POMORSKE HAVARIJE

Nestali bez traga: Ovo su teške nesreće brodova pod austrougarskom zastavom s posadom iz naših krajeva

Danilo Prestint

Foto NN

Foto NN

Austrougarska je bila u svoje vrijeme brodarska sila, a parobrodima je Rijeka, odnosno Fiume, bila matična luka. Neke nesreće su posebno bolno odjekivale jer se među posadom nalazilo i pomoraca iz naših krajeva



Austrougarska je bila u svoje vrijeme brodarska sila, a parobrodima je Rijeka, odnosno Fiume, bila matična luka. Neke nesreće su posebno bolno odjekivale jer su posade uglavnom bile iz naših krajeva.


Nekoliko brodova pod austrougarskom zastavom nestalo je bez traga s cjelokupnom posadom gdje se nalazilo i pomoraca iz naših krajeva. Ti nestanci su potpuno zaboravljeni, a nema niti slika tih brodova.


Parobrodi


Putničko-teretni parobrod »Petofi« (Royal Hungarian Sea Navigation Adria Ltd., Fiume) izgrađen je 1893. godine u brodogradilištu Wigham Richardson & Sons Ltd. u Newcastle-on-Tyne kao novogradnja 295. Imao je 2.257 GRT, bio dužine 86,9 i širok 11,6 metara. Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije (237 IKS) brzinom od 9,5 čvorova. Iz luke Messina isplovio je 28. listopada 1912. s teretom brašna i ječma za West Hartlepool pod zapovjedništvom kapetana Jerolima Tijanića iz Rijeke i – nikad više nije viđen.




Parobrod »Klek« (Societa in Azioni Ungaro-Croata per la Navigazione Libera, Fiume) izgrađen je 1901. godine u brodogradilištu R. Thomson & Sons Ltd. u Sunderlandu kao novogradnja 217. Imao je 3.841 BRT, dužine 108,5 i širine 13,78 metara. Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije brzinom od devet čvorova. Proglašen je nestalim 16. srpnja 1903. godine, nakon što je isplovio iz Cheribona na Javi s teretom šećera i ticao Colombo u Šri Lanki. Prema nekim novinskim napisima, najvjerojatnije se nasukao na otok Socotra. Zapovjednik parobroda »Klek« bio je Andre Svetov Šepić iz Oprića.


Dvojarbolni brod s parnim strojem dvostruke ekspanzije »Illiria« izgrađen je 1893. u brodogradilištu London & Glasgow Engineering & Iron Shipbuilding Co. Ltd. u Govanu kao »Sussex« (Wigram Money & Sons, Blackwall-London). Novogradnja 234 imala je 2.484 GRT, bila je duga 97,7 i široka 11,9 metara. Godine 1893. prelazi u vlasništvo London & Edinburgh Shipping Co. Ltd. iz Edinbourgha, a dvije godine kasnije postaje »Illiria« (Austro-Americana Societa di Navigazione/Schenker, Burrell & Sohn iz Trsta). Nestao je u plovidbi iz Newport Newsa u Virginiji u SAD-u za Genovu.


Parobrod »Luigi Premuda« (Societa di Navigazione a Vapore Matteo Premuda, Mali Lošinj) izgrađen je 1896. godine u brodogradilištu Campbelltown Shipbuilding Co. u Campbelltownu kao novogradnja 45. Imao je 1,253 GRT, bio dug 70,3 i širok deset metara. Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije brzinom od deset čvorova. Isplovio je iz grčke luke Siros 13. listopada 1898. godine za Barcelonu i – nestao.


Barkovi


Bark »Deux Freres« (308 BRT, dužina 37,6 i širina 8,4 m) izgrađen je 1867. godine u brodogradilištu Bichon Freres u Lormontu, u Bordeauxu za Debotas, Daval & Co. iz Bordeauxa. Kasnije (ev. 1887.) u vlasništvu je dr. R. Schlesingera za kojeg ima podataka da je iz Beča, Voloskog i Rijeke (ovisno o godini), a oko 1890. godine u vlasništvu je Emilija i Luigija Granda i Andrije Fattura iz Venecije. Isplovio je iz Rijeke za Messinu u studenom 1890. godine s teretom hrastovine pod zapovjedništvom kapetana Luigija Granda i – nestao. Među stradalom posadom nalazili su se: Luigi Grando, Ferdinand Dorić (Bakar), Ivan Barbarić (Baška), Benedikt Kučić (Brseč), Anton Vernja (Gorica), Ludoviko Lujo Pavletić (Sv. Lucija, Kostrena), Aleksandar Car (Sv. Lucija, Kostrena), Vinko Luković (Prčanj), Lovro Druzenen (Sitka) i Josip Maričić (Stara Baška).


Trojarbolni bark »Milizza« (377 GRT) izgrađen je 1870. godine u brodogradilištu I. Poli u Capo d’ Istria (danas Kopar) kao »Capo d’Istria« za Associazione Marittima Istriana iz Capo d’Istria. Bio je dug 38,2, širok 8,3 i visok 5,3 metra. Godine 1874. mijenja ime u »Milizza«, a vlasnik je Lazzaro Cetcovich iz Trsta. Barkom su zapovijedali Baldasare Vidovich, a kasnije Vladimiro Cetcovich iz Baošića. Isplovio je iz Rijeke 18. studenog 1894. godine za Cette s teretom drvenih greda i – nestao.


Sudari i nasukavanja


Parobrod »Vladimir« (zadnji vlasnik Zora S.N. Co. – E. Guina, Split- Danko Vezić & Hector Juričevac) izgrađen je 1894. godine u brodogradilištu Grangemouth DY Co. u Alloa kao »Westfalen« (novogradnja 183) za J. Stadlandera iz Geestemundea. Imao je 1,227 BRT, bio je dug 70,2 i širok 10,3 metra. Kasnije mijenja imena i vlasnike: »Nestor« (D.G. Neptun, Bremen i E. Ghisler, Genova) te 1912. postaje »Vladimir« (Vladimiro Olivieri, Senj; S.A. di Armamento Oceania, Trst; Brodarsko akciono društvo Oceania, Sušak). U plovidbi iz Dubrovnika za Algiers, potonuo je 31. ožujka 1933. godine kod rta Serrat nakon puknuća trupa. Posada je napustila brod.


Putničko-teretni parobrod »Ika« izgrađen je u Stabilimento Tecnico Triestino, Trst 1885. godine za brodara M. Švrljuga i društvo iz Rijeke kao novogradnja 215. Imao je 110 BRT (dužina 37,44, đirina 4,75 m). Parobrod je 21. rujna 1897. potonuo u riječkoj luci nakon što se sudario s parobrodm »Tyria« (Cunard). Stradalo je 25 putnika i jedan član posade. Iako je uvriježen podatak da brod više nikada nije zaplovio, ipak je te iste godine izvađen i popravljen te je 1898. godine zaplovio kao grčki »Evangelini« (vl. Ciatri). U rezalište je otplovio u kolovozu 1901. godine.


Parobrod »Tihany« (Ungaro-Croata, Rijeka) izgrađen je 1908. godine kao novogradnja 385 u brodogradilištu STT u Trstu. Imao je 204 BRT (dužina 40,4, širina 5,75 m). Na ulazu u Boku Kotorsku nasukao se 12. veljače 1917. na otočić Mamula. Kod pokušaja odsukavanja je potonuo na dubinu od 40 metara gdje se i danas nalazi.


Parobrod »Valona« izgrađen je 1911. godine u brodogradilištu Porsgrunds M.V. u Porsgrundu (novogradnja 167) za Dampfskibs A/S Skien (man. P Landgraff) iz Skiena kao »Grenland«. Imao je 346 BRT. Ungaro-croata kupuje ga 1913. i postaje »Valona«. Nasukan je i potopljen 14. listopada 1918. godine kod otoka Smokvica (Šibenik).


Parobrod »Zvir« (Ungaro-Croata di Navigazione Libera, Rijeka) izgrađen je 1900. godine u brodogradilištu J. Priestman & Co. u Sunderlandu (novogradnja 84). Imao je 3.333 BRT (dužina 100,6, širina 14,6 m). U plovidbi iz luke Pasuruan na Javi za Port Adelide potonuo je, nakon nasukanja, 27. studenog 1902. kod Point Cloatesa (zapadna Australija), a zapovjednik je bio kapetan Ivan Ivanov Randić iz Bakra.


Parobrod »Burma« (Orient Hungarian Sea Navigation Co. Ltd., Rijeka) izgrađen je 1912. godine u brodogradilištu William Gray & Co. Ltd., u West Hartlepoolu (novogradnja 808). Imao je 5.395 BRT (dužina 121,1, širina 15,5 m). Dok je bio na mrtvom vezu u luci Santa Maria u Španjolskoj, 21. siječnja 1941. godine uslijed nevremena popucali su vezovi te je bačen na obalu. Brod je puknuo na dva dijela i oba su se nasukala na plažu gdje su na licu mjesta izrezani. Zanimljivo je da je »Burma« bila privezana u Bakru 1918. godine prilikom bezuspješnog torpednog napada talijanskih MAS-a (D’Annunzio), nakon čega je parobrod sklonjen (nasukan) u uvalu Klimno.


Nesretna Adria…


Parobrod »Szapary« (Adria Royal Hungarian Sea Navigation Co., Fiume) izgrađen je 1881. u brodogradilištu Hugh McIntyre & Co. u Paisleyju (novogradnja 64). Imao je 1.176 BRT (dužina 73,9, širina 9,8 m). Doživio je brodolom 27. prosinca 1882. godine četiri nautičke milje od Bar Lougha (Wexford) u plovidbi iz Rijeke za Dublin i Glasgow s teretom brašna. Teret je iskrcan, ali zbog velike štete proglašen je potpunim konstruktivnim gubitkom.


Parobrod »Baro Kemeny«, izgrađen 1881. u brodogradilištu Burell & Son u Dumbartonu (1.129 BRT), nasukao se 28. travnja 1898. godine kod Pointe de Raz (Finisterre), slomio se i potonuo. Parobrod »Jokai«, izgrađen 1882. u brodogradilištu Caird & Purdie u Barrow-in-Furness (novogradnja 11), imao je 1,148 BRT. U plovidbi iz Rouena za Dunkerque 26. listopada 1897. sudario se s parobrodom »Baron Ardrossan« i potonuo kod rta Dungeness. Stradala su četiri člana posade. Parobrod »Stefanie«, izgrađen 1882. u brodogradilištu Caird & Purdie (1,160 BRT), sudario se 17. studenog 1892. s dubrovačkim parobrodom Arrigo kod Molfette. Stradalo je osam članova posade. Parobrod »Buda«, izgrađen 1892. godine u brodogradilištu Wigham Richardson & Co. Ltd., Newcastle (1.190 BRT) potopljen je 23. travnja 1902. u sudaru s nizozemskim brodom »Ariadne« kod Capo de Gata u plovidbi Malaga-Oran. Parobrod »Carola«, izgrađen 1892. u brodogradilištu Wigham Richardson & Co. Ltd. od 890,6 BRT, potonuo je 22. srpnja 1916. nakon sudara s parobrodom »Matyas Kiraly« između luka Antivari (Bar) i San Giovanni di Medua (Shengjin, Albanija). Parobrod »Szent Istvan«, izgrađen 1892. u brodogradilištu Wigham Richardson od 2.258 BRT, doživio je 28. rujna 1908. brodolom nasukavši se u magli kod Ramsay Islanda. Plovio je iz Rijeke za Glasgow. Parobrod »Tibor«, izgrađen 1900. u brodogradilištu Robert Craggs & Sons u Middlesbroughu (2.735 BRT), 10. siječnja 1918. u Port Saidu izgorio je pri iskrcaju tereta benzina u bačvama.


… i Levant


Parobrod »Nador« (Hungarian Levant Line Steamship Co. Ltd., Fiume) izgrađen je 1884. u brodogradilištu Wigham Richardson & Co., Newcastle-upon-Tyne (novogradnja 159) kao Castlecrag (Castlecrag Steam Ship Co./man. Thomlinson,Thomson & Co., London). Cijena broda iznosi 47.600 funti, a dioničari otkrivaju da je ugovor lažan, a cijena prenapuhana. Kasnije su brodovi »Castlecrag« i »Castlebank« ponuđeni na prodaju po odluci vlasnika hipoteke – prvi je procijenjen na 46, a drugi na 39 tisuća funti, pa ih 1885. kupuje ih Mr. Kish iz Sunderlanda, koji ih odmah preprodaje. Prvi parobrod 1886. postaje »Bidar« (G. Tweedy, Liverpopol), 1894. opet mijenja vlasnika – London Steamers Ltd. (menadžer P. Wigham Richardson), Liverpool. Riječki brodar kupuje ga 1897. godine. Šestog ožujka 1910. potonuo je nakon sudara s grčkim parobrodom »Agios Georgios« u Constantinopol. Zapovjednik je bio kapetan Fran Zupar iz Lovrana. Parobrod »Corvin Matyas« (3.092 BRT), istog brodara, izgrađen je 1890. godine u istom brodogradilištu kao »Enskar« (G. Tweedy & Co., London), 1897. postaje »Corvin Matyas«. U noći 22. veljače 1906. u plovidbi Cardiff-Genova, potonuo je nakon udara na hridine Bajos Cabezos (Tarifa). Zanimljivo je da je zapovjednik bio Fran Ivanov Zupar iz Lovrana.


Još neke nesreće


26. 12. 1911. – parobrod »Isea« u plovidbi Trst-Metković izgorio kod Rogoznice


26. 2. 1910. – parobrod »Flink« u plovidbi Galipoli-Rovinj nasukao se na Marleru (Pula)


1. 4. 1910. – motorni škuner »Auriga« nasukao se kod Medulina u plovidbi Fiume-Venezia


14. 9. 1903. – parobrod »Carlo« u plovidbi Metković-Trst nasukao se na Zlarin


26. 8. 1890. – bark »Sloboda« u plovidbi Fiume-Oran nasukan na Cres


16. 1. 1893. – parobrod »Milano« nasukao se na ulazu u Pulu u plovidbi Metković-Trst


24. 6. 1895. – parobrod »Messina« u plovidbi Catania-Trst nasukao se kod Lastova


27. 10. 1897. – brod »Najade« u plovidbi Metković-Trst nasukao se na Brač


6. 12. 1890. – bark »Padre Stefano« u plovidbi Rijeka-Cette nasukao se na otok Unije


13. 2. 1900. – bark »Uroš« potonuo nakon nasukanja na Iles Hyeres


18. 2. 1890. – bark »Grad Zagreb« u plovidbi Rijeka- Algiers sudar kod Cape Bon


1. 1. 1890. – škuner »Orao« u plovidbi Rijeka-Algiers sudar kod Cape Bon