''Lady Susan''

Lucidni spoj arhaičnog i modernog: U Art kinu Croatia igra “Ljubav i prijateljstvo”

Dragan Rubeša

RIJEKA Kaže u »Metropolitanu«, debitantskom filmu Whita Stillmana, njegov junak Tom Townsend: »’Mansfield Park’. Mora da se šališ! To je notorno grozna knjiga«, iako će priznati da je u romanu »Persuasion« (Nagovaranje) iste autorice – Jane Austin – umjereno uživao. Ne, »Mansfield Park« je miljama daleko od grozne knjige. To dobro zna i Stillman, kojem Austen od tada pa nadalje postaje vječna opsesija, u lucidnom spoju arhaičnog i modernog. Samo što je u »Metropolitanu« njen georgijanski svijet transponiran u sofisticirani Rat Pack milje newyorškog Upper East Sidea s njegovim salonskim manirima, soarejama i smokinzima, čiji ponos i predrasude bivaju ubrzo dovedeni u pitanje, u naletu adolescentnih anksiozosti.Sada se Stillman nanovo vraća Austen u filmu »Ljubav i prijateljstvo«, koji se od jučer prikazuje u riječkom Art kinu Croatia. Ovdje je riječ o postumno izdanom, ali nezavršenom epistolarnom romanu Jane Austen »Lady Susan«, koji je on preimenovao u »Love & Friendship«.

Knjiga bez dijaloga




U filmu glumi Kate Beckinsale (sjećamo je se iz TV filma »Emma«, snimljenog prema literalnom predlošku iste spisateljice), i to šarmantno manipulativnu, frivolnu i proračunatu udovicu Lady Susan Vernon, koja želi sve ono što žele njene suvremenice – financijsku sigurnost i seks. Ona dolazi na imanje svojih rođaka dok se glasine o njenim skandalima ne stišaju, iako se u njene spletke ubrzo upliće njena američka prijateljica koja čeka smrt bogatog muža (izvrsna Chloe Sevigny).


No već Virginia Woolf u romanu »A Room of One’s Own« piše o salonu kao jedinom mjestu u kojem »dame« Jane Austen mogu pronaći profitabilni stimulans. No »Lady Susan« je jedan od rijetkih romana iz njena opusa u kojem nema dijaloga, već se priča svodi na razmjenu pisama, premda je Stillman majstroski kondenzirao i, poput njegove heroine, izmanipulirao njegovu epistolarnu naraciju, zadržavši austinovski pečat. Iako je već sam narcisoidni i manipulativni lik Lady Susan svojevrsna anomalija u opusu Jane Austen. I što je još apsurdnije, ona za te manipulacije nije kažnjena, kao što je to recimo nevjerna junakinja »Mansfield Parka«, koji Townsend tako mrzi. S druge strane, lik Sir Jamesa (Tom Bennett) doima se poput karikaturalne verzije Mr Collinsa iz »Ponosa i predrasuda«.


Bez zombija


Stillman već na samom početku signalizira da njegova ljubav prema Austen neće biti tako perverzno »vjerna«, već intrigantno hibridna, ispunjena suptilnim tekstualnim intervencijama, garnirana dostatnom dozom komedije zabune. On je njene likove »osuvremenio«, ali tako da im još uvijek nije pridružio zombije kao što je to učinio Burr Steers u fimskoj adaptaciji u nas prevedena romana »Ponos i predrasude i zombiji« Setha Grahame-Smitha. Uostalom, Stillmanov »Ljubav i prijateljstvo« doima se još modernije od »Metropolitana«, koncipiranog kao tipični Amerindie, jer režiser pokušava ispuniti onaj »prazni« finalni dio priče vezan za pokazivanje posljedica junakinjinih »prekršaja«. Jer, možda je ljubav »luskuz« koji si Lady Susan ne može priuštiti, ali je još uvijek u stanju kontrolirati vlastite nagone. Zato nije ni čudo da je Stillman izjavio da se »s Austen u svemu slaže«.