kratkokljunić i dugokljunić

Morski konjic – najsporiji plivač među svim morskim ribama

Branko Šuljić

Morski konjić je riba, iako na prvi pogled tako ne djeluje. Između ostalih, stalni je stanovnik Jadranskog mora. U njemu su nastanjene dvije vrste morskog konjića - konjić dugokljunić i konjić kratkokljunić. U svjetskim morima i oceanima žive 54 vrste morskog konjića



Napiši nešto o morskom konjiću, predloženo mi je iz redakcije. Prihvatio sam prijedlog i – temu stavio »na čekanje«. Kad dođe na red… Vrijeme prolazi i uvijek se pojavi neka zanimljivija, ili aktualnija tema, a morski konjić čeka. Sva je sreća što se njemu nikada u životu nije žurilo. A, i nije riba od lova, pa da je vezana uz određeno razdoblje u godini. O morskom konjiću uistinu se može pisati kad god nam se prohtje.


Da, dobro sam napisao – morski konjić je riba, iako na prvi pogled tako ne djeluje. Većina nas, vjerujem, zna kako izgleda, njegove fotografije i crteže imali smo prilike nebrojeno puta vidjeti. Mnogi ga koriste za svoj amblem, zaštitni znak, crtaju ga u raznim prigodama, koriste za izradu suvenira. I na tome nam, uglavnom, završava sve znanje o morskom konjiću. Priznajem, ni ja osobno ne znam puno, ali ipak nešto znam. Davno sam saznao da je riba, a s vremenom sam nešto naučio i o njegovu načinu života. Pouzdano znam, također, da je morski konjić najsporiji plivač među svim morskim ribama. Da, i on se kreće! Onaj tko je imao prigodu vidjeti živog konjića u moru, zacijelo je stekao dojam da stalno miruje. Vidio sam ga i nisam drugačije pomislio!


Sličnost s konjem


Morski konjić je riba, ponavljam. Između ostalih, stalni je stanovnik Jadranskog mora. U njemu su nastanjene dvije vrste morskog konjića – konjić dugokljunić i konjić kratkokljunić. Ne znam da li ih netko može razlikovati, osim stručnih ljudi? U našem narodu, na obali i otocima, nazivi su im uglavnom identični – konj, konjić, morski konj, konjic, ali i kobila, peteh, šilo… U svjetskim morima i oceanima žive 54 vrste morskog konjića. Izgledom su uglavnom slični, a razlikuju se bojom i dužinom što se kreće u rasponu od 2 do 35 centimetara. Ako nekoga zanima, spomenimo i to da konjići pripadaju obitelji šilogubaca.


Život u akvariju



Morski konjić posebno je zanimljiv ljubiteljima akvarija. Predstavlja njihov ukras i atrakciju. I, što je najvažnije, dobro se prilagođava životu u tom skučenom prostoru. Jedini je uvjet da mu se osigura odgovarajuća prehrana, odnosno živi organizmi.

Konjsko ime baš i nije slučajno! Pažljivi promatrač uočit će određenu sličnost s konjem, posebno šahovskom figurom konja, više je sličan njemu nego ribi. Sličnost je izražena u glavi. Tijelo morskog konjića je nepravilno, djeluje nezgrapno, glava se ne nastavlja u smjeru tijela, nego je pognuta prema naprijed, a završava dužim tankim repom koji je savijen prema naprijed, odnosno trbuhu. Po tijelu nema ljuski, već je prekriveni pločicama. Glava je deblja s kratkom gubicom te kljunom, tanjim ili tupijim. Po tome se i razlikuju. Od peraja ima samo leđnu i ona mu služi za plivanje, a to čini u uspravnom položaju.
Dodajmo i osnovne karakteristike morskog konjića.


Jadranske vrste maksimalno narastu do 16 centimetara, odnosno četiri dekagrama težine. Boja tijela varira, može biti sivosmeđa ili smeđa, uvijek izmrljana, također kestenjasta do crnosmeđa, bjelkasto istočkana. Karakterizira ga mogućnost prilagodbe boje tijela okolini, što čine kada osjete opasnost. Morski konjić u Jadranu je rijetka riba, povremeno se može vidjeti u priobalnom pojasu. Uglavnom boravi u travi i među algama, a može se naći i u malo boćatom moru. Hrani se sitnim organizmima, planktonom, račićima, ikrom i ličinkama ribe. Jede isključivo žive organizme.


Samo slučajno


Prije gotovo 70 godina jedan je autor ovako opisao morskog konjića: ova neobična životinjica ima savijen vrat poput luka, glavu vrlo sličnu konjskoj, prsa kao golub gušan, rep za prihvatanje poput majmunskog, a sposobnost mijenjanja boja kao kameleon. Oči mu se pokreću neovisno jedno od drugoga i dok jedno oko gleda prema površini, drugo može gledati na morsko dno.


Posebna je karakteristika morskog konjića način njegova razmnožavanja, nimalo sličan ostalim ribama. Mužjak i ženka razlikuju se po tome što mužjak ima posebnu vrećicu smještenu na trbušnom dijelu repa, sličnu klokanovoj. U nju ženka odlaže jaja, do 500 komada, i o potomstvu dalje brine mužjak. Nakon 4 – 5 tjedana iz njegove vrećice izlaze mladi, praktički već formirani konjići dugi petnaestak milimetara.


Strogo zaštićena vrsta

Na Crvenom popisu ugroženih riba Jadranskog mora, što ga je svojedobno izradio Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, nalaze se 123 vrste, a među njima i jedan od dva jadranska morska konjića – dugokljunić. On je svrstan među 11 ugroženih vrsta. To je druga kategorija ugroženosti. Prve na listi su kritično ugrožene vrste, a ostale kategorije su osjetljive, gotovo ugrožene, najmanje zabrinjavajuće, te nedovoljno poznate vrste. Iz tog razloga konjić dugokljunić je strogo zaštićena vrsta.

Odmah su slični odraslima, jedino su prozirni. Takvi odmah odlaze u samostalni život. Mrijesti se u proljetnim i ljetnim mjesecima.


Prilikom pisanja o ribama obavezno navodim kako se i kojim alatima lovi određena vrsta, koliko joj je gospodarsko značenje, eventualno kako se priprema za jelo. Za morskog konjića ništa od toga ne treba. Toliko je rijedak da se ulovi samo slučajno, uglavnom obalnim mrežama potegačama. Kad sam ga jednom prilikom našao pod morem, približio sam mu se na pola metra, možda i manje. Stekao sam dojam da je nepokretan, da ga mogu bez problema rukom uloviti, što mi nije padalo na pamet. Nije jestiv pa nema ni gospodarske vrijednosti.


Ženidbeni ples


U moru konjić praktički nema neprijatelja. Zaštićen je svojim čvrstim koštanim oklopom. Zbog njega je ukočen, uvijek u vertikalnom položaju. Tako i pliva, a kreće se naprijed, te okomito gore – dolje. Prilikom plivanja leđna peraja brzo mu se pokreće, ali on sporo napreduje. Apsolutno je najsporiji među svim ribama svjetskih mora.


Brzina plivanja mu je petnaestak metara na sat. Nasuprot njemu, spomenimo i to, najbrža riba pliva brzinom od 110 kilometara na sat. U literaturi sam čak pronašao precizan podatak – 68,18 milja. Ta morska jurilica je riba engleskog naziva Sailfish. Nije stanovnik Jadranskog mora, ni Sredozemlja, pa nema hrvatskog naziva. Neki ga nazivaju riba jedro, drugi jedrilica, čak i jedrenjak. To iz razloga što ima veliku leđnu peraju koja izgleda poput jedra.


Više suvenira nego konjića

Morski konjić može biti zanimljiv kao suvenir. Više puta vidio sam osušenog morskog konjića gdje visi na zidu u dnevnom boravku ili u konobi. Neki ga drže u automobilu, na vjetrobranskom staklu. Istina je, međutim, da većina tih suvenira nisu pravi morski konjići. Nema ih toliko u moru. Kao i sve danas, to su suveniri od plastike. Ne mogu tvrditi, ali vjerojatno dolaze iz Kine.

Morski konjići imaju osebujan ljubavni život. Umjesto prepričavanja, citiram spomenuti stari tekst: Razmnožavanje konjića daje neobično zanimljiv prizor. Mužjak i ženka počinju jednim neobičnim ženidbenim plesom, koji traje i preko 24 sata, ljubavni par kruži elegantnim kretnjama po vodi, kod čega ženka uporno slijedi mužjaka. Na koncu se životinje sjedine u jednu vrstu zagrljaja i ženka polaže u mužjakovu torbu – inkubator – jajašca. Nakon toga se ženka udaljuje i ne brine se uopće što će biti s podmlatkom. Mladi konjići se razvijaju u torbi mužjaka, koji ih hrani preko mjesec dana, kada počinju iz torbe iskakivati mladi konjići.