Od rekordnih 997 prijavljenih filmova Maida Srabović, David Lovrić i Daniel Šuljić probrali su 38 najboljih za Natjecanje studentskog filma Animafesta 2026 – konkurenciju koja, s jedne strane, nudi u uvid u nove neinhibirane ideje, priče i estetike, ali koja svake godine pažljivim gledateljima otkrije i barem jedno, već potpuno cjelovito i autentično, remek-djelo.

Ove godine posjetitelji će susresti najmanje dva takva rada, uz pregršt drugih maštovitih, lijepih i misaono poticajnih djela, a da pritom neće morati ni platiti ulaznicu, jer je pristup Animafestovom Natjecanju studentskog filma ponovno slobodan.

U ovoj konkurenciji, kao i u Natjecanju hrvatskog filma, natječe se i hrvatska autorica potekla iz čakovečkog ŠAF-a Melita Sandrin, koja je svoj film Arahnofobija ostvarila pod okriljem slovenskog Sveučilišta Nova Gorica.

Najprije valja uputiti na Stvari koje sam skupljala Ekaterine Žužleve i Vrijeme leti Tommasa Zerbija. Prvi je dirljiva autobiografska priča o utamničenoj protivnici ruskog režima, ostvarena dijelom u stripovskoj, tintinovsko-bande dessinéeovskoj maniri, a dijelom posredstvom arhive i nacrtanih osobnih, scenografski minimalistički aranžiranih predmeta.

Drugi je 3D metafilmska crnohumorna minijatura frenetičnog ritma u kojoj se obrađuje sve ono što se može učiniti u 3 i pol minute samoga filma, uključujući i čitav niz nesretnih slučajeva koji nas u tome vremenu mogu zadesiti. Na taj način film je i vrlo originalni zagovor sporosti i neusmjerenog zastajkivanja u životu.

Oba rada potječu iz magistarskog programa RE:ANIMA nastalog u suradnji triju škola iz Portugala, Belgije i Finske – dobitnika Nagrade za najbolju školu animacije Animafesta 2026.

Ponovno procvjetati (r. Natálie Durchánková), češki rad podnaslovljen “Pet faza žalovanja”, izvanredno je režiran i montiran, simbolikom i crtežom odmjeren, a karakterizacijski uvjerljiv film o psihičkom stanju žene nakon spontanog pobačaja.

Ovaj nezaobilazni rad Natjecanja studentskog filma, ali i Animafesta 2026 u cijelosti, koji se istovremeno ističe empatičnošću i “transparentnošću” forme i sadržaja te ritmom koji, usprkos teškoj temi, ni najmanje ne zamara, zagrebačka publika vidjet će, k tome, prva u svijetu.

Zbogom valovima (r. Yang Ruihan, Japan) na papiru je nacrtana, nježna primorska solo-melodrama dana, za razliku od mnogih filmova o kroničnoj usamljenosti, kroz suptilne detalje, melankolijom pregnantnu atmosferu te svakodnevne radnje i blago zamućene zamišljaje žene koja beznadno očekuje muškarca za kojim čezne duhom i tijelom. Film je to klasične crtane ljepote prijelaza i vizualne poezije kakva se od sredine 1990-ih rijetko viđa.

Među najbolje primjere neobuzdane originalnosti nove generacije animatora svakako pripada i korejsko crno-bijelo Prstenjačenje (r. Yeonwoo Kim, također svjetska premijera) koje snažnom crtačko-grafitnom, slojevito osjenčanom estetikom i talentiranim motivskim variranjem pripovijeda pomaknutu i bizarnu, nadrealističko-fetišističku priču o erotskoj fiksaciji otuđene djevojke na prste i dodire.

Na avangardne likovne pravce, osobito na Magrittea, De Chirica i fovizam, naslonjeno je puteno britansko Jedenje naranče (r. May Kindred-Boothby) čija se voćna i puževska metaforičnost može shvatiti kao prikaz lezbijskih sklonosti, ali i kao općenitije privatno “carstvo čula” unutar nekovrsnog dehumaniziranog konventa.

Puževi golaći među erotskim su protagonistima i njemačkog akvarela Senzualno (r. Tanja Nuijten) u kojem, zajedno s meduzama, hobotnicama, zmijama, jeguljama, medvjedima, tigrovima i ostalom menažerijom mile ženskim tijelom u osobitoj, bojama breskve posredovanoj metafori blizine, nježnosti i seksualne predigre.

Na sasvim oprečnoj strani “putenog spektra”, bizarno-duhovita free jazzerska španjolska etida Insekticid (r. Paula Gallego González) podjednako neposrednom stop-animacijom i animanarhičnim crtežom oslikava kukcoliki ples kao izgledni komentar na pogubnu neodoljivost pornografskih ekrana.

Na srodnom spoju tijela i insekata, kolažnom animacijom i animacijom objekata ostvarena Strana tijela (r. Lysander Wong, Ujedinjeno Kraljevstvo) opipljivi su psihološki horor koji neuroze povezane s tijelom (poput mizofobije) otjelovljuje kao životinjice koje iz njega probijaju.

Kratka talijansko-francuska groteska U posjetu zoološkom (r. Maria Zilli) postvaruje životinjske porive i zamišljaje ansambla običnih građana u ritmovima rimskog art-rock sastava Moblon, ali će poznavatelje svjetske animacije podsjetiti prije svega na estonsku “etiku i estetiku”.

Žestoka jeka (r. Elsa Moulin, Francuska) rotoskopski je, 3D i crtani film – tehnički kompleksan, slojevit i “francuski filozofičan” koliko i tema autorefleksivne psihe djevojke kojom se bavi – ali je i naglašeno triperski supkulturni rave rad “iz velegradskog podzemlja” čija će perspektivizacija mnoge poklonike animacije podsjetiti na moderni klasik Acid Rain.

Ipak, film je stilistički ujedno i sasvim svoj, pa i njegova sugestija moguće traume seksualnog napada, kao i jedinstveno oblikovanje, pouzdano ostaju s gledateljem i nakon projekcije.

Nesvakidašnja crnohumorna melodrama uistinu “sveobuhvatnog zahvata” Srest ćemo se opet (r. Yuseon Park, Južna Koreja) prati zaljubljene čestice razdvojene pri početku Zemlje kroz eone preobrazbi u različita bića sve do ponovnog susreta, ali se mahom fokusira na jednu suvremenu situaciju u kojoj se čestice nalaze u formama delfina, majmuna, muškarca, žene i cvijeća.

Ova parabola o licu i naličju ljubavi, posesivnosti i sebičnosti odlikuje se iznimnim osjećajem za režiju i montažu kojima uspješno obuhvaća veliki vremenski luk, kao i upečatljivim grafičkim rješenjima i bojama.

Ne manje vizualno spektakularan Rossinijev vrt grupe autora s francuskog Gobelinsa vodi nas na proputovanje imaginarnim nadrealističkim svijetom ekscentričnog hortikulturista, komentirajući istodobno teme slave, nasljeđa i izvedbe, kao i egoizma i roditeljstva.

Krvava situacija (r. Nerian Keywan) još je jedan nadrealistički i “ženski”, ali koloristički bogat rad “oslobođene” 3D kamere, smješten u palestinsku svakodnevicu za koju često zaboravljamo da, uz kolektivna stradanja uznemirujuće magnitude, sadrži i sasvim osobne drame, kao što je pojava prve menstruacije – ovdje u obličju čudovišta koje se odjednom pojavljuje u frizerskom salonu, a koje će nadvladati ženska solidarnost.

I kineski Murmure (r. Jinhong Yu, Ziyu Wang) dotiče se prve menstruacije i pubertetskog buđenja ženskosti u perspektivno i oblikovno dječjem filmu privlačnog šarenila i metamorfno-simboličke zasićenosti.

Na pozadini izraelsko-palestinskog sukoba odvija se i erotska, “grindrska” antiratna gay drama Jebeni rat (r. Ohad Manor) čije poigravanje filmskim okvirom potencira tenziju, ali i humor, empatiju i humanost odnosa dvojice ljubavnika koji pripadaju različitim narodima. Libanonska Dječakova riba (r. Hasan Ali, svjetska premijera) odvija se u još jednom povezanom bliskoistočnom kriznom žarištu, gdje pripovijeda o pokušaju siročeta da ispod bombardiranih ruševina izvuče najdražeg ljubimca kojeg mu je poklonio otac.

Intenzivna, potresna i poetična ratna drama realizirana je u detaljima bogatoj dalekoistočnoj crtačkoj maniri s umješno provedenim motivima vode i oka. Pri govoru o angažiranim filmovima ističu se i nizozemska Mjesta koja zovemo domom (r. Meike van Son) koja originalnim chiaroscuro postupkom i pogođenim jukstapozicijama kroz na časak osvjetljene male prizore velike skice života suptilno tematiziraju beskućništvo i indiferentnost kojom je u suvremenom svijetu popraćeno.

Crtani tajvanski rad Magla se spušta (r. Yu-jin Zhuang, Tajvan) u sjećanjima primjerenoj kombinaciji sfumata, ekspresionizma, impresionizma, poentilizma i ilustracijskog realizma zahvaća niz asocijativnih prizora ambijentalno povezanih s tragičnim susretom urbanog tkiva i njime zagađene prirode.

Različitim animacijskim tehnikama, brzom montažom i likom sotonskog voditelja nadahnutog Liberaceom brazilska Otvorena televizija (r. Mateus Compart) satirički tematizira američko televizijsko smeće prožeto konzumerizmom, seksizmom, paternalizmom i inim pogubnim -izmima.

Temom sazrijevanja sadržanom u motivima prijateljstva i nostalgije južnokorejski film U prolazu (r. Hanna Kang) već je prikupio pregršt nagrada za maštovitu i dirljivu kroniku razvoja i kraja odnosa dviju djevojčica, oblikovanu vještim variranjem predmeta zajedničke igre i likovnih pristupa.

Nesvakidašnja crtana alegorija o sazrijevanju u moebiusovsko-renesansnom, nadrealističkom alternativnopovijesnom svijetu naslovljena je Prvorođena (r. Olivia Porrill, SAD), a iz Amerike dolazi i Igra borbe (r. Katrina Larner) – razbarušeni, pankerski prikaz djevojačkog pidžama-partyja s ozbiljnim podtekstom negativne reakcije na coming out te potisnute i stvarne agresije u obiteljskim i prijateljskim odnosima.

Istoga je nacionalnog podrijetla i psihodelična, sirovom dječjom animacijom realizirana i verbalno duhovita Gladna udolina (r. Sarah Ruyle) koja prikazuje konzumaciju tijela djevojčice od strane malih šumskih bića, ostvarujući time intrigantan spoj šarene vedrine i morbidnosti.

Poljska komedija Ščilaj se (r. Magdalena Botor) nije samo ukorijenjena u stvarnim poslovnim i privatnim dilemama suvremenih dvadeset-i-nešto-godišnjaka, već je i tehnička ekstravagancija čiji formalni postupci osnažuju dojam junakinjine iritacije okolinom, pri čemu je posebno uspio prikaz blazirane kostimirane zabave. U konačnici, film je i zagovor napuštanja samoponižavajućeg negativističkog stava.

Na razmeđu obiteljske drame i deadpan komičnog horora, neobični francuski Max (r. Emilien Pichon) smješta sina i oca u karakteristični slučaj uklete kuće, a zanimljiv je i po retro-estetici postignutoj crno-bijelom tehnikom, pozadinskom projekcijom i kombiniranjem nacrtanih likova s igranima i fizičkim objektima / fotografijama.

Isprva topla reminiscencija na blagdansku večer s ocem krije mračni podtekst razarajućeg alkoholizma u lijepo nacrtanom i režiranom rumunjskom filmu Na svetog Nikolu (r. Emy-Mirel Ivașcă), a na irsku farmu, gdje u crno-bijeloj tehnici dobivamo uvid u grubi odnos majke prema kćeri, vodi nas Okrutna ljubav (r. Cliona Noonan) kojoj blago ironijsku notu pribavlja činjenica da stara seljanka istovremeno tople emocije usmjerava prema – kravama.

Rjeđim tehnikama animacije pijeskom i slikanja na staklu (uz crtež i rotoskopiju) služi se japanski rad kineskog autora Sama Kuwe I onda je zgrabio nož kako bi, dijelom i iz prvoga lica, promotrio mahom obiteljske događaje koji su utjecali na psihu jednoga mladića i doveli ga do nasilnog čina.

Australska stihovana humorna, glinamacijska i 3D minijatura Starci na plaži (r. Clarence Fennessy) prikazuje neinhibirane nudiste treće životne dobi koji svojim tijelima i slobodnom ljubavlju uznemiravaju mlađe naraštaje u ljetnom ambijentu.

Izborom boja pomalo nalik klasicima poput Satiemanije, japanska Ruka (r. Jiang Wang) na pola je puta između psihološkog horora i plesnog filma jer predstavlja gibanje ženskoga tijela / lutke u drami samoće ili separacije, odnosno preispitivanja identiteta.

Domeni (apstraktnog) plesnog filma pripada i poljski 3D Što je s nama? (r. Julian Czurko) koji se odvija na “kristaliziranoj” kozmičkoj ravni u kojoj dvije figure koreografijom pokušavaju stići jedna do druge.

Diskretni oblici (r. Lou-Ann Nony, Francuska), na pola puta između geometrijske i organske apstrakcije, “mikroskopski” su, pak, ples linija zamamne fluidnosti nadahnut jednostavnim organizmima.

Visokoreflektivni i visokorefleksivni 3D Kvantni skok (r. Šimon Mészáros, Češka) vodi nas u vilu, vrt i vinski podrum samospoznaje i višestrukih identiteta u kojima možda ne dohvaćamo smisao, ali u najmanju ruku poimamo intrigantnu prostornost.

Alternativno-budućnosni SF Mali oktobar (r. Matas Pakutinskas, Litva i Nizozemska) smješten je u nadrealističko-grotesknu, distopijsko-satiričku viziju Sovjetskog Saveza intrigantnog “svecrvenog” dizajna premreženu filmskim i povijesnim referencama.

I 3D film Drug grupe francuskih autora sa škole Rubika iz Valenciennesa također je “sovjetski”, ali klasično fabulirani i dirljivi SF o odnosu čovjeka i robota – svojevrsni hommage ponajprije Solarisu i Metropolisu, ali i drugim klasicima znanstvene fantastike.

Korejsko-japanski Prometej 2025 (r. Seungmin HAN), naposljetku, još je jedan film čija forma priliježe uz sadržaj: riječ je o djelomično na staklu naslikanom, a djelomično AI filmu koji kroz klasičnu mitološku priču promišlja o prometejskom statusu tehnologije kojom se koristi.

I Prometej 2025, koji se osobito fokusira na kljucanje jetre (organa koji je u antici simbolizirao pogled u budućnost), na Animafestu će imati svjetsku premijeru.

Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb održat će se u Zagrebu od 8. do 13. lipnja 2026.