Nakon dva dana orcanja protiv istočnjaka kroz Gibraltarski prolaz, vrijeme se konačno okrenulo u našu korist. Zapuhao je lagani zapadnjak i nakon nekoliko mjeseci kontinuiranog jedrenja protiv valova i vjetra, ponovo smo doživjeli čaroliju “gospodskog” jedrenja niz vjetar. Puna jedra nose nas, HIR 3 surfa na vrhu vala, napredujemo brzo i u pravom smjeru. U idiličnim uvjetima prešli smo nulti meridijan, po treći put u ovoj ekspediciji. Sad smo stvarno blizu doma, na sjevernoj polutci i istočno od Greenwicha.

Ipak, iako su uvjeti idealni za jedrenje, nema prostora za opuštanje. Plovimo uz sjevernu obalu Afrike i mnogo je prometa, pa naizmjence držimo gvardije. Moja je specijalnost večernja straža – volim to doba kad nestaje dan i pojave se zvijezde, poznata sazviježđa zatrepere mi nad glavom, a tanki srp mjeseca označava zapad.

U tišini noći puno je vremena za razmišljanje. Što nas čeka kad dođemo doma? Što će biti s HIRom? Nakon svih ovih putešestvija, naš senior još nema dom, nema svoj trajni vez.

Jedna od mojih manija je pisanje popisa, pa sam odavno već pripremila tablicu s popisom stvari koje treba popraviti, zamijeniti, obnoviti. Svaki tjedan na naš popis dodamo još nešto, a pripadajući troškovi penju se u nebesa. Jedra sad krpam i u plovidbi. Instrumenti više ne pokazuju podatke o brzini vjetra. Nakon skoro 40.000 milja oko svijeta, čini se da nema dijela broda koji ne treba pažnju i obnovu.

HIR 3 već je dvaput bio “otpisan”, nakon stradavanja u Dubrovniku i nakon desetgodišnjeg propadanja u istarskoj marini. Saša ga je obnovio i vratio u život bez velikih sponzora, investirajući svi svoju ušteđevinu i uz veliku pomoć brojnih prijatelja, znanih i neznanih ljudi, malih firmi i obrtnika koji su donirali svoj rad ili neki komad opreme, kako bi HIR 3 ponovo zaplovio.

Nisu baš svi bili uvjereni da četrdesetogodišnji HIR 3 može izdržati još jedan krug, no cinici i skeptici ionako u životu nisu bitni. HIR 3 je dokazao da je Saša s pravom imao povjerenje u njega.

Postoje neki lijepi i hvalevrijedni projekti obnove brodova na Jadranu – na Lošinju je prekrasno obnovljen drveni loger Nerezinac, 16metarski jedrenjak koji je početkom 20. stoljeća služio za lokalni prijevoz robe i putnika, a danas je glavna atrakcija lošinjske luke.

U sklopu projekta “Drvo je prvo” obnavljaju se male tradicijske barke. U protekle dvije godine lošinjski su drvodjelje i majstori kalafati obnovili jednu gajetu s jarbolom i jedrima, obnovljena je i autohtona pasara na vesla, a sve s ciljem očuvanja tradicijskih zanata i maritimne baštine Hrvatske.

Čini li i HIR 3 dio te maritimne baštine? Uz jedrilice Jože Horvata – Besu, Modru lastu i Marka, brodovi Mladena Šuteja, Hrvatska čigra i HIR 3 najpoznatije su povijesne jedrilice na Jadranu. Tu je, dakako i Jamnica/Malik Nenada Vlahovića, te manje poznate jedrilice koje su sudjelovale na Olimpijskim igrama ili svjetskim regatama i ostvarile određeni rezultat.

U Lošinju postoji krasna mala regatna jedrilica tipa “zvijezda”, koja je napravljena u lošinjskom brodogradilištu, a sudjelovala je na Olimpijskim igrama 1952. U klasi “stella” – i ona čeka obnovu. Vrijedi li takve brodice očuvati? HIR 3 jedina je jedrilica na Jadranu koja je puni krug oko svijeta napravila čak dva puta. Znači li to išta u kontekstu kulturne i pomorske baštine?

Na svom putovanju oko svijeta Saša je posjetio svaki pomorski muzej, skupa smo obišli svaki gat u svakoj marini i luci u kojoj smo stali. Mnoga mjesta ponosno izlažu svoju maritimnu baštinu – u centru Aucklanda izložene su goleme regatne jedrilice koje su sudjelovale na utrkama America’s Cup.

U pomorskim muzejima su dijelovi starih brodova. U centralnom parku Funchal na Madeiri izlaže male parne pilot-brodice, osvijetljene i u staklu. Zanimljivo je to, ali… meni se čini da su brodovi najljepši kad plove. Bez obzira na starost, uz malo truda i brige svaki se brod može obnoviti i vratiti u plovno stanje.

HIR 3 je dokazao da u dobrim rukama može još jednom i oko svijeta. Ako se potrudimo, možemo li ga još jednom obnoviti i vratiti mu stari sjaj? Postoji li kakav nacionalni projekt koji valorizira pomorsku i kulturnu baštinu tog tipa, ili ćemo opet morati oslanjati se na pomoć dobrih ljudi koji vide vrijednost u ovom pothvatu i očuvanju HIRa i sličnih brodica sa burnom povijesti?

Prijatelj Aljoša Šerić u nedavnom je intervjuu spomenuo da ga je upravo HIR 3 inspirirao pri pisanju pjesme “Bijela jedra”, velikog ljetnog hita benda Pavel. U starim brodovima, napose u jedrenjacima i jedrilicama, postoji neka poezija koja inspirira ljude da sanjaju, da maštaju.

Mnogi komentari i poruke koje dobivamo, od čitatelja ove kolumne i ljudi koji nas prate na društvenim mrežama, kažu da ih ovaj pothvat nadahnjuje da žele više i odvaže se ostvariti svoje snove. Vidjeti brod sa uzbudljivom pričom, pa još imati priliku i zaploviti na njemu, to je poseban doživljaj. Potvrdit će to svi koji su zaplovili pod jedrima i potegnuli konop na logeru Nerezincu.

Bez obzira na trošno stanje u kojem se trenutno nalazi, još je mnogo života u našem HIRu. Da li će se pronaći kakav mecena, patron ili sponzor, ili će to opet biti na žgance – ne znam, ali vjerujem da ćemo ga uspjeti obnoviti tako da zablista i nastavi nadahnjivati snove i ambicije. Teškim vremenima unatoč.

Za početak, bilo bi sjajno da imamo gdje “koštat” kad se vratimo doma. Ah… kraj je moje gvardije, a toliko neizvjesnosti pred nama,

Približavamo se Sardiniji. Ciklona koja upravo zahvaća cijeli Mediteran prisilila nas je na neplanirano zaustavljanje. Zaklon ćemo potražiti u zavjetrini Cagliarija, no čim se vrijeme malo smiri žurimo dalje. Valja se doma vratiti.