Đorđe Savić je ribar koji radi na ribarici u Piranu, a slobodno vrijeme koristi za opuštanje, najčešće ronjenjem na dah. Ovoga je puta zaronio u Piranskom zalivu i na dnu našao nešto što nije očekivao. Evo što nam je Đorđe ispričao o tom svom podvodnom doživljaju:

– Taj je je dan po svemu trebao biti jedan običan dan ispunjen uživanjem u klasičnom podvodnom ribolovu.

Inače radim kao ribar tako da slobodne trenutke pokušavam iskoristiti za opuštanje, a za što mi se podvodni ribolov pokazao kao najbolje rješenje. Mir i tišina nakon zarona neusporedivi su  s bilo čim drugim – priča nam Đorđe.

– I tako sam u jednom uronu na nekih 18 metara na dnu ugledao nešto što me iznenadilo jer u Piranskom zalivu to definitivno nisam očekivao.

Na dnu je bio oveći hlap, smješten u svojoj rupi tako dobro da se očito osjećao potpuno sigurnim zbog čega nije bježao, a što mi je u startu dalo šansu. Nisam ga htio ubosti harpunom jer bi ga to oštetilo, a i mogao se nakon toga samo još dublje zavući pa bi onda vjerojatno na kraju tako ozlijeđen i uginuo, a  ja ne bih mogao do njega.

Prihvat rukom također nije dolazio u obzir jer sam znao da ga neću moći zadržati kad se počne braniti pa sam se počeo ogledavati okolo sebe ne bih li našao nešto što bi mi moglo biti od pomoći – nastavlja Dušan svoju priču.

– Na moju sreću, dno baš i nije bilo baš čisto tako da sam pokupio komad stare mreže i konopa koje sam hlapu doslovno gurnuo pod nos.

Rak se instinktivno počeo braniti i u prvih par sekundi se toliko upleo da ga je trebalo samo malo povući nakon čega sam ga mogao prihvatiti i rukama bez straha od toga da će mi iskliziti.

Na površinu je izašao u komadu, živ, a ja sretan i ponosan jer se takav ulov i to na taj način ne doživljava baš svakoga dana.

A kada sam ga izvagao ispalo je da je težak 2,5 kilograma. Isto veče je pripremljen u restoranu gdje smo uživali baš onako, kako bi rekli, kraljevski – ispričao nam je Đorđe Savić.