DAGNJA U FERMI

Zašto ne koristite dagnje u ribolovu na fermu? Možda ih ne postavljate na ispravan način…

Boris Bulić

Klasičan način postavljanja dagnje podrazumijeva njeno otvaranje, odvajanje mesa od ljušture, te nadijevanje na udicu. Ovako naješkana udica ne može dugo ostati netaknuta jer će je sitna riba vrlo brzo ogoliti. Omatanje ješke prije zabacivanja silikonskim koncem donekle može usporiti pogubno djelovanje sitnih oštrih zuba, no ne toliko da bi se takav trud isplatio. Puno je praktičnije školjku zaštititi sa vlastitom ljušturom.



U obalnom je ribolovu ferma jedna od najzastupljenijih ribolovnih tehnika. Ime vuče iz talijanskog jezika (tal. ferma = stoj!), jer se u ovoj tehnici ribi omogućuje da odvuče metar – dva strune nakon čega se jakom kontrom u mjestu zaustavlja. Mada postoje brojne varijacije na temu, najčešće je riječ o pridnenoj postavi sa kliznom olovnicom i predvezom dužine od 15 do 80 centimetara, s jednom, eventualno dvije udice na kraju.


Ferme su namijenjene prvenstveno podlanicama, no njima se jednako uspješno love i fratri, kantari, pici te sva ostala uzobalna riba.


Dagnja se otvori tako da mesni dio ostane na jednoj ljušturi


Ferme se mogu ješkati sa svim poznatim ješkama animalnog porijekla, no najčešće se koristi veliki crv, glavonošci poput lignje ili sipe, te školjke. Crv i glavonošci su prilično žilave i otporne ješke tako da mogu duže vrijeme provesti u moru bez nekih većih oštećenja koje ješki nanosi sitna riba. No školjke, koliko god bile atraktivne i učinkovite relativno brzo stradavaju upravo od najsitnijih i udičarima potpuno nezanimljivih vrsta tako da ciljana lovina relativno rijetko završava na udicama na kojima je ješka školjka. Ipak, nekoliko malih trikova u montaži školjkaša na udicu može pomoći u rješavanju tog problema.




Sve što vam za ono što slijedi treba, jeste komad fluorokarbonskog monofila, silikonski konac, nekoliko udica primjerene veličine i konstrukcije i naravno nekoliko školjki. Budući da je dagnja najrasprostranjenija školjka Jadrana i samim time najdostupnija, koristit ćemo upravo nju. Osim toga, uistinu je malo vrsta koje mogu odoljeti tako sočnom i ukusnom zalogaju kakav je friška dagnja.


Ovako izgleda dagnja spremna za lov velikih podlanica


Klasičan način postavljanja dagnje podrazumijeva njeno otvaranje, odvajanje mesa od ljušture, te nadijevanje na udicu. Ovako naješkana udica ne može dugo ostati netaknuta jer će je sitna riba vrlo brzo ogoliti. Omatanje ješke prije zabacivanja silikonskim koncem donekle može usporiti pogubno djelovanje sitnih oštrih zuba, no ne toliko da bi se takav trud isplatio. Praktičnije je školjku zaštititi sa vlastitom ljušturom.


To ćete postići tako da školjku samo djelomično otvorite, zasijecajući glavni mišić što je moguće bliže jednoj ljušturi, nakon čega je potrebno umetnuti udicu u prostor školjke. Ljušturu je potom potrebno zatvoriti i čvrsto omotati silikonskim koncem da se ne otvori u zabačaju. Poželjno je ostaviti malo mesa da viri između ljuštura što će svakako imati svoj učinak u privlačenju lovine.