Prije stanovita vremena postavljeno mi je zanimljivo pitanje. Otprilike je glasilo: Koliko su opasne ove nove ribe koje su se naselile u našem moru? Navodno je jedna od njih najotrovnija na svijetu.

Što reći onako na brzinu na tako iznenadni upit? Znam nešto o nekima od tih riba, dosta sam pročitao. Uvijek sam izbjegavao senzacionalističke odgovore i objašnjenja, čak i onda kada opasnost djeluje realnom.

Jasno mi je bilo na što je pitanje usmjereno. Prva pomisao svima je srebrnoprugasta četverozupka, poznatija pod nazivom fugu. Ona je uistinu otrovna, najotrovnija od svih riba, ali samo ako se konzumira njeno meso.

U moru prilikom dodira, pa i ulovljena, ne predstavlja izravnu opasnost za čovjeka. Ali, ta četverozupka nije jedina riba koja se posljednjih desetljeća »uselila« u naše Jadransko more.

U njemu imamo mnoštvo novih stanovnika! I ne samo riba, nego i ostalih morskih organizama, rakova, algi… Pa onih za koje ne znam gdje ih svrstati. Zacijelo imamo i uljeza koji još nisu otkriveni!

Zagrijavanje i migracije

Od početka ovog stoljeća u Jadranu je registrirano više od 40 novih vrsta riba. Najbolje to ilustriraju djela naših znanstvenika ihtiologa. Prije pet godina objavljena je knjiga »Ihtiofauna Jadranskoga mora« kojoj su autori znanstvenici Marcelo Kovačić, iz riječkog Prirodoslovnog muzeja i Jakov Dulčić, iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

Knjiga, što je slobodno možemo nazvati enciklopedijom jadranskih riba, obrađuje 456 riba. Ta brojka više ne stoji, danas je veća. Već u uvodu knjige autori su spomenuli šest novih vrsta koje iz tehničkih razloga u nju nisu mogli uvrstiti.

Sve bodlje na tijelu vatrenjače su otrovne

Prethodna knjiga istog karaktera objavljena je 1996. godine. Njen autor dr. Ivan Jardas, također sa splitskog instituta, naslovio ju je »Jadranska ihtiofauna«, a na njegovu popisu našlo se 407 vrsta riba.

Knjiga »Ribe Jadrana« prvo je kapitalno djelo hrvatske ihtiološke znanosti, a autor joj je dr. Tonko Šoljan. Objavljena je 1948. godine, te doživjela nekoliko izdanja i prevedena na dva strana jezika.

Veliki znanstvenik tada navodi u Jadranskom moru nazočnost 365 vrsta. Za desetak godina tko zna koliko će ih biti… Mijenja se klima, a s njom još više i more!

More se ubrzano zagrijava, ribe migriraju, iz toplijih mora ulaze u Sredozemlje, pa uplivavaju i u Jadran, sve do njegova krajnjeg sjevera. Zagrijavanje potvrđuju i autohtone jadranske ribe.

Mnoge vrste koje su nekad nastanjivale isključivo južni Jadran, dok ih mi na sjeveru praktički nismo poznavali, sada su se udomaćile i na sjeveru, viđaju se u moru, često love.

I bit će ih sve više! Pridošlice u Jadransko more dolaze s raznih strana i na različite načine. Najčešće dolaze plivajući, iz Crvenog mora kroz Sueski kanal, pa preko istočnog Sredozemlja na sjever do Jadrana.

Nekima su izvorna staništa u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru. Dio novih vrsta, nema sumnje, dospio je u balastnim vodama. Ima, također, vrsta koje su došle, ponegdje viđene ili ulovljene i – nestale. Nasuprot takvima, druge su se trajno nastanile. Čak postaju i problematične.

Najveću pažnju naše javnosti u posljednje vrijeme pobuđuju srebrnoprugasta četverozupka i vatrenjača te plavi rak. Dvije navedene ribe, svaka na svoj način, predstavljaju opasnost za ljude, dok od raka ne treba strahovati.

Ponavljamo, četverozupka je opasna prilikom konzumacije, toliko opasna da je zabranjena za jelo u zemljama Europske unije, dok je njeno meso poslastica u Japanu. Detaljni opis srebrnoprugaste četverozupke potražio sam u spomenutom djelu Marcela Kovačića i Jakova Dulčića.

Glatko tijelo bez ljuski

Najvažnije je ribu prepoznati, nadasve kada susrećemo neku nepoznatu koja nije karakteristična za naše more, ili je dosad nismo viđali. Među takve spada srebrnoprugasta četverozupka, za nas je još uvijek samo egzotična riba.

Ima izduženo tijelo, snažno i blago spljošteno, a ponekad naduto poput lopte, kada guta vodu tijekom obrambene reakcije. Oči su smještene visoko, praktički na vrhu glave koju karakteriziraju mala usta što djeluju poput kljuna, a u njima kriju četiri snažna zuba.

Nema trbušne peraje, niti bodlji u perajama. Tijelo je glatko, bez ljuski. Boja tijela je zelenkasta, sa smeđim ili crnim mrljama na gornjem dijelu. Od usta do repa proteže se srebrna linija.

U trbušnom dijelu je bijela, a na glavi, ispred očiju nalazi se srebrna točka. Maksimalno naraste do 110 centimetara, dok joj je prosječna dužina oko 40. Najveća poznata težina je devet kilograma. Zanimljivo, iako nije autohtona jadranska riba, u nas ima više naziva – srebrnoprugasta četverozupka, fugu, napuhača, riba balon, kuglakoža.

Domicilna je u Indijskom oceanu, zapadnom Pacifiku i Crvenom moru. Sueski kanal ulaz joj je u Sredozemno more, čime se sa zagrijavanjem otvorio put u Jadran. Njeni nalazi sve su češći u raznim dijelovima našeg mora.

Uglavnom boravi na dubinama između 20 i 100 metara na pjeskovitu dnu. U toplim morima zadržava se i u blizini koraljnih grebena. Autori spomenute knjige navode da je invazivna vrsta koja je već »u potpunosti uspostavila svoje populacije u Sredozemnu moru i južnom Jadranu«.

Za dugogodišnjeg pisanja o jadranskim ribama redovito navodim alate, odnosno način lova određene vrste. A, što napisati za lov srebrnoprugaste četverozupke? Zasad – ništa.

Njeni ulovi u našem moru su slučajni. Vjerujem da onaj tko ju je ulovio nije bio presretan! Netko je poznaje i volio bi da nije zagrizla, a oni drugi – što s nepoznatom ribom?

Najčešće nisu svjesni koliko im se otrova našlo na udici. Srebrnoprugasta četverozupka krcata je otrovom, zato se za nju uvijek ističe da je opasna. Mnogi s pravom govore najopasnija od svih riba.

Otrov joj se nalazi u spolnim žlijezdama, jetri i koži. Iznimno je jak i termostabilan. Za otrov riba i ostalih morskih organizama iz Jadranskog mora uvijek ističemo da je termolabilan, da ga poništava već povišena temperatura, bez kuhanja.

Atraktivna riba

Svojim izgledom još je više egzotična riba kojoj je hrvatski naziv vatrenjača. Iznimno je atraktivna, ali izgled često zavarava. Uvjeren sam, u europskim morima, odnosno Sredozemlju, nije baš omiljena, a nije ni drugdje gdje nije domicilna.

U našem Jadranskom moru prvi put je registrirana prije šest godina i brzo dospjela u mnoge njegove prostore. Doselila se, također, kroz Sueski kanal. Izvorna su joj staništa u Crvenom moru, Perzijskom zaljevu, Indijskom oceanu, i dijelu indonežanskih voda do Sumatre, te uz istočnu obalu Afrike. Nova je, a već ima nekoliko hrvatskih naziva – vatrenjača, lionfish, morski paun, riba lav.

Vatrenjača je stanovnik priobalnih voda, a može se naći od plićaka do 85 metara dubine. Preferira toplije podneblje gdje je temperatura mora veća od 24 stupnja. Zato zasad nije dospjela do sjevernog Jadrana, ovdje je temperatura mora nešto niža.

Pitanje je, međutim, do kada? Lijepa i atraktivna riba, boje tijela crvenkaste do preplanule ili sive, s mnog tamnih pruga po tijelu i glavi. Iznad oka ima jedan pipak. Velike leđna i prsne peraje djeluju atraktivno, a sačinjene su praktički od bodlji.

Odrasli primjerci imaju dosta malih bodlji uz obraz, te male mrlje na nekim perajama. Maksimalno naraste do 43 centimetra. U literaturi sam pročitao da joj je maksimalna težina oko 80 dekagrama.

Najvažnije je znati – sve bodlje na njenu tijelu su otrovne. Taj je otrov dosta jak, ali termolabilan, otprilike kao u naših pauka i škrpina. Ubod izaziva iznimno jaku bol, što može ostaviti i teže posljedice. Neki autori ističu da mogu prouzročiti i smrt. Prije nekoliko mjeseci pročitao sam da je u Brazilu umro ronilac koji je zadobio više uboda od vatrenjače. U slučaju uboda vatrenjače, a to je danas realnost, a ne neka daleka fikcija, najbolje je što prije potražiti pomoć liječnika.

Prema tvrdnjama znanstvenika, vatrenjača je jedna od najgorih invazivnih vrsta u Sredozemnom moru. Brzo se razmnožava i širi, mrijesti u toku čitave godine i odlaže mnoštvo jaja.

Izrazito je agresivna i grabežljiva, te nanosi velike štete živom svijetu mora u koje se naselila. Istodobno u Jadranskom moru nema previše predatora. Od stanovnika našeg mora vatrenjači su »neprijatelji« kirnje, hobotnice i želve. S vremenom će, valjda, postati i ribari. Oni bi mogli biti najefikasniji!

Smrtnost od konzumiranja

U tekstu sam već spomenuo – srebrnoprugasta četverozupka ima otrovno meso, za nju govore da je najotrovnija od svih riba. Jedan naš znanstvenik ističe da je njen otrov tetraodotoksin 1.250 puta jači od cijanida!

Usprkos tome, u Japanu je cijene kao vrhunski specijalitet. Za jelo je pripremaju posebni kuhari, koji vješto znaju odstraniti sve otrovne dijelove. Govore, međutim, da i njima nešto »pobjegne«, tako da smrtni slučajevi nisu rijetkost.

Tim više što se u pripremanje ribe fugu upuštaju mnogi bez dovoljno znanja. U zemljama Dalekog istoka smrtnost od te ribe još je veća. Zbog svega navedenoga, u zemljama EU-a zabranjena je za konzumiranje. Dok se ne nađe neki »majstor« koji će reći: »Ja znam, Japanci su me naučili.« I upustit će se u opasnu avanturu.

Plavi rak je starosjedilac!

Među novopridošle stanovnike našeg mora mnogi svrstavaju i plavog raka. On, međutim, nije od jučer. Ni u Jadranu, ni u Sredozemlju. U Jadranskom moru prvi put je otkriven 1949. godine blizu Venecije.

Bio je to i njegov prvi nalaz na Mediteranu. Domovina mu je akvatorij američkog kontinenta, od obala Nove Škotske, na sjeveru u Kanadi, pa prema jugu do Urugvaja.

U Europi je prvi put registriran na početku 20. stoljeća, preciznije 1901. godine uz atlantsku obalu Francuske. U našem dijelu Jadrana prvi primjerci otkriveni su u jednoj uvali blizu Stona 2004. godine.

Plavi rak gastronomski je zanimljiv, a kako se množi sigurno ćemo ga susretati i na ribarnicama. Zasad, mnogima je više štetočina nego koristan. Ribari se žale, posebno u delti Neretve, pričinjava im štetu na lovini.

U prehrani je raznovrstan i grabežljiv, jede ribe, školjke i druge rakove, također, alge i strvine. Poseže za ribom koja se ulovila u mrežu pričinjavajući dvostruku štetu – uništava lovinu i kida mreže.

Oblikom tijela plavi rak bitno se ne razlikuje od mnogih naših jadranskih rakova deseteronožaca. Od njih se izdvaja bojom tijela, posebno kliješta, odakle i njegov naziv.

Mužjaci se ističu karakterističnom plavom bojom kliješta, dok su ženkama kliješta crvena ili narančasta. Životni prostor im je na dubini od jednog do 36 metara.

Borave u moru i bočatim vodama, a zalaze i u riječne tokove, pa su ih ribari lovili u Neretvi daleko od mora. Rado se zadržava i u lagunama. Važno je spomenuti da je plavi rak, za razliku od većine rakova, dobar plivač.

Meso je iznimno ukusno

Pročitao sam svojedobno da se vatrenjača masovno nastanila u vodama Floride, gdje je, također, nepozvani uljez. Ljudima pričinjava velike probleme, tamani ogromne količine autohtone ribe, ugrožava ribarstvo, prijetnja je turizmu. I dosjetili se rješenju.

Predložili su ribolovnim klubovima organizaciju natjecanja, ciljano u lovu na vatrenjaču. Samo se ona boduje. Također, na jelovniku je drže mnogi restorani. Kažu, meso joj je iznimno ukusno. Zanimljivo, još nisam pročitao da ju je u nas netko konzumirao. Očito, ljudi se ustručavaju, nitko ne želi biti prvi, »pokusni kunić«!