivredne proizvodnje rastu, a Hrvatska je po tome pri europskom vrhu. Podaci Eurostata pokazuju da su troškovi za 50 posto veći nego lani, veći su jedino u Latviji i Litvi, kaže statistika. Stočarima je najteže, ne samo proizvođačima mlijeka nego i tovljačima. Uz visoke cijene repromaterijala, hrane, gnojiva i goriva proizvodnja je neisplativa, upozoravaju u Udruzi tovljača junadi Baby beef, javlja HRT.
Poljoprivrednici u gubitku
Zbog poremećaja na tržištu sve se više u ovome poslu osjećam kao kockar koji gubi, kaže Nikola Pavičić koji ima farmu u Staroj Rači pokraj Bjelovara. Troškovi tova i otkupne cijene u vrijeme kad je počeo turnus i kada ga privodi kraju mijenjaju se kao na ruletu.
– Mi isporučujemo oko 700 do 800 grla godišnje, ali mislim da ćemo to smanjiti budući da smo proizveli na nivou države i manje hrane pa ćemo proizvoditi onoliko koliko možemo hraniti jer nam se ne isplati kupovati, za HRT-ovu emisiju Plodovi zemlje rekao je Nikola Pavičić iz Stare Rače.
Vlastita proizvodnja stočne hrane tek je donekle umanjila gubitke. Prema izračunu agronomskih stručnjaka, ovisno o tome imaju li tovljači vlastitu stočnu hranu ili je kupuju, gubici su po utovljenom junetu od 1000 do 1600 kuna.
– Prestao sam da vam bude iskren i računati. Moram se ponašati u skladu sa situacijom jer kad bih računao onda bih jednostavno prestao proizvoditi. Ne želim se dovesti u tu fazu jer sam malo lud, ali jednostavno još nisam došao do te faze da ništa ne radim. Malo mi je čudno i teško bi mi bilo da je štala prazna da june ne muče ili konji ne ržu ili da je jednostavno polje prazno, kazao je Pavičić.
Najveći dio junadi s ove farme odlazi u izvoz.
– Tržište Bliskog istoka iako je to sada malo stalo i tržište Italije, nešto je bilo izvoza za Grčku, Kosovo po cijenama. Cijene su takve kakve jesu ne određujem ja cijenu nego cijenu određuje kupac. Ako je roba nekog srednjeg standarda, onda je to 20 kuna. Međutim, kao što sam rekao, nismo mi u poziciji sad da odredimo cijenu, nego cijenu odredi kupac. Mi smo sretni u biti da prodamo, samo da si smanjimo troškove, istaknuo je Pavičić.
Dolazi do zatvaranja farmi
Junetina, kaže Nikola, postaje sve više luksuz kao i neke druge vrste mesa, a tržište u krizi pokazuje svoje zakonitosti.
– Tržište je odigralo svoju ulogu. Kada je dosegnulo neki vrhunac u 3. ili 4. mjesecu, jednostavno krajnji potrošač je rekao ja to više ne mogu kupovati, moramo stati, kupovat ćemo neko drugo meso, nećemo junetinu jesti i onda su počele cijene padati, isto tako je značajan utjecaj imao velika isporuka španjolskih farmera što se tiče tržišta Mediterana i to nam je srušilo značajno cijenu, dodao je Nikola.
Nikola se žali i kako su suša, rast cijene energenata i inflacija samo dio problema s kojima se stočari moraju nositi u situaciji koja je prepuna neugodnih iznenađenja.
– 60 kilometara od moje farme imamo tvornicu mineralnog gnojiva koja je zatvorena odnosno prestala je s proizvodnjom radi sankcija koje su donesene Rusiji, jednostavno je došlo do poskupljenja plina, a istovremeno se na tržištu pojavljuje urea koja je po nekoj trostruko većoj cijeni u odnosu na vrijeme prije krize i ta urea dolazi iz Rusije, dodao je Nikola.
I u proizvođačkoj organizaciji iz Našica, Poljoprivrednoj zadruzi Baby beef koja okuplja 22 stočara upozoravaju na teško stanje, posebice zbog rasta troškova proizvodnje koji ne prate rast otkupnih cijena stočarskih proizvoda. Manji stočari kažu, zbog toga dižu ruke od uzgoja.
– Idu linijom manjeg otpora i zatvaraju se masovno farme tako da mi imamo evo primjer jedan u Donjem Miholjcu, jedan od naših proizvođača i mlijeka i telića je zatvorio. Ostao je na 6 krava i bavi se ratarstvom. Onaj tko ima zemlju taj masovno prelazi na ratarstvo, a onaj tko nema a u problemima je, tada dolazi do zatvaranja farmi, rekao je Željko Jurkin iz Poljoprivredne zadruga Baby beef, proizvođačke organizacije Našice.
Ministarstvo bi trebalo biti moderator
Iz ove proizvođačke organizacije smatraju da Ministarstvo mora potaknuti povezivanje manjih stočara kojima je ugrožen opstanak.
– Dosad se Ministarstvo držalo sa strane, međutim uspjeli smo ih izanimirati da oni budu svjesni da moraju biti moderator sektorskog udruživanja u kojemu će svi u lancu od proizvođača, prerađivača, trgovca do krajnjeg potrošača, svi sudionici biti zaštićeni tako da uzimaju korektan dio kolača i da svima se omogući opstanak i razvoj, a ne da u tom lancu jedni ostvaruju profit, a drugi zatvaraju svoje proizvođačke kapacitete, naglasio je Jurkin.
A koliko je važna uloga države u sređivanju stanja na tržištu govori primjer Slovenije.
– Slovenija je 100 posto dostatna u proizvodnji junadi i u Sloveniji nema ni kilograma uvoza junetine, dakle od naših članova Mercator kupuje telad, ali kaže junetinu ne. Kako je Slovenija do toga došla naše kolege u Ministarstvu, nadležni ljudi vrlo lako mogu provjeriti to, kazao je Željko.
I druga susjedna država, kaže, može biti primjer kako znatno povećati broj stoke u samo godinu dana, što nama godinama ne uspijeva.
– Mađarska je u periodu od 2018. do 2019. godine povećala broj kraja dojilja, znači sustav krava, tele za 100 tisuća grla u samo godinu dana. Ako se ima kvalitetan cilj, ako znam kuda idemo, mjere su poznate i one se vrlo lako mogu provesti, rekao je Jurkin.
No iako znamo kamo bismo trebali ići, a to je put prema samodostatnosti, kriza nam pokazuje da sve teže dolazimo do broja goveda kojima bismo osigurali dovoljnu proizvodnju mlijeka i mesa za vlastite potrebe.
