RECENZIJA

HEAVY HYMNAL Kalifornijski blues-funk rock bend Vintage Trouble

Marinko Krmpotić

Foto: Promo

Foto: Promo

Kombinacija soula, funka, bluesa, rocka, gospela...



Bogata i raznovrsna povijest rock i pop glazbe užitke već odavno ne pruža samo diskofilima, već i ljubiteljima koncerata koji su sve češće u prilici svjedočiti nastupima novih grupa i izvođača koji sviraju »staru« glazbu.


Štoviše, retro odjeljak suvremene glazbe sve je zanimljiviji, a glazba koju sviraju »oponašatelji« sve bolja i bliža davnašnjim uzorima.


Među grupe za koje važi sve dosad rečeno spada i sjajni američki rhythm & blues band Vintage Trouble koji je osnovan 2010. godine u Hollywoodu s namjerom da svojom glazbom oživljava davno doba drugog dijela pedesetih i cijelih šezdesetih godina prošlog stoljeća, pri čemu su im u prvom planu bili autori kao što su James Brown, Otis Redding, The Rolling Stones, Animals, Chuck Berry




Budući da su grupu činili i čine sjajni glazbenici, tom je zadatku odgovoreno na izvrstan način pa su uslijedili albumi koji su itekako privukli pažnju rock tradicionalista – »The Bomb Shelter Sessions« (2011.), »The Swing House Acoustic Sessions« (2014.), »1 Hopeful Rd.« (2015.), »Juke Joint Gems« (2021.) te ovogodišnji »Heavy Hymnal« koji su predstavili i u srijedu u Zagrebu.


Deset pjesama


Grupu u ovom trenutku čine pjevač Ty Taylor, gitarist Nalle Colt, basist Rick Barrio Dill te bubnjar Richard Danielson, a ono što nude u deset novih pjesama svog novog (treći studijski, peti ukupno) ujedno po glazbenoj kritici i najboljeg albuma, sjajna je kombinacija soula, funka, bluesa, rocka i gospela, a bitno je pri tome istaknuti da Vintage Trouble nisu tipični cover bend, već ponajprije zaljubljenici u davnašnji zvuk spomenutih pravaca suvremene glazbe, a to znači da na zasadama tih izraza stvaraju novu, vlastitu glazbu.


I čine to sjajno pa će svaki ljubitelj rock prošlosti pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća uživati jer mu Vintage Trouble neće pružiti nikakve nevolje sa starošću, na što aludira njihovo ime, već naprotiv – uživanje u zvuku prošlosti.


Žestoko plesni album


»Heavy Hymnal« prije svega je žestoko plesni album pa je možda najbolje spomenuti pjesme koje ne vode direktno na podij, već su u svojoj srži nježne. Naravno, riječ je o dvjema prekrasnim ljubavnim baladama koje izrazom itekako podsjećaju na bandu iznimno cijenjenog Otisa Reddinga.


To su ljubavno-gubitnička »Not the One« te slična joj »The Love That Once Lingered« koju izvode uz pomoć soul pjevačice Lady Blackbird, a obje imaju isti efekt – čovjek se »topi« dok ih sluša jer su emocije prenesene na veličanstven i krajnje dojmljiv način.


U ritmom sporije svakako treba ubrojiti i završnu »Repeating History« kojom upozoravaju da se povijest prečesto ponavlja kad je riječ o rasizmu. Sličnu antirasističku poruku iznose i u srednje brzo plesnoj »Holla!«, a taj pristup umjerene plesne brzine prevladava i u »Shinin’« te u odličnoj »Alright, Alright« koja kreće u laganom i nježno soul ritmu da bi se potom pretvorila u pravu plesnu feštu.


Ples bez zadrške i odmora


A baš to – ples bez zadrške i odmora – nude preostale skladbe ovog razigranog albuma. Da će »Heavy Hymnal« biti album za party druženja, jasno pokazuju dvije uvodne raspojasane i ultra plesne »Who Am I« i »You Alreaedy Know« u kojima se izmjenjuje funky s rhythm and blues udarima, a isto vrijedi i za »Baby What You Do« te »Feelin On« koje potvrđuju koliko su Vintage Trouble sjajan retro band. Svjedoči o tome i činjenica da su u prvih 13 godina svog postojanja bili gosti »uvodničari« na koncertima zvijezda kao što su The Rolling Stones, AC/DC, The Who, Bon Jovi, Dave Matthews, Brian May, Gov’t Mule, Paloma Faith, Lenny Kravitz…