Uoči svog devedesetog rođendana (29. travnja), a na dvadeset i prvu godišnjicu smrti (3. ožujka) američkog kantautora Harlana Howarda, legendarni američki country outlaw majstor Willie Nelson objavio je svoj sedamdeset i treći (!) studijski album.

Pod nazivom »I Don’t Know A Thing About Love: The Songs of Harlan Howard« Nelson je ovog puta odlučio zahvaliti spomenutom Howardu, čovjeku koji mu je početkom tako davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća dao prvi posao tekstopisca u izdavačkoj i diskografskoj kući Pamper Music.

Od tog trenutka pa do danas Nelson je sagradio veličanstvenu kulu stihova i glazbe, jednu od najdojmljivijih u svijetu country glazbe.

Štoviše, svojim je radom daleko nadmašio čovjeka koji mu je prvi ukazao povjerenje i kojeg, potvrđuje to i ovaj album, Nelson nikada nije zaboravio.

Moćno i vjerodostojno

Deset Howardovih pjesama, mahom nastalih tih davnih šezdesetih, producirao je posljednjih godina Nelsonov najvjerniji suradnik Buddy Cannon, a zanimljivo je da je naslovnicu napravio Williejev sin Micah, također vrlo dobar gitarist koji posljednjih godina svira u pratećem bendu Neila Younga.

Odabravši za pratnju već uigranu ekipu (Jim »Moose« Brown – piano, synthesizer, Mike Johnson – steel guitar, James Mitchell – electric guitar, Larry Paxton – bas i Lonnie Wilson – bubnjevi) Nelson je iznova uspio napraviti dojmljivih tridesetak minuta glazbe kojom je ne samo oživio deset Howardovih pjesama, već iznova oduševio svojim godinama, viskijem i marihuanom napuklim glasom koji, bez obzira na to pjeva li o izgubljenim ljubavima ili siromaštvu, djeluje iznimno uvjerljivo.

Primjerice, u najčuvenijoj Howardovoj pjesmi, vječnoj »Streets of Baltimore« (1966.), nemoguće je ne vjerovati Nelsonovom promuklom glasu kad nam priča »štoriju« o tome kako je zbog ljubavi svoje drage mir Tennesseeja zamijenio svjetlima Baltimorea da bi se, shvativši da ona više voli ta svjetla od njega, vratio na svoju farmu na Jugu.

Sličnu vjerodostojnost čujemo i u pomalo ciničnoj »Busted« koju je 1963. godine proslavio Johnny Cash čiju uvjerljivost nastavlja Nelson u priči o zemljoradniku smještenom u zatvor koji pati jer vidi da usjevi propadaju, a žena i djeca su gladni.

Moćan je Willie Nelson i u naslovnoj »I Don’t Know a Thing About Love« (1984.) u kojoj zaljubljeni mladić moli Boga da mu pomogne, a Bog mu odgovara kako – iako zaista puno može i zna – pojma nema o ljubavi kad je riječ o ponašanju ljudi.

Posebno je, što je već tradicija, Nelson dobar kad pjeva srceparajuće ljubavne balade pa će stoga ne samo ljubitelje country zvuka oduševiti »The Chokin’ Kind« (1967.), »Life Turned Her That Way« (1965.) ili divna »Too Many Rivers« koju je 1965. proslavila Brenda Lee.

Foto: Facebook

Pravi biseri

»She Called Me Baby« (1961.) na albumu se našla jer je to bila pjesma nakon koje je Howard odlučio da više neće pjevati, već samo pisati za duge. Koliko je to dobro činio, svjedoči vesela uvodna »Tiger By the Tail« (1964.) te gorko duhovita »Excuse Me (I Think I’ve Got a Heartache)« iz 1960. godine, a ponajviše možda završna i malo poznata »Beautiful Annabel Lee«, nježna country balada o dječjoj ljubavi i sjećanju na nju, bitno drukčija, ali po nježnosti slična onoj čuvenoj »Anabel Lee« Edgara Allana Poea.

Odabirom ove pjesme za kraj Nelson kao da je želio ukazati na to da u Howardovoj ostavštini ima još sjajnih, a relativno nepoznatih pjesama, pravih malih bisera čija se vrijednost osjeti i vidi tek kad ih obradi živa legenda poput Willieja Nelsona.