Andrej Jakuš, Janko Novoselić i Toni Starešinić / Foto Press
Toni Starešinić, Andrej Jakuš i Janko Novoselić povezuju eksperimentalni jazz, elektronički zvuk i rock energiju, uz prostor za improvizaciju i istraživanje zvučnih mogućnosti instrumentarija
povezane vijesti
Toni Starešinić, Andrej Jakuš i Janko Novoselić predstavili su album »Eksterminator II« uživo u petak, 13. studenoga u zagrebačkoj Močvari, u sklopu 13. NO Jazz Festivala.
Naravno, ljubitelji ovih majstora glazbe, posebno raznih jazz fuzija i improvizacija s drugim vrstama glazbe, mogli su ovaj retrofuturistički spoj jazza i elektronike čuti i ranije zahvaljujući tome što je Universal Music Group objavio ovo izdanje o kojem u pratećem press-materijalu piše:
– »Eksterminator II« donosi četiri skladbe koje povezuju eksperimentalni jazz, elektronički zvuk i rock energiju, uz prostor za improvizaciju i istraživanje zvučnih mogućnosti instrumentarija.

Toni Starešinić / Foto Press
Starešinićeve klavijature i elektronika, Jakuševa truba obrađena zvučnim procesorima te Novoselićevi bubnjevi grade zvuk koji se oslanja i na preciznu izvedbu i na spontanost zajedničkog muziciranja.
Uz Starešinića na albumu sviraju Janko Novoselić na bubnjevima i Andrej Jakuš na trubi i elektronici, glazbenici poznati po radu u različitim sastavima.
Njihov zajednički zvuk nastavlja Starešinićev dugogodišnji interes za retrofuturizam, ovoga puta s još izraženijim pomakom prema jazzu, elektronici i svemirskim zvučnim pejzažima.

Naslovnica albuma
– Retrofuturizam je nešto što me prati kroz cijelu moju instrumentalnu karijeru i ovo se nastavlja na tom tragu. Otišli smo korak dalje, više u smjeru jazza, elektronike i spacea.
Cijeli album je moj komentar na ovo suludo digitalno ovisničko doba u kojem sada živimo, što i naslovi pjesama prate. »Kralj dopamina« ima baš tu energiju i taj šus koji nadilazi sve što možete dobiti od ovih društvenih mreža. Nadam se da će vas album protresti, vjerujemo da će vam osvojiti i um i dušu, poručuje Starešinić.
Uz spomenutog »Kralja dopamina« tu su još tri skladbe. »Molitva tehno papi«, »Eksterminator zahtijeva žrtvu« te »Sljedećih deset minuta je ključno«.
Svaka od njih nudi svoju posebnu dramatiku, filmsko i futurističko ozračje u kojem često do izražaja dolazi synth, kao i elektronički zvukovi općenito, a sve skupa zaista spaja glazbenu prošlost i sadašnjost, temelje i novi pristup pa je i stoga »Eksterminator II« vrlo zanimljiv trenutak s recentne hrvatske glazbene scene.