Jedinstveno natjecanje sportskih ribolova upriličeno je u nas minulog vikenda. Lako je moguće, prvo takvo u svim europskim morima. Zasad, nemam informacije da je slično bilo gdje održano. Znam samo za američki kontinent.

Lijepo zamišljeno, moglo bi se reći, s plemenitom idejom, ali je konačni, željeni efekt izostao. Šteta…

U akvatoriju poluotoka Pelješca održano je natjecanje podvodnih ribolovaca nazvano »Vatrenjača kup«. Možda treba pojasniti, jer svi ne znamo, to je bilo natjecanje u kojemu je primarni cilj bio ulov ribe vatrenjače. Ribe koju slobodno možemo nazvati uljezom u Jadransko more, jer nije njegov autohtoni stanovnik, nego doseljenik iz toplijih mora, s kojom se susrećemo unatrag šest, sedam godina. Na našu sreću, još je nema u čitavom Jadranu. Doselila je tek nedavno, a već je dobila više naziva – vatrenjača, lionfish, morski paun, riba lav.

Epilog natjecanja neki će nazvati promašajem, a u konačnici tako je dobro. Sudjelovalo je dvadesetak ribolovaca koji su okončali natjecanje bez ulova vatrenjače! Navodno, jedna je pogođena, ali nije izvučena na površinu. Trofej namijenjen pobjedniku, za početak, ostao je neuručen. Lovili su oni i ostale ribe, nisu uzalud zaranjali u hladno more, najuspješnijima su uručeni pehari i nagrade. Izostanak vatrenjače trebao bi značiti da se ta invazivna vrsta još nije masovno naselila u našem Jadranu, iako često dobivamo informacije o njenim ulovima. Netko zagrižljiv sigurno će prigovoriti, s tvrdnjom da nije odabrana prava lokacija, da nije bio pravi termin, da je trebalo napraviti ovo, ili ono… Nevažno u konačnici.

Omraženi doseljenik

U svakom slučaju organizator – a to je ERK Periska iz Ploča, zaslužuje pohvale. Sportski ribolovci željeli su dati doprinos očuvanju jadranskog eko sustava, zaštiti autohtonog ribljeg svijeta našeg mora. Ideja je plemenita i, bez obzira na izostanak željenog ulova u prvom pokušaju, trebalo bi nastaviti sa sličnim akcijama – natjecanjima. U akvatoriju Pelješca, ali i drugdje. I dobro bi bilo da se ponovi sadašnji rezultat. Jer, vatrenjača je izgledom lijepa, atraktivna riba, ali… Izgled često zavarava. U europskim morima, odnosno na Sredozemlju, nije baš omiljena, a nije ni drugdje gdje nije domicilna. U naše Jadransko more doselila se kroz Sueski kanal. Izvorna su joj staništa u Crvenom moru, Perzijskom zaljevu, Indijskom oceanu, i dijelu indonežanskih voda do Sumatre, te uz istočnu obalu Afrike. U Sredozemlju je prvi put registrirana 2012. godine u vodama Libanona. I brzo se gibala prema sjeveru.

Vatrenjača je stanovnik priobalnih voda, a može se naći od plićaka do 85 metara dubine. Preferira toplije podneblje gdje je temperatura mora veća od 24 stupnja. Globalno zagrijavanje mora, očito, dovelo ju je u Jadran. Ipak, zasad nije dospjela do sjevernog Jadrana, ovdje je temperatura mora nešto niža. Pitanje je, međutim, do kada će biti tako? Boja tijela joj je crvenkasta do preplanule ili sive, s mnogo tamnih pruga po tijelu i glavi. Iznad oka ima jedan pipak. Velike leđna i prsne peraje djeluju atraktivno, a sačinjene su praktički od bodlji Odrasli primjerci imaju dosta malih bodlji uz obraz, te male mrlje na nekim perajama. Maksimalno naraste do 43 centimetara dužine i oko 80 dekagrama težine.

Najvažnije je znati, jer realne su šanse da bi nam se danas, sutra mogla naći u ulovu – sve bodlje na njenu tijelu su otrovne. Taj je otrov dosta jak, ali termolabilan, otprilike kao u naših pauka i škrpina. Ubod izaziva izuzetno jaku bol, što može ostaviti i teže posljedice. U slučaju uboda vatrenjače, što je danas realnost, najbolje je što prije potražiti pomoć liječnika. Na moru, na barki, kada je liječnik daleko a treba brzo reagirati, ubodeno mjesto, najčešće je to ruka, trebalo bi uroniti u toplu vodu, ne baš vrelu, da ne dođe do opeklina. U vodi temperature 40 – 50 stupnjeva ubodeno mjesto treba držati najmanje tridesetak minuta, ali i znatno više dok bol potpuno ne mine. Zato, ako nam se nađe na udici, s vatrenjačom treba oprezno postupati, ne hvatati je brzopleto i nikako golom rukom.

Agresivna i grabežljiva

Prema tvrdnjama znanstvenika, vatrenjača je jedna od najgorih invazivnih vrsta u Sredozemnom moru. Brzo se razmnožava i širi, mrijesti se u toku čitave godine i odlaže mnoštvo jaja. Izrazito je agresivna i grabežljiva, te nanosi velike štete živom svijetu mora u koje se naselila. Istodobno u Jadranskom moru nema previše predatora. Od stanovnika našeg mora vatrenjači su »neprijatelji« kirnje, hobotnice i želve, a te vrste nisu baš masovne. S vremenom će, valjda, postati i ribari. Oni bi mogli biti najefikasniji!

Prije nekoliko godina, kada je registrirano njeno učestalije pojavljivanje, iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu upozorili su da je vatrenjača »štetna za lokalne ekosustave zbog svoje izdašne ishrane autohtonim ribljim vrstama te iznimno brzog širenja«. Naši znanstvenici tom su prilikom naglasili: »Riješiti je se nećemo, no prilagoditi se možemo. Srećom, radi se o ribi koja ima gospodarski i gastronomski potencijal te se njezino meso smatra delikatesom«. Do te razine još nismo došli, ne lovi se tako masovno. Zato na Floridi, kako čitam, a gdje također nije domicilna riba, mnogi su restorani uvrstili vatrenjaču u svoju redovnu ponudu. I tamo su česta natjecanja sportskih ribolovaca s ciljanim ulovom upravo vatrenjače. Tamošnje je more toplije, pa se i ona masovno nastanila, i natjecateljski rezultati sigurno su drugačiji od našeg prvog pokušaja.

Nove opasnosti u Jadranu

Tijekom minulih godina puno sam puta pisao o opasnim i otrovnim ribama Jadranskog mora, pa i ostalim njegovim stanovnicima od kojih nam može prijetiti potencijalna opasnost. I, priča se ponavljala, uvijek svodila na iste ribe, njihove otrovne bodlje, ili neke druge otrove, odnosno opasnosti. Ponavljam i sada – jadranske ribe u biti su bezopasne, od nekih vrsta prijete tek stanovite neugodnosti. Sada moram dodati – autohtone jadranske ribe. Jer, stara priča više nije aktualna, Jadran danas krije uistinu opasne doseljenike. Priči o otrovnim bodljama vatrenjače mogu dodati izjavu jednog našeg znanstvenika. Prema njegovim riječima, u Brazilu je svojedobno preminuo ronilac koji je od vatrenjače zadobio višestruke ubode.

Vatrenjača, međutim, nije najotrovnija i najopasnija od svih riba koje su doselile u Jadransko more. Na vrhu liste nalazi se napuhača ili četverozupka. Smatraju je najopasnijom među svim ribama svjetskih mora i oceana. I ona je u Jadran doplovila iz Crvenog, preko Sredozemnog mora, a domicilna je u Tihom oceanu, odnosno u tropskom i suptropskom pojasu nekih mora i oceana. Nije toliko velika riba, koliko od nje prijeti velika opasnost. Maksimalno naraste do 30 centimetara dužine, a tijelo joj ima neobičan izgled. U njemu se nakupi velika količina otrova. On se akumulira u spolnim žlijezdama i jetri, a manje u mišićima i koži. Otrov je toliko jak da je u mnogo navrata konzumiranje mesa napuhače rezultiralo smrću.