Iako je Hollywood napokon dozvolio da glavni lik najpopularnije filmske franšize svih vremena prijeđe u ženske ruke, moćna industrija zabave i dalje šalje poruku djeci da među herojima koji spašavaju svijet, a koji bi po logici stvari trebali biti rodno neutralni, nema mjesta za žene
Godina iza nas u holivudskom će univerzumu ostati upamćena po dosad rijetko zabilježnoj pojavi – glavni lik u akcijskom hitu godine odigrala je žena. Iako već sama ova tvrdnja u kombinaciji s »naprednim« 21. stoljećem zvuči krajnje bizarno, neporeciva je činjenica da su Hollywoodu, izuzev uistinu rijetkih primjera poput »Aliena« ili u novije doba »Igara gladi«, trebala desetljeća da se odmakne od duboko ukorijenjenog stereotipa koji je diktirao da najveći akcijski holivudski heroji gotovo svi do jednog budu muškog roda.
Žene, one ispred i iza ekrana, u ovom su se megalomanskom svijetu akcijske zabave dosad uglavnom morale zadovoljiti sporednim »sidekick« ulogama, stisnutim u tradicionalno obličje seksi, dobre i brižne pomagačice, odnosno seksi, zle i sebične negativke. Posljednjih su godina, istina, sporedne »junakinje« povremeno dobile i vlastiti film, no financijski, scenaristički i marketinški tretman takve bi filmske »eksperimente« već u startu gurnuo na marginu kino-blagajni. Ove se godine prva veća ženska akcijska »anomalija« pojavila u vidu Furiose, koju je autor Mad Max serijala, George Miller, u najnovijem nastavku svoje kultne franšize učinio potpuno ravnopravnom partnericom svom ultimativno mačističkom liku. Furiosa koju je utjelovila Charlize Theron, štoviše, nije imala gotovo niti jedan ženski akcijski stereotip – lišena ikakvih romantičnih primisli, ošišana na nulericu, zacrnjena lica i bez jedne ruke, Theron je s lakoćom dominirala kao ultimativni »bad ass« kraj svog akcijskog partnera koji je svojedobno bio utjelovljenje »bad ass« pojma filmske ikonografije.
Veliko iznenađenje
Kraj godine donio je još veće iznenađenje – glavni lik u jednom od najpopularnijih filmskih serijala svih vremena preuzela je žena. Nema sumnje da bi u tradicionalno mačističkom i šovinističkom Hollywoodu daleko važniji progres za rodnu ravnopravnost bio veći broj žena redateljica ili izjednačavanje »muških« i »ženskih« plaća, no činjenica da je silu u »Ratovima zvijezda« baštinio ženski lik, u današnje konzumentsko medijsko doba ima zapravo dublje implikacije. »Ratovi zvijezda« u modernoj općoj kulturi nisu tek popularni akcijski hit, već moderna bajka uz koju su odrastale generacije, zaluđene Lucasovim maštovitim svemirom neovisno o spolu. No umjesto šarmantnog Hana Sola i herojskog Luka Skywalkera, djevojčice su za poistovjećivanje dobile princezu Leiu ponajviše upamćenu po kontroverznoj sceni oskudno odjevene seksi »robinje« i Padme Amidalu, upečatljiviju po odjevnim kombinacijama nego li po minutaži u akcijskim scenama. U najnovijem nastavku koji je ove godine srušio sve rekorde na kino blagajnama diljem svijeta, famozni svjetlosni mač, međutim, a time i sociološku ulogu moćnog herojskog idola koji spašava svijet preuzima Rey, karizmatični ženski lik lišen većine uobičajenih ženskih holivudskih stereotipa.
Bez obzira na ovaj »progres«, ponovni »hype« oko »Ratova zvijezda« jedan je od brutalnijih primjera koliko je naše društvo danas podložno rodnoj stereotipizaciji od malih nogu. Popratna monopoly »Star wars« igrica koja se direktno veže uz najnoviji nastavak na tržište je krajem godine izašla s četiri muške figurice, no bez glavne junakinje – zbog čega je mnoštvo fanova protestiralo na internetu uz hashtag #WheresRey (Gdje je Rey). Slična stvar dogodila se i s linijom igračaka koje su prošle godine pratile holivudske akcijske hitove »Osvetnici« i »Čuvari galaksije«, a koje su se fokusirale uglavnom na muški dio filmskih likova. Možda najbrutalniji primjer rodne stereotipizacije vezan upravo, uz po svim parametrima rodno neutralan fenomen popularnosti »Ratova zvijezda«, prošlogodišnji je hrvatski slučaj iz LEGO igraonice u Zagrebu, u kojoj je ocu i kćeri uskraćen ulaz u dio igraonice sa »Star Wars« tematikom uz obrazloženje da je to dio namijenjen isključivo dječacima.
Iako je vrlo teško odgovoriti na pitanje iz kojeg razloga industrija zabave, tržište, pa i mediji bombardiraju najmlađe s ovim tipom izrazite rodne stereotipizacije čak i tamo gdje ona nema logične osnove, činjenica je da je upravo izloženost stereotipizaciji od malih nogu – najčešće putem igre, odnosno igračaka i zabave – iznimno utjecajan faktor u načinu na koji sebe vide djeca kroz kasniji razvoj.
Utjecaj medija
Mnogobrojna istraživanja o steretipnom rodnom ponašanju koja je godinama provodio poznati psiholog Albert Bandura i njegov tim pokazala su da okolinski utjecaji poput medija snažno utječu na način igre kod djece, pri čemu je upravo igra najsnažniji mehanizam istraživanja i vježbanja rodnih uloga. Djeci uvijek privlačan svijet super-heroja pri tome je posebno zanimljiv jer bi ideja o nekome tko zbog slučajno stvorenih super-moći može spasiti svijet u idealnom svijetu trebala biti lišena rodne stereotipizacije i uobičajenih, nažalost tradicionalnih podjela na lutke i traktore, roza i plavu boju. Medijsko inzistiranje na činjenici da su superheroji – epski likovi redovno portretirani kao jaki, moćni, asertivni, brzi, pametni i uvijek u ulozi vođe – većinom muškarci, posebno je pri tome snažan faktor u oblikovanju »muškog« stereotipa.
Više istraživanja tijekom proteklih dva desetljeća pokazalo je da je izloženost medijskom nametanju rodnih stereotipa povezana s razvojem rodnih stereotipa kod djece. Konkretnije, što više vremena djeca provode pred televizijom, jači su i stereotipi koji se vide u njihovim crtama ličnost, te stavu koji imaju prema tome što žele biti u životu, dužnostima u kućanstvu, pa i uvjerenju da muškarac mora imati veći društveni i financijski status od žene. Teoriju da se većina rodnih stereotipa i popratnih osobnih vrijednosti može pripisati odgoju potvrđuju i istraživanja koja pokazuju da odrastanje uz netradicionalne rodne stereotipe rezultira fleksibilnijim stajalištem o rodnim ulogama.
Igračke i zabava pri tome su možda i najsnažniji mehanizam »nametanja« ove vrste socijalnih normi, s obzirom na to da se percepcija spola počinje u razvojnom smislu oblikovati u vrtićko doba. Mnoga istraživanja, naime, pokazuju da djevojčice i dječaci vrtićkog uzrasta ne rade razliku u odabiru igračaka.
Nametanje tržišta
Željka Jelavić, etnologinja i sociologinja, uz ostalo specijalizirana i za područje antropologije roda, smatra da medijsko nametanje stereotipa od malih nogu ima i konkretnije ekonomske razloge, te da patrijahalna rodna podjela uloga ide ruku pod ruku s tržišnom i marketinškom filozofijom prodaje.
– U tržišnom smislu, to je jednostavnije – roza štand za curice, plavi za dečke, mada povijesno gledano roza nekad nije bila boja koja se vezivala uz djevojčice, već uz dječake. To je nešto što nam nameće tržište, poput primjerice Hello Kitty i roditelji koji recimo dođu po školski pribor za djecu praktički nemaju izbora, smatra Jelavić. Takvi tržišni stereotipi, dodaje, još više nailaze na plodno tlo u društvu kakvo je trenutno naše hrvatsko.
– Trenutno kod nas vlada snažan val repatrijahalizacije na svim razinama, gdje se ističe uloga žena kao čuvarica ognjišta, odgajateljica bitnih za reprodukciju, a tu je i prisutan snažan utjecaj katoličke crkve. U kapitalističkom tržišnom marketinškom smislu to je dodatno ojačano jer su mnogi proizvodi kreirani na bazi postojećih stereotipa. Prije smo imali Snjeguljicu i Trnoružicu, sad su »na tržištu« neke nove bajke o novim princezama čija se uspješnost vezuje uz muškarce. Sve to skupa ima utjecaj na fenomen po kojem su mlade generacije danas konzervativnije od generacije njihovih roditelja. Pri tome školski sustav ne otvara nikakve mogućnosti probijanja tih zadanih granica. To sve dodatno vodi do onog što je poznato kao linija staklenog stropa – a to je da se žene mogu popeti do srednje razine menadžmenta, no da im je gotovo pa nemoguće doći do pozicija gdje je uistinu koncentrirana moć i na kojima prevladavaju muškarci, navodi Jelavić napominjujući da postoji snažna sprega između patrijahata i profita koja je utemeljena na neravnopravnoj distribuciji moći.
