RECENZIJA

Willie Nelson objavio 96. album: Opravdava njegov status glazbene legende

Marinko Krmpotić

Foto: Facebook

Foto: Facebook

Četrnaest country bisera, tihih, nježnih, baladičnih trenutaka



Neuništivi Willie Nelson jaše dalje! Najčuveniji živući country odmetnik 89. je rođendan obilježio čak 97. studijskim albumom, divnom pločom nazvanom »A Beatiful Time« kojom nam nudi 14 svojih novih country bisera, mahom nježnih, tihih i baladičnih trenutaka kroz koje se – a to mu je običaj na nekoliko posljednjih albuma – oprašta od života, svoje publike i brojnih mu dragih ljudi.


Taj oproštaj nije onako taman kakav je prije šest godina ponudio Leonard Cohen svojim briljantnim završnim albumom »You Want It Darker«, niti tako bolan poput iste te 2016. godine objavljenog Bowiejevog albuma »Blackstar«.


Za razliku od njih Nelson je presretan životom koji je proživio, svjestan kako na kraju ista sudbina čeka svakog pa od toga ne radi dramu, već strpljivo i s osmijehom blage sjete čeka svoj red nižući ugodne i humora pune studijske albume kroz koje slavi sve ono što je volio – glazbu, piće, žene, prijatelje, lutalački način života…





Posveta velikanima


Možda je ta njegova životna filozofija na ovom albumu iskazana kroz najduhovitiju pjesmu – srednje brzu, veselu i razigranu »I Don’t Go to Funerals« u kojoj nam pjeva kako ne ide na pogrebe pa zato neće biti ni na vlastitom!


Bit ću tamo negdje drugdje i s mojim prijateljima svirati i pjevati pjesme, govori nam stari majstor Willie spominjući kroz stihove neke od tih prijatelja i prijateljica, velikane kao što su Waylon Jennings, Johny Cash, Patsy Cline, Merle Haggard… Svima njima posvećena je i sjajna naslovna »A Beautiful Time« koja govori o ljepoti života lutajućeg country trubadura, bezbrojnim putovanjima, koncertima i uživanjima.


U niz tih pjesama i zahvala svakako ide i veličanstvena obrada Cohenove »Tower of Song«. Jedna od najčuvenijih rock pjesama o prolaznosti i smrti u Nelsonovoj je verziji dobila jedu od ponajboljih obrada.



Životne mudrosti


Naravno, veliko životno iskustvo Nelsona i na ovom albumu tjera na nekoliko pjesama kroz koje iznosi životne mudrosti i spoznaje pa tako »Energy Follows Thought«, kroz kombinaciju recitiranja i pjevanja uz laganini pratnju pratećih glazbenika dojmljivo govori o snazi duha i neprolaznosti duhovne energije.


»Dusty Bottles« slobodno možemo nazvati country šansonom u slavu starosti, a vrlo joj je slična »Live Every Day« koja nudi još jednu životnu mudrost uobličenu u onu čuvenu rečenicu kako svaki dan trebaš živjeti kao da ti je posljednji. A u takvom odnosu prema životu uvijek, ali baš uvijek, mora biti mjesta za prijatelje, druženje i zabavu o čemu govore »We’re Not Happy (Till You’re Not Happy)« te »With a Little Help from My Friends«, uspješna obrada čuvene pjesme grupe The Beatles.



Ljubavne teme


Kako je country glazba bez ljubavi nemoguća, Nelson i njegov dugogodišnji suradnik, teksopisac i producent Buddy Cannon, nude i niz ljubavnih pjesama od kojih u srce udaraju nježnošću i nepatvorenim emocijama country valcer »My Heart Was a Dancer« i završna o vječnoj ljubavi otpjevana šansona »Leave You With a Smile«.


No, još je i bolja uvodna »I’ll Love You Till the Day I Die« čijom će izvedbom itekako ponosni biti njezini autori, čuveni američki kantautori Chris Stapleton i Rodney Crowell. Divne latino i tex mex gitare pojačane za country obaveznim slide gitarama od ovih pjesama čine prekrasne country balade, a isto se može reći i za dvije o nesretnoj ljubavi – veličanstvenoj »Dreamin’ Again« te šarmerskoj »Don’t Touch Me There«.


Na sceni od 1956.


Da je »A Beautiful Time« sjajan album, potvrđuje i činjenica da je na cijenjenoj Metacritic stranici od 100 mogućih zaradio 84 boda, a procjene glazbene kritike potvrđuju i plasmani na top ljestvicama, posebno onim vezanim uz country glazbu gdje je ovaj album pri vrhu. Istina, na ovom je albumu glazba nešto tiša i ritam nešto sporiji u odnosu na prethodna tri albuma tzv. »trilogije o smrti«.


No, bilo bi čudno da nije tako. Jer, podsjetimo, Wille Nelson na sceni je od nezmislivo davne 1956. godine, a debitantski album pod nazivom »…and then I Wrote« objavio je ravno pred 60 godina – davne 1962. godine. Šest desetljeća kasnije još je tu, a novi je album sigurno bolji od tog davnašnjeg početnoga, kao i od niza kasnije objavljenih. Nedvojbeno, živući klasik country glazbe napravio je još jedan album koji ne samo da potvrđuje, već i u potpunosti opravdava, njegov status legende.


Sjajni suradnici

Od suradnika na ovom izvrsnom albumu svakako treba istaknuti sjajnu Melonie Cannon na pratećim vokalima, Mickeyja Raphaela na harmonici, Mikea Johnsona na gitarama te Lonieja Wilsona na bubnjevima, a u oko odmah upada i sjajna naslovnica koju je u country and western stilu »odlaska u smiraj« sjajno uobličila poznata američka fotografkinja Pamela Springsteen.