S Korčule nam se javio Goran Barić koji se u jednom od svojih posljednjih ribolovnih pohoda u Lastovskom akvatoriju susreo s ne toliko čestom ribom koju je, naravno, uspješno nasukao. Evo što nam je Goran ispričao o tom svom doživljaju:

– Svaki ribolov zahtjeva pripremu u vidu opreme, mamca i ostalih detalja. Ja poseban naglasak stavljam na mamac jer je to jedan u nizu ključnih faktora za ribolov panulom. Najčešće koristim živi mamac kojeg i treba uloviti prije same panule. Ovog puta sam za mamac koristio živu lignju koju sam ulovio neposredno prije, tako da ješka bude u što boljoj kondiciji. Svježa lignja treperi, mijenja boje, pušta crnilo i svim tim stvara provokaciju kakvoj rijetko koji predator može odoljeti – priča nam Goran.

– Lov liganja odrađujem na dubini od 1o-45 metara u cik zore, klasičnim sistemom na štapu sa olovom i dvije varalice. Nakon nekoliko ulovljenih liganja koje sam spremio u bazen za živu ješku spreman sam za panulu, ovaj put za ribolov Zokom, modificiranom verzijom panule s olovnim okom.

Biram udaljenu mikro-lokaciju koja se nalazi na 83 metra dubine, a čine je nekoliko kamenih gromada razbacanih na pješčanom tlu.

Vadim iz bazena najveću lignju, oko pola kilograma, kačim je sa dvije Redentex udice veličine 6\0 i to tako da jedna ide u glavu lignje, a druga u sam vrh plašta. Sam način nadijevanja ješke je osjetljiv i treba biti pažljiv jer pravilno naješkana lignja nakon povratka u more pliva skroz prirodno.

Težinu zoke biram ovisno o uvjetima na moru tako da ovoga puta koristim zoku od 26o grama i to u crvenoj boji. Na zoku kačim Gosen W leader FC predvez u duljini od 2 metra promjera 0,74 milimetra koji je u predjelu s udicama uduplan. Lignju spuštam na samo dno te je podižem za oko 2 metra od dna. Struja me nosi brzinom od 0,3 čvora tako da nije potrebna pomoć motora već driftam pozicije preko pozicije.

Već nakon nekoliko prijeđenih metara vrh štapa lagano zatitra što je znak da u blizini lignje ima predatora. Sad se osjetila dodatno izoštravaju i slijedi zatišje pred buru. Stojim pripremljen i očekujem griz – nastavlja Goran svoju priču.

– Nekoliko sekundi nakon toga imam silovit udarac koji mi skoro izbija štap iz ruke. Povezujem dvije jake kontre, štap se savija do mora. U sljedećoj sekundi imam strahovit pokušaj bijega prema dnu. Mašina pjeva meni najdražu pjesmu dok riba izvlači nekoliko metara upredenice. Ja je svim silama pokušavam okrenuti prema sebi, a što mi u tim trenutcima ne ide baš najbolje.

Pretpostavljam da se radi o velikom zubacu, ali nema karakterističnog cimanja glavom. Znam da ako bilo koji dio sistema dotakne kamen sve puca kao konac bez obzira na debljinu. Počinjem još jače forsirat ribu i uspijevam je okrenuti prema sebi. Povlačim je nekoliko metara, ali opet imam pokušaj bijega no ovaj puta puno kraći. Sad nas dijeli oko 6o m upredenice.

Ribu počinjem lakše vući prema površini. Dovoljno je udaljena od dna da sam siguran od kidanja sistema, ali mi glavom stalno prolazi misao:

– Samo da se ne otkači!

Vučem ribu prema površini i uživam u drilu. Primjećujem da nema velikih pokušaja bijega već riba stvara otpor svojom težinom, na temelju iskustva odmah znam o kojoj se ribi radi. I minutu nakon toga, na površinu izlazi prekrasna riba, kirnja bjelica.

Vrlo duga i elegantna riba s obzirom na vrstu, s nekoliko okomitih svjetlijih pruga. Vidim da je dobro zakačena i nekoliko sekundi uživam u prizoru pa je tek onda kačim brankanelom i ubacujem u brod. Vaga je pokazala nešto sitno preko 9 kilograma – ispričao nam je Goran Barić.