Još koji dan i kreće priča o bakalaru. Gdje ga kupiti, kako prepoznati pravi bakalar, koliko ga platiti, kako pripremiti… Ipak, neću danas o blagdanskom bakalaru, ima vremena. Uobičajeno, o bakalaru pišem uoči Badnjaka.

Činim to godinama. I uvijek se iznova pitam: što napisati, a da se ne ponavljam. Ako je uopće moguće to izbjeći. Nakon tolikih godina pisanja… Razmislit ću sljedećih dana. A danas ću o bakalaru drugim povodom, ne baš ohrabrujuće uoči predstojećih blagdana.

Prije stanovita vremena temu mi je ponudio Marijan Grbčić, Crikveničan iz Njemačke. Iz Hannovera, gdje živi duže od 50 godina, povremeno mi šalje zanimljive priče. Uvijek o ribama i ribarstvu.

Zna što me zanima. Jedna od tih priča je i ona o ugroženosti bakalara u Baltičkom moru. Uvodno piše: »Mi Hrvati uživamo u jelima od bakalara, koji je često za normalnog čovjeka u Hrvatskoj doista jako skup.

Moglo bi se dogoditi da će ga u skorije vrijeme biti ponuđeno sve manje. U Baltičkom moru radi se na tome da se za dulje vremena zabrani izlov bakalara.« Takvu informaciju donose njemački mediji, koji se pozivaju na znanstvene pokazatelje.

Preveliki ulovi

Opsežna studija o problemu s bakalarom u Baltičkom moru objavljena je u časopisu »Scientific Reports«. Ona je rezultat istraživanja grupe znanstvenika s nekoliko njemačkih sveučilišta i instituta, a bazirana je na desetljetnim podacima o ulovu bakalara.

Saznanja do kojih su došli više su nego porazna. Ako se obistine njihove najave, uistinu ćemo se zaželjeti pravog bakalara. Tada nećemo prigovarati što nam se to na tržištu nudi pod bakalarom. Morat ćemo se zadovoljiti bilo kakvom suhom ribom.

Njemački znanstvenici tvrde da je u Baltičkom moru premašena kritična granica ugroženosti populacije bakalara. Prema studiji, zalihe bakalara u zapadnom dijelu Baltičkog mora pale su do te mjere da stručnjaci vjeruju »da je predvidljiv oporavak malo vjerojatan«.

Za takvo stanje, po njima, krivci su »klimatske promjene i prekomjerni izlov«. Smatraju da su ulovne kvote godinama prevelike. To traje duže od 20 godina, a u tom razdoblju politika je ignorirala upozorenja koja su odašiljale organizacije za zaštitu prirode.

Prema riječima njihovih predstavnika, takav nepovoljni rezultat u podmorju mogao se očekivati.

Iznesene su i konkretne brojke. Ribarima iz zemalja EU-a, koje imaju izlaz na Baltičko more za ovu godinu odobrena je ulovna kvota od 4.000 tona bakalara. Lanjska je iznosila 3.806 tona, a brojke ukupnog ulova još nisu objelodanjene.

Njemački ribari ulovili su 941,2 tone, što čini 89 posto odobrene im kvote. Dakle, usprkos alarmantnim upozorenjima, kvote se ne smanjuju, nego povećavaju. Sve to ipak je daleko od onoga što se nekad lovilo.

Ribari iz istih zemalja EU-a smjeli su 2010. godine uloviti 17.700 tona. Navedeno istraživanje i brojke oslikavaju samo zapadni dio Baltika.

Bolje stanje sigurno nije niti u njegovu ostatku. Treba znati i to da u tom moru rade i ribari iz zemalja koje nisu članice EU-a. Njih ne obvezuju nikakve ulovne kvote, ili dogovori.

Klimatske promjene

Nakon ribarstvene politike i prevelikih ulova, znanstvena studija visoko na stup krivnje za postojeće stanje svrstava godinama zanemarene čimbenike okoliša, konkretno klimatske promjene.

Prekomjerni ribolov, u kombinaciji sa zagrijavanjem mora, doveo je do toga da se bakalar slabije razmnožava, ističu autori studije. U toplijem moru, tvrde oni, riblja ikra slabije preživljava.

Zato odbacuju »političke pretpostavke da će se riblji fond za nekoliko godina oporaviti te da se njime može upravljati u kratkom roku.« Smatraju da je upravljanje ribarstvom moralo biti znatno opreznije i odgovornije.

Stanje s bakalarom godinama nije zadovoljavajuće, ne samo u Baltiku, nego i u ostalim morima na sjeveru. Mnogi su skloni proglasiti ga zabrinjavajućim. Istodobno, potražnja na tržištu raste, traže ga i oni kojima nekad nije bio zanimljiv.

U takvim okolnostima i cijena mu raste, a znamo da nikada nije bio jeftin. I jasno, svašta se prodaje i – kupuje. Pod deklaracijom bakalara nudi se razna suha riba. Uvijek ponavljam riječi čovjeka koji je svojedobno pregledavao veliku pošiljku bakalara u riječkoj luci.

Bilo je raznovrsne ribe, ali ne i bakalara. Što će tek biti za koju godinu ako se obistine pesimistične najave njemačkih znanstvenika? Znaju li oni da se u nas na Badnjak obvezno blaguje bakalar?

Brojke tužnih uspomena

U arhivi sam pronašao stare podatke o ulovu bakalara. Dosta su stari, pa vjerno ilustriraju stanje s tom skupom ribom. Brojke su iz sredine sedamdesetih prošloga stoljeća, a potječu iz danskih izvora.

One kazuju da se tada u sjevernom Atlantiku i morima koja mu gravitiraju godišnje lovilo 1,5 milijuna tona bakalara.

U raspodjeli tog kolača sudjelovalo je 18 zemalja, među koje je uvršten i Grenland, za kojega je procijenjeno da ima ulov od 25.000 tona. A danas, 4.000 tona za sve koji love u zapadnom Baltiku.

Poljski ribari, koji rade isključivo u Baltičkom moru, lovili su 40.000 tona.

Posebno je istaknuto da to nije ukupan svjetski ulov bakalara. Atlantskome treba pridodati i ulov u sjevernom dijelu Tihog oceana. Tamošnji je ulov znatno manji, ističe se u komentaru statistike, ali nije zanemariv.

Jadranski primjer

More je vitalno i brzo će se oporaviti, samo mu treba dati priliku za oporavak. Davno sam čuo ovu rečenicu od našeg istaknutog ribarstvenog stručnjaka.

Njegove riječi najbolje se potvrđuju na primjeru Jabučke kotline, o čemu sam pisao prije sedam dana.

Nakon četiri godine lovostaja u tom akvatoriju, značajno su oporavljeni stokovi škampa i oslića te ostalih koćarskih vrsta. Puno bolje ulove ostvaruju ribari na širem području.

Možda bi jednom i ti veliki mogli učiti od malih. Uvijek su skloni pametovati, nametati im razne restrikcije i ograničenja, a sami se tako ne ponašaju.