Nevjerojatno kako se sve posložilo! Minuli vikend ponudio je obilje događanja, očekivanih, ali i neželjenih. Svaki od njih za jednu temu. Logično je pitanje: kome dati prednost?

Imali smo našu veliku Fiumanku, ona je na prvom mjestu. Ali… dogodilo se, treći put u njenih 27 izdanja, Fiumanki nisam nazočio. Pisati nešto napamet, na osnovu pročitanoga, ili od nekog izrečenog, ne bi bilo korektno, pa za ovu prigodu Fiumanku preskačem.

Nadalje, imali smo tragičan pomorski udes u našem Jadranu, u Splitskim vratima, između Šolte i Brača, s četvero stradalih nautičara iz Češke. S aspekta sigurnosti plovidbe o tom nemilom događaju obvezno bi trebalo pisati!

On je, međutim, medijski maksimalno eksploatiran, svašta je napisano i izrečeno, čak i od onih koji se smatraju »mjerodavnima i stručnima«, koji trebaju paziti što iznose u javnost.

Neću dodavati ništa, nego samo podsjetiti na davno objašnjenje što sam ga dobio od vrhunskog pomorskog stručnjaka, čovjeka s dvije fakultetske diplome i doktoratom znanosti, sveučilišnog profesora, između ostaloga, i pomorskim vještakom.

Uz sve navedeno, bio je i istaknuti jedriličar. Prepričavam njegove davne riječi: »Opasno je donositi brze i ishitrene zaključke. Istrage pomorskih udesa traju mjesecima, čak i onda kada se sve čini bjelodanim.« Nepotreban je svaki daljnji komentar.

U danima Fiumanke došla je i tužna vijest iz Francuske – u 42. godini preminuo je Charlie Dalin, jedan od najvećih svjetskih oceanskih jedriličara. S teškom bolesti borio se dvije i pol godine i, kao što često biva, bolest je bila jača.

Već ozbiljno bolestan, što je tada vješto skrivao, prošle godine prvi je prošao ciljem regate Vendee Globe, najizazovnijeg jedriličarskog natjecanja na svijetu. U plovidbi samaca oko Globusa, bez zaustavljanja i dobivanja bili kakve vanjske pomoći, jedini je dva puta prvi prošao ciljnu ravninu da bi ostvario jednu pobjedu. I on zaslužuje veliku priču…

Prvi uočavaju promjene

Na kraju, za današnju temu nisam odabrao događaj, nego dopis Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce. Dostavili su tekst naslovljen »Ribari kao dio rješenja – uklanjanje morskog otpada«, kojemu su autorice studentice Fakulteta znanosti o moru, Antonija Tvrdeić, Lucija Amižić i Janica Božić.

Uz uvodne konstatacije o zagađenosti svjetskih mora i oceana, autorice posebno ističu činjenicu da otpad »nalazimo posvuda, pa čak i u dijelovima potpuno izoliranima od ljudskog utjecaja.«

Također, napominju: »Dok mnogi ljudi morski otpad vide tek kada završi na plaži, ribari se susreću s njime tijekom svakog radnog dana.« Zato, izuzetno važnom vide ulogu ribara u njegovu uklanjanju iz mora.

»Zbog svakodnevnog boravka na moru, ribari među prvima uočavaju promjene u morskom okolišu i posljedice morskog otpada te mogu dati vrijedan doprinos njegovu praćenju i uklanjanju. Njihovo iskustvo i neposredan kontakt s morem čine ih važnim dionicima u očuvanju morskih ekosustava,« stoji u tekstu.

Kao posebno problematičan oblik morskog otpada u svijetu se ističe izgubljena, odbačena ili napuštena ribolovna oprema, budući da ona nastavlja loviti i kada nije u upotrebi. Problem takvog otpada, kao i ostalog, smatraju stručnjaci, »treba rješavati suradnjom, a ne samo optuživanjem ribara.«

U tom cilju pokrenut je program »Fishing for Litter«, u kojem ribari tijekom redovnog ribolova skupljaju otpad koji završi u njihovim mrežama i vraćaju ga na kopno.

»Program je pokrenut početkom 2000-tih u Sjevernom moru, a kasnije se proširio i na druge europske zemlje, uključujući Italiju, Hrvatsku i Španjolsku. Ribari dobivaju posebne vreće ili kontejnere za prikupljanje otpada, dok luke organiziraju prihvat i odlaganje prikupljenog materijala.

Znanstvena istraživanja pokazuju da javnost uglavnom pozitivno reagira na ovakve programe i vjeruje da ribari mogu pomoći u smanjenju količine otpada u moru.«

Ribari ne mogu sami

Sličan projekt sada se pokreće na regionalnoj razini, za Jadransko more, a u njega su uključeni subjekti iz Hrvatske I Italije. Nazvan je FishNoWaste, a posebno je usmjeren »na ribarske luke kao ključna mjesta za prikupljanje i gospodarenje otpadom iz mora.«

Za njegovo uspješno provođenje »ribari za otpad moraju imati dovoljno prostora na brodu, potrebno im je omogućiti mjesto sigurnog odlaganja u luci i jasna pravila o tome kako postupati s prikupljenim otpadom.

Istraživanja pokazuju da će ribari češće sudjelovati u programima uklanjanja otpada ako imaju podršku institucija, dostupnu infrastrukturu i osjećaj da njihov trud ima smisla,« ističe se u tekstu »Ribari kao dio rješenja«.

U sklopu projekta analiziraju se vrste i količine otpada koje ribari donose na kopno, razvijaju modeli njegova odvajanja, ponovne uporabe i recikliranja te provode edukacije ribara i lokalnih zajednica o važnosti održivog gospodarenja otpadom.

Iako ovakvi projekti donose pozitivne rezultate, stručnjaci upozoravaju da ribari ne mogu sami riješiti problem morskog otpada. Uz to, sudjelovanje u takvim programima često znači dodatni posao, troškove i gubitak vremena.

U navedenom članku zaključno se ističe: »Ribari možda ne mogu sami očistiti more, ali imaju jedinstvenu ulogu jer su svakodnevno na moru i prvi vide gdje se otpad nakuplja. Oni mogu postati važni saveznici u zaštiti mora, posebno ako iza njih stoje luke, lokalne zajednice i državne institucije.«

Nepravedne optužbe

»Nismo mi nikakovi šporkaćoni, mi od mora živima i mi ga čuvamo. Prije puno godina ovim riječima telefonom mi se obratio profesionalni ribar, škampar, tu s našeg područja.

Povod njegovu ljutitu reagiranju bila je izjava drugog ribara, koćara, koji je rekao da na određenom području nikada ne povlači mrežu, jer da tamo rade škampari, a on ne želi čistiti odbačene vrše s morskog dna.

Ubrzo sam se našao »za stolom« s tim škamparom i spoznao da je prvenstveno dobar čovjek, a tek potom profesionalni ribar, te da mu novčana zarada nije uvijek primarna.

Brigu za morski okoliš zorno je dokazao. Na kopnu, daleko od pogleda javnosti, nalazila se poveća hrpa njegovih odbačenih vrša. Još je napomenuo da u mrežama stajaćicama, jer i s njima je radio, diže otpad svake vrste.

Mali ribari

Još dvije, tri rečenice iz teksta što ga je poslala udruga Sunce.

»Ribari se često prikazuju kao dio problema zbog izgubljene ribolovne opreme i otpada povezanog s ribarstvom. Međutim, takav pogled ne isključuje njihovu potencijalnu ulogu u rješavanju problema.

Oko 40 milijuna ljudi u svijetu bavi se ribolovom, a čak 90 posto čine mali ribari. Za njih je more glavni izvor prihoda, zato je opasno kada se taj izvor ugrozi.«