Filmski magazin "Filmonaut" u izdavačkim vodama

Kozina: Tiskane časopise prilagoditi drugačijim očekivanjima čitatelja

Davor Mandić

Prije godinu dana mlada ekipa iz projekta »Filmonaut« pokrenula je virtualni magazin toga naziva, da bi se nakon dva broja odlučili i na tiskano izdanje



Paradoksalno, iako je internet proširio i demokratizirao prostor za izražavanje najrazličitijih stavova o svim mogućim temama, a jednako se i za filmsku umjetnost ne može reći da je na margini interesa, organizirane informacije o njoj u hrvatskom virtualnom prostoru kapaju na kapaljku. Prebacimo li se na područje tiska, stvari su još gore – tek je Hrvatski filmski ljetopis specijalizirana tiskovina za film u Hrvatskoj. 


 No mlada ekipa iz projekta »Filmonaut« to je odlučila promijeniti. Prije godinu dana pokrenuli su virtualni magazin toga naziva, da bi se nakon dva broja odlučili i na tiskano izdanje. O tome zašto u tisak, što će se u časopisu moći naći, autorskom i uredničkom timu, ali i o nedostatku tiskovina posvećenih filmu razgovarali smo s jednim od urednika, filmskim kritičarem Mariom Kozinom. 


Otkud ideja za tiskanu verziju časopisa?




   – Kad god bi se pokrenula priča o filmskom izdavaštvu u Hrvatskoj netko bi se žalio kako osim Hrvatskog filmskog ljetopisa ne postoji tiskovina posvećena filmu. Da nismo jedini koji tako misle shvatili smo nakon promocije prvog online izdanja »Filmonauta«, kad su nas mnogi kolege pitali planiramo li ga uskoro i tiskati.



Predstavljanje časopisa bit će u ponedjeljak, 20. lipnja u zagrebačkom Kinu Europa. Kako ste to zamislili?– U 20 sati imamo predstavljanje trećeg broja na kojem će sudjelovati urednička ekipa, a u suradnji s Hrvatskom kinotekom za 21 sat pripremili smo projekciju filma iz 1971. »Kratka noć leptira«. Radi se o talijansko-jugoslavenskom giallu koji je snimljen na lokacijama u Zagrebu, a njegov redatelj Aldo Lado rodom je iz Rijeke.

Kao dio promocije željeli smo prikazati nešto vezano uz sadržaj časopisa, ali i uz lokalni kontekst, a budući da je jedan članak posvećen upravo giallu, ovaj se film nametnuo kao idealan izbor. »Kratka noć leptira« filmski je raritet koji stječe sve bolji status među ljubiteljima kultnog filma, a nama je zanimljiv jer ukazuje i na manje »straight« pristupe u proučavanju povijesti domaće kinematografije. Ulaz na projekciju je besplatan, a nakon nje slijedi tulum.



Čini se da su ljudi još uvijek privrženi tiskanim tekstovima, unatoč tome što se naveliko piše o digitalizaciji knjiga i časopisa. Svaki medij zahtijeva drugačiju vrstu čitateljskog angažmana: internet je sažetiji, pa zato i usmjeren na skrolanje, klikanje i skakanje s jedne informacije na drugu, dok tiskovine nekako podrazumijevaju prostor za refleksiju.


Učinilo nam se da je ovo pravi trenutak za novi filmski časopis. Vjetar u jedra projektu dali su entuzijazam nezavisne filmske organizacije Blank iz Zagreba i rezultati natječaja Hrvatskog audiovizualnog centra. 


  Sadržaj


Što se može naći u prvom tiskanom broju i što će se inače moći naći u njemu?   – Tiskani »Filmonaut« bavit će se trendovima u domaćem i svjetskom filmu kroz intervjue, eseje i članke. Sadržajem je usmjeren na art, revijalnu i festivalsku scenu, posvetili smo dosta prostora i hrvatskom filmu, pogotovo kratkometražnom, a planiramo kontinuirano pratiti i dokumentarni, eksperimentalni i animirani film.

Tema broja posvećena je grešnim filmskim zadovoljstvima – filmovima kojima smo privrženi, iako odudaraju od osobnih estetskih i svjetonazorskih kriterija, a za potrebe članka potaknuli smo domaće filmaše i kulturnjake da nam priznaju svoja grešna zadovoljstva.


Velik dio časopisa činit će i recenzije probranih naslova s repertoara, što nam je bilo iznimno važno jer analitički usmjerenu filmsku kritiku sve rjeđe možeš naći u današnjem tisku. Tko sve radi na časopisu?

– Budući da se radi o mladom časopisu, željeli smo da »Filmonaut« bude platforma kroz koju će novi ljudi imati priliku izraziti svoje mišljenje. Većina »Filmonautovih« suradnika nije dosad nigdje objavljivala. Suurednica Tamara Kolarić i ja znali smo ih privatno, čitali smo njihove blogove i s njima smo proveli sate i sate razgovarajući o filmu.


Među njima ima zaista odličnih stilista i analitičara pa se nadam da će kolege iz drugih kulturi posvećenih medija to znati prepoznati. Tamara je diplomirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a upoznali smo se kao volonteri na filmskom festivalu u Motovunu. Tamo smo shvatili da dijelimo strast prema art i nekomercijalnom filmu, iako nam se ukusi razlikuju. No to se do sada pokazalo kao prednost, jer pluralizam mišljenja nešto je što »Filmonautom« nastojimo poticati. Za dizajn i grafičko oblikovanje časopisa ponovno je zadužen Blankov genijalac Luka Sepčić. 


   


Distribucija


U kojem će ritmu izlaziti, koja će mu biti cijena i gdje će se moći nabaviti?


 – Obzirom na sredstva koja nam je dodijelio HAVC, ove ćemo godine izdati dva broja, a plan za sljedeću godinu ovisit će o nekoliko faktora, uglavnom o pronalasku sponzora i drugih načina financiranja, ali i o spremnosti čitatelja da za »Filmonaut« izdvoje 30 kuna.


Zbog male naklade neće se moći kupiti na kioscima, nego na mjestima poput riječkog Art kina Croatia, zagrebačkog Kina Europa i Movieplexa i u art kinima u ostatku države – u Osijeku, Čakovcu, Puli i Splitu. Posjetitelji tih kina zapravo su i publika kojoj se obraćamo. Također, moći će ga se nabaviti kao aplikaciju za iPhone i iPod. 


 U Hrvatskoj izlazi gomila časopisa, uglavnom prilično slabo vidljivih, ali kako to da se o filmu zapravo tako malo piše i da ste uz spomenuti Hrvatski filmski ljetopis zapravo jedina tiskovina posvećena filmu?


 – Teško je reći. Na internetu danas možeš naći besplatno sve ono za što si nekada plaćao da pročitaš u časopisu: od vrlo aktualnih vijesti i tračeva do eseja, reportaža i kritika. Internet je medij namijenjen brzoj konzumaciji informacija i kod njega aktualnost ima veliku važnosti, pa mjesečnici usmjereni takvoj vrsti informacija nužno gube. No promjene koje se događaju u medijskom polju ne znače nužno da tiskani časopisi zastarijevaju, nego da im treba promisliti namjenu i prilagoditi je drugačijim očekivanjima čitatelja. A upravo smo to nastojali napraviti s »Filmonautom«. 



Mario Kozina aktivan je u filmskom novinarstvu i kritici posljednjih pet godina. Stalni je suradnik Hrvatskog filmskog ljetopisa (od 2008.) te emisija Briljanteen na HRT-u (od 2008.) i Filmoskop na Trećem programu Hrvatskog radija (od 2010). Stalni je suradnik nekoliko filmskih festivala, između ostalog i 25 FPS-a, internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa. Dobitnik je Povelje Vladimira Vukovića za najboljeg mladog filmskog kritičara u 2008. godini



 Hoće li to što nudite biti dovoljno za kakav-takav komercijalni uspjeh? – Tome se nadamo, ali tek u bližoj budućnosti. Idealno bi bilo skupiti dovoljno sredstava za izdavanje novog broja svaka dva ili tri mjeseca, što bi nam omogućilo dovoljno prostora da budemo aktualniji, a opet kvalitetni. No sve to ovisi o cijelom nizu faktora. S obzirom na nakladu možda cijeli časopis rasprodamo već prve večeri, a možda se prodaja otegne do kraja godine i sljedećeg broja. Vidjet ćemo uskoro. Planirana dva broja bit će i lakmus za ispipavanje tržišta pa ćemo se prilagoditi obzirom na rezultate.