Iz Kraljevice nam se javio Sebastijan Jureša koji je nedavno imao susret s jatom kapitalki i to već u prvom uronu. To je osjećaj, koji kako sam kaže, praktički neopisiv. Evo što nam je Sebastijan ispričao o tom svom ribolovnom uspjehu:

– To je bio čudan dan, čudno jutro… Sve je nekako zbrčkano. Nit je toplo, nit hladno, more mutno, hladnjikava površina puna vode. Jedva sam se natjerao na rano ustajanje. U četiri i po u autu, kratka vožnja i u 5 sam na pošti.

Sjeo sam u plićak, navlačim peraje i shvaćam da je još prerano za hlače od tri milimetra. Maska na lice, rukavice navlačim na brzinu i hvatam pušku za natezanje. Nadam se da će gume još izdržati. Od prošle su godine u pogonu i dale su svoje. Valjda neće trebat jaki šut – priča nam Sebastijan.

– S nategnutom stopeticom šuljam se prema prvom kamenu i pripremam prvi uron, da se malo pluća rašire.

Hvatam se lijevom rukom za grotu, opušten liježem na pijesak sa desne strane i postavljam pušku uz kamen, lagano podignutu i usmjerenu u još uvijek sivo i mračno more. Prve zrake su se tek počele probijati iznad brda u zaleđu i još je sve usporeno i puno sjena. Prolaze sekunde, potpuno opušten, odlučujem sačekati da vidim hoće li se štogod pojaviti.

U tom trenutku shvatim da se nešto već pojavilo ali zbog mutljaka i sivila nisam uopće primijetio glavu koja stoji lijevo od mene, na nepuna tri metra od vrha puške – nastavlja Sebastijan svoju priču.

– Ma da je bila jedna glava ne bi bilo problema. Petnaestak glava odjednom uočavam i vidim im samo crne fleke na glavama.

Toliko je škuro da se zlato uopće ne vidi. Kraljice…

Ne znam ni koliko ih je točno bilo, nisam išao brojati već sam okrenuo pušku prema najbližoj. Trzaj i čujem udarac. Nema previše divljanja, dobila je u bok i ukoso je prošla sulica.

Dobro je. Ova neće nigdje nego doma sa mnom. Krajičkom oka vidim ostale mamice kako bježe i shvaćam da ih ima nekoliko ogromnih. Neka ih.

Pogođenu ribu hvatam i kratim joj nožem muke. Napokon jedna dobra, jedna velika. Trebalo je dosta vremena da se i to dogodi, no tu je.

Ha, sad mogu doma. Vaga je ispričala 2,70 kilograma, i mogu vam reći da je sjajan osjećaj doći doma s najljepšom ribom na svijetu – ispričao nam je Sebastijan Jureša.