RECENZIJA

Drugi ovogodišnji album Willieja Nelson: nove verzije dobrih starih pjesama

Marinko Krmpotić

Foto: FACEBOOK

Foto: FACEBOOK

Glazbeni veteran na albumu je obradio vlastite pjesme vezane uz bluegrass. Od dvanaest pjesama sve su njegove, osim »Good Hearted Woman« koju je napisao s legendarnim Waylonom Jenningsom



Neumoran je country rock veteran Willie Nelson. U svojoj već devedest i prvoj godini (rođen je 29. travnja 1933. godine) objavljuje ukupno 74. (!), a ove godine drugi album!


Prvi, pod nazivom »I Don’t Know a Thing About Love«, objavio je za svoj devedeseti rođendan, a eto nam pet mjeseci kasnije još jedan novi studijski rad. Kako je počeo, moguće je da ćemo ove 2023. godine dočekati i njegov božićni album!



Tri općepoznate




Istina, ni jedan od ovogodišnja dva objavljena albuma ne donosi nove, već smo obrade već znanih pjesama. Na rođendanskom »I Don’t Know A Thing About Love« obradio je pjesme Harlana Howarda, tekstopisca kojeg izuzetno cijeni i koji mu je u početku karijere, a to je bilo početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, jako puno pomogao.


Na albumu »Bluegrass« odlučio je obraditi vlastite pjesme vezane uz bluegrass, country žanr u kojem se naglašeno koriste akustični žičani instrumenti (gitara, violina, banjo, mandolina…).


Od dvanaest na albumu zastupljenih pjesama sve su njegove, osim »Good Hearted Woman« koje su zajedno autori on i legendarni Waylon Jennings.


Iako je riječ o obradama već znanih pjesama, nedvojbeno je da će njegovi fanovi biti oduševljeni, a oni mlađi moći će iz prve ruke čuti nove verzije dobrih starih pjesama, nekih jako poznatih, ali i onih koje nisu bili veliki hitovi, ali su vrlo kvalitetne i s razlogom su odabrane za ovaj album.


Ako ćemo o najčuvenijima, onda su ljubiteljima country zvuka to tri općepoznate. »Good Hearted Woman« prekrasna je bluegrass balada srednje brzog tempa koja u prvi plan stavlja karakter i dobrotu žene koja trpi i još uvijek voli muža koji (pre)često voli noćni život i alkohol.


Još je čuvenija »On the Road Again« koju je 1980. godine napisao kao središnju temu svog prvog filma »Honeysuckle Rose« i te je godine došla do broja jedan na Billboardovoj top ljestvici. Isti je uspjeh, ali u izvedbi dvojca George Jones i Merle Haggard, imala 1982. godine »Yesterday’s Wine«, pjesma o prolaznosti života s istoimenog Nelsonovog albuma objavljenog 1971. godine.



Pjesma iz 1959.


Ostale pjesme nisu, poput spomenute tri, bile na samim vrhovima top ljestvica, ali su itekako dobre i zanimljive.


Klasične ljubavno-gubitničke otpjevane njegovim neponovljivim hrapavim glasom su srednje brza »No Love Around« te prekrasne i nježne balade sporog ritma »Somebody Pick Up My Pieces«, »Sad Songs and Waltzes« i »You Left Me a Long, Long Time Ago«, a »Home Motel« je, poput »On the Road Again«, još jedna o životu vezanom uz stalna putovanja i turneje glazbenika.


No, tu su još tri vrlo zanimljive i očigledno namjerno odabrane pjesme za ovaj album.


Veseli bluegrass »Bloody Mary Morning« posveta je njegovoj djeci, posebno sinovima glazbenicima Lukasu i Micahu (on je i autor naslovnice), koju je napisao još 1970. godine trudeći se njome progovoriti o tome kako nastoji biti što bolji roditelj.


»Slow Down Old World« itekako je vezana uz današnjicu i na njegov tipično duhovit način govori o tome kako je sve što se posljednjih godina događa za njega prebrzo.


No pravi mali biser je završna »Man With the Blues«, jedna od njegovih najstarijih pjesama. Naime, sredinom svojih dvadesetih, točnije 1957. godine, razočaran zbivanjima u glazbenoj industriji i nemogućnošću dobijanja prilike, odlučio je prestati s karijerom glazbenika.


Preselio se u Forth Worth u Teksasu i bavio se kao trgovački putnik prodajom Biblija i usisivača po sustavu od vrata do vrata.


Nakon godinu dana takvog života ipak se odlučio vratiti glazbi, a prva pjesma koju je napisao i snimio, i to davne 1959. godine, bila je baš sjajna »Man With the Blues«, pjesma koja ga je vratila glazbi u kojoj je, na njegovu i našu sreću, i dandanas.


Snimanje albuma

Producent i ovog albuma je njegov veliki prijatelj Buddy Cannon koji je prije pojave albuma medijima rekao kako je originalna ideja bila snimiti duete ovih pjesama, ali se od toga odustalo jer bi tražilo previše vremena i energije.


Umjesto dueta Cannon jer našao dobru ekipu pratećih glazbenika, otišli su u jedan studio u Nashvilleu i u dva dana snimili sve što možete čuti u 47 minuta albuma »Bluegrass«. Nelson je na te snimke nasnimio, u Austinu gdje živi, svoj glas.


Pri tom, što i sam ističe, nije svirao svoju čuvenu gitaru zvanu Trigger, pa je tako ovo album na kojem, nakon nekoliko desetljeća, nema te Nelsonove vjerne pratiteljice.