Šarag (Diplodus sargus sargus, Linnaeus, 1758) je riba iz plemenitog ogranka obitelji ljuskavki (Sparidae).

Budući da je riječ o ribi kojoj je postojbina Atlantik i Mediteran, u Jadranu je susrećemo u nešto manjem broju nego ostale pripadnike ove obitelji. U narodu ga pored niza izvedenica službenog imena šarag, nazivaju još i alug, halač, prezimak te šarka. Naraste do 50 centimetara dužine, 2,5 kilograma težine, a može živjeti do 10 godina. Prosječni ulovljeni primjerci su teški oko 0,15 kilograma.

Šarag ima ovalno, bočno spljošteno tijelo. Glava mu je krupna, a čeljusti snažne s nešto debljim usnama. Prednji zubi nalikuju sjekutićima. Peraje su mu osrednje razvijene i crno obrubljene, kao i dio škržnog zaklopca. Ima krupnu krljušt na kojoj je bočna linija izražena i vidljiva cijelom dužinom. Po hrptu i bokovima je sivkasto-smeđkast, prema trbuhu svjetliji, bijelo-srebrnkast ili zlatast. Ima uspravne crnkasto-smeđe pruge, poput onih u pica ili ovčice, koje su kod starijih primjeraka manje izražene, a uzdužno je isprugan i smeđkastim prugicama koje prema trbuhu blijede i nestaju.

Šaraga nalazimo posvuda uz cijelu Jadransku obalu. Najbrojniji je na hridinastim terenima, bogatim rupama i skrovištima, u kojima zaklonjen boravi. U lučkim vodama je rijedak, a preko 100 metara dubine ne zalazi. Najgušća naselja su mu na rubu kornatskog i šibenskog arhipelaga. Šarag je najčešće samotar. Rjeđe ga nalazimo u parovima ili manjim jatima. Veća jata u pravilu formiraju samo nedorasli primjerci.

Spolnu zrelost dostiže s 21 centimetrom dužine, a mrijesti se u travnju i svibnju. Protandrični je hermafrodit, a do transformacije dolazi kada naraste do 22 centimetra. Kao tipična riba bentosa hranu traži na dnu. To su mahom razni račići, puževi i školjke, no u nuždi zna razbiti i pojesti ježinca, upravo kao i podlanica.

Ribolov šaraga je uspješan kroz cijelu godinu, ali najbolji rezultati, kao i u ribolovu većine bijele ribe, postižu se u toplijem dijelu godine, za ovu vrstu i danju i noću podjednako učinkovito.

Malobrojni su oni koji šaraga ciljano love udicom i svatko tko to pokuša i u tome uspije može se smatrati sretnikom.

U trenutku kad šarag zagrize, do izražaja dolazi sva njegova snaga i borbenost. Uz snažne udare lijevo-desno, ulovljeni će šarag najčešće kružiti, nerijetko glavom udarajući o dno, ili će naglo zaplivati prema ribolovcu. Bez obzira kojom se udičarskom tehnikom služili, strunu je potrebno cijelo vrijeme održavati napetom.

Šarag je u ovakvom ribolovu vrlo izbirljiv i neće primiti bilo kakvu ješku. Najkvalitetnijom se pokazala mala svježa lignjica ili bobić. Inače u klasičnom ribolovu fermama za ješku možemo upotrijebiti velikog crva, srdele, gavune, dagnje, razne račiće, sipe, lignje…

Na trpezi je šarag prava poslastica. Izrazito ukusnog i bijelog mesa, uvijek je cijenjen i tražen. Može se peći, kuhati ili spravljati na brudet.