Kanjca nalazimo po cijelom Jadranu, od pličina do čak 500 metara dubine, no najučestaliji je na dubinama od oko 40 metara. Voli kamenita, obrasla dna i, mada je znatno brojniji u zatvorenim kanalima, rado se zadržava i na otvorenim brakovima. Najbrojnija su mu naselja oko Zadra i Šibenika, dok je u Istarskom akvatoriju nešto rjeđi.
povezane vijesti
- Dobra priprema je pola uspjeha. Složio poseban predvez pa ulovio kapitalnog kantara
- Jeste li sigurni u boju ješke i olovnice koju koristite u ribolovu? Možda bi trebali razmisliti o tome kako to ribe doživljavaju
- Lovite li isključivo jednom tehnikom i jednim priborom? Možda je vrijeme da proširite krug djelovanja
Iako službeni podaci o kanjcu govore o maksimalnoj dužini od 34 centimetra i težini od 0,43 kilograma, znaju se uloviti i primjerci teži od 0,75 kilograma.
Kanjac je karakteristične narančasto-crvene boje sa sedam do osam okomitih, nešto tamnije smeđih prugastih zatamnjenja uz tri narančaste ili žućkaste uzdužne pruge na bočnom trbušnom dijelu. Primjerci koji žive na ogoljenim staništima s više pijeska redovito su svjetlijih, ponekad gotovo sivih nijansi.
Usta su mu u odnosu na glavu i tijelo velika, puna sitnih oštrih zuba što odaje proždrljivog i uvijek gladnog lovca. Rubovi škržnih zaklopaca su ozubljeni, a leđna peraja naoružana nizom od desetak oštrih perajnih šipčica.
Kanjac je hermafrodit, što znači da ima obilježja oba spola. Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta. Glavna su mu hrana sitni bentoski beskralježnjaci, u prvom redu rakovi, zbog čega ga se smatra posebno štetnim za naselja jastoga.
Nalazimo ga po cijelom Jadranu, od pličina do čak 500 metara dubine, no najučestaliji je na dubinama od oko 40 metara. Voli kamenita, obrasla dna i, mada je znatno brojniji u zatvorenim kanalima, rado se zadržava i na otvorenim brakovima. Najbrojnija su mu naselja oko Zadra i Šibenika, dok je u Istarskom akvatoriju nešto rjeđi.
Prema onomastičarima, najrašireniji udičarski alat – kančenica, svoj naziv djelomično duguje upravo ovoj vrsti koja je nekada bila toliko brojna da bi se pri svakom spuštanju udica u more izvukao bar jedan kanjac. Do prije nekoliko godina staništa su kanjca bila prorijeđena do te mjere da je na neki dijelovima obale kao vrsta bio gotovo nepoznat. Jednim je dijelom ta prorijeđenost bila posljedica općeg prelova, no glavnim se krivcem smatra generalno zagađenje mora koje ova vrsta teško podnosi.
