RIJEKA – Izet Medošević godinama je svirao u triju. Kad je nakon moždanog udara izgubio finu motoriku lijeve ruke, više nije mogao svirati gitaru istom brzinom.

U bend je tada došao gitarist John Sindičić, skinuo stare rifove i donio svoje. Na albumu »Afterstroke Overdrive« čuje se koliko je u toj glazbi prostora za prljav rif i dobru priču.

Uoči subotnjeg koncerta u riječkom Nemu Klubu, na kojem će Izet i Borgie prvi put klupskoj publici predstaviti taj materijal, s Medoševićem smo razgovarali o tome kako bend preživi kad se promijeni način na koji svira, odakle dolaze njegove pjesme i koliko se oko njih valja natezati.

Natezanja oko aranžmana

Ovaj je album nastajao godinama, a neke ste pjesme svirali dosta prije nego što ste ih snimili. Što se u tom vremenu najviše promijenilo?

– Promjena je u tome što sam zbog moždanog udara izgubio finu motoriku lijeve ruke i tako izgubio brzinu za sviranje gitare u triju, u kojem smo dotad svirali.

Nasreću, John Sindičić pridružio nam se u pravom trenutku, poskidao sve rifove i donio nove, pa smo tako uspjeli opstati.

Što se tiče pjesama, napisao sam ih masu jer sam ja proizvodnja u grupi, pa uvijek ostane nekih dobrih, a zaboravljenih koje zaslužuju pažnju.

Uz ovu glazbu odmah mi idu slike nekog prljavog filma Roberta Rodrigueza. Prašina, sumnjivi likovi i nevolja iza ugla. Kad radite pjesmu, vidite li i vi neki prizor, nekoga tko govori i mjesto na kojem se sve događa?

– Svaka pjesma ima svoju priču, bilo autobiografsku, bilo inspiriranu filmom, zanimljivim događajem ili osobom iz povijesti, bar kad ih ja pišem. Ne može svaka biti o mojim emocijama, kao što se ni škampe ne može svaki dan jesti.

Oko čega ste se na ovom albumu najviše natezali?

– Oko aranžmana je uvijek najviše natezanja ili nesuglasica jer svi imaju ideje, a samo jedna treba biti prihvaćena. Nekim pjesmama treba vremena, neke se riješe za deset minuta.

To je proces. Ako je bend u dobroj vibri i frekvenciji, ide lako. Ako ima konflikata, teško, kao u svakom drugom radu ili procesu proizvodnje.

Što Borgie donesu pjesmi što vama samom ne bi palo na pamet?

– Ako bendu izađe kakav dobar rif, amenujem, pogotovo ako imam tekst za koji nema glazbe. Radimo svi. Nije baš demokracija, ali nije ni diktatura s moje strane, bar se nadam.

Respekt slavnoj prošlosti

Pišete i književne tekstove. Kako vam je iz pjesme izbaciti stih koji vam je drag kad shvatite da guši stvar?

– Lako. Moj je posao da riješim situaciju tekstualno. Jednostavno nađem drugi izraz.

Još ste uz »Brodolom/Party« govorili da se humorom može prići ozbiljnoj temi. Koliko si tu možete dopustiti zafrkancije?

– Humor je najbolja forma za teže teme i ljudi ih bolje prihvaćaju ako je zaje…cija u điru, iako treba biti odmjeren.

Od Avlijanera i OŠ Sulud III do danas prošlo je dosta života. Što vam je iz tog vremena još živo u načinu na koji radite?

– Uvijek je isto. Prvo nađem dobar rif pa na njega lijepim neku rečenicu ili slogan koji mi padne na pamet u autobusu ili garaži, pogotovo ako i grupa zagrize.

Kad se govori o riječkoj glazbi, često se završi na slavnoj prošlosti. Kako je raditi novu glazbu u gradu koji toliko voli pričati o svojoj staroj glazbi?

– Respekt slavnoj prošlosti. Živimo u vremenu dovoljno zanimljivom za umjetničku kritiku, tako da motivacije ne nedostaje.

Tri benda i dva DJ-a u Nemu

Ove subote u Nemu sviraju riječki Izet i Borgie i Astro Glitch Shifters te sardinski Elepharmers, kojem će to biti prvi nastup u Hrvatskoj.

Sva tri benda izvest će materijal s novih albuma. Izet i Borgie svoj su garažnorockerski »Afterstroke Overdrive« predstavili u veljači u Galeriji OK, a u Nemu će ga prvi put izvesti u klubu.

Elepharmers sviraju psihodelični stoner rock i objavljuju za izdavačku kuću Electric Valley Records.

Koncert je ograničen na sto posjetitelja, a ulaznica od 10 eura vrijedi i za after na kojem tech-house i elektro puštaju Sven Mišković i Tinmann. Program traje od 20 do 5 sati.