„Mi smo Australci, naučeni smo na vrućinu, ali ovo…, Isuse bože“ – potužio se više puta u zagrebačkom klubu Močvara punom auditorijumu najkrupniji čovjek na pozornici basist Johnny McKelvey, zapravo vjerno opisujući atmosferu na sinoćnjem koncertu The Rumjacksa.

Što zbog činjenice da smo usred kolovoza, što su koncerti u zatvorenom u ovo doba rijetkost, ali većinom zbog toga što je ovaj keltski punk sustav, jedan od najzanimljivijih i najuzbudljivijih predstavnika žanra u svijetu trenutno, zakuhao sjenu atmosferu već poslije uvodnih pjesama „One For The Road“ i „Bloadsoaked“, u Močvari je sinoć ključalo figurativno i doslovno.

Keltski punk je uvijek zapaljiva smjesa irskog narodnog melosa i žestoke i brze baražne paljbe gitarskih rifova, no mnogi bendovi u žanru uživo tu kombinaciju tjeraju do stereotipne  karikaturalnosti. The Rumjacks uspješno izbjegavaju upasti u tu zamku, glazba im je višeslojna, na neki način ozbiljna, odaju dojam autentičnosti. Poslije sat i pol vrućeg nastupa u Močvari spremni smo tvrditi da su The Rumjacks jedan od najboljih glazbenih plodova izraslih iz sjemena kojeg su davno zasadili The Pogues, rodonačelnici i najsvjetliji svjetionik miješanja rock glazbe i keltskog tradicionalnog melosa.

The Rumjacks stižu – kako je već naznačeno – iz Australije, ali su posljednjih godina stacionirani u Europi gdje snimaju albume i kreću na koncertna krstarenja svijetom. Njihov drugi nastup u Hrvatskoj, prvi s novim pjevačem Mikeom Rivkeesom iz Bostona, osim sjajne zabave, pogo plesanja gomile ljudi golih do pasa, obilježio je i zanimljiv mali incident. Nakon nekoliko pjesama, u prvim redovima pojavilo se i nekoliko obrijanih glava koji su vjerojatno krivo pokopčali svjetonazor ovog bjelačkog benda anglosaksonskih prezimena. Tip kojeg smo na terasi u pauzi između nastupa predgrupe i Rumjacksa slučajno u prolazu čuli kako pjevuši zlokobne riječi „Bože, šta mi je, pale mi se džamije…“, bio je u grupici koja je na početku svirke nešto dobacivala harmonikašu Rumjacksa, ovom se to nije svidjelo, pa im je podignuo oba srednja prsta u znak neodobravanja. Pozvani su redari koji inače nisu imali posla s ostalih 99 posto gledatelja koji su se ludo provodili.  Poslije kratkih konzultacija benda na pozornici, da ne bi ostalo visjeti u zraku na kojim se oni pozicijama kao ljudi nalaze, pjevač Rivkees je povikao „Fuck racism!“, „Fuck nazis!“ i vruća keltska punk „štala“ nastavila se punim intenzitetom. Osim što je razriješio dvojbu između par zalutalih skinheadsa i ostale ekipe, Rivkees je i s objavom da mu je djevojka iz Hrvatske zaradio glasno odobravanje publike.

U nešto više od sat i pol vrućeg nastupa The Rumjacks su izveli 18 pjesama po greatest hits sistemu. S posljednjeg albuma „Hestia“, sjajnog uratka bez slabog trenutka, izveli su samo dvije stvari, ostalo je bio presjek 15 godina duge karijere. Dakako, njihov najveći hit koji na Youtubeu broji 86 milijuna pregleda, „An Irish Pub Song“ ostavljen je za kraj jedne sjajne koncertne noći. Svi su jučer iz Močvare izašli mokri poput miševa, ali ovaj put se stvarno isplatilo oznojiti.

Za spomenuti je na kraju i predgrupu varaždinsko-koprivničku punk skupinu One Step Away. Osim što su pokazali zavidno sviračko umijeće i furiozno otprašili svoj set, za zabilježiti je i jedan kuriozitet: ne sjećamo se da je ikad predgrupa bila toliko glasnija preko razglasa od glavnog benda.